Preludij za majčinu ljubav

Jedno je očigledno: da autorica Zdenka Bilobrk odlično poznaje svoju djecu. Zbirka poema Hajduk Andrijica jednako  kao i poduži spjev The Forest Realm (Šumsko carstvo) napisana je u tom ozračju i s tom motivacijom. Poeme su pisane u četvero- i šesterostihu, s parnom, neparnom i obgrljenom muškom i ženskom rimom, s povremenim lirskim ispadima u kojima je stih britak i kratak, isprekidane rime. Stihovi su uglavnom nejednake dužine.

Tko je Zdenka Bilobrk i koje mjesto zauzima u hrvatskoj književnosti? Iz mjestimičnih biografskih podataka saznajemo da je rođena u selu Otok nedaleko od Sinja. Udana je i majka četvero djece. Prijavila je dva projekta na javne pozive za potporu književnog stvaralaštva Ministarstva kulture RH, ali su joj projekti nažalost odbijeni. Njezine pjesme i poeme uvrštavane su u zbornike književnih susreta MH Grude i objavljivane na više portala. Izdavač CreateSpace izdao je njezinu podužu poemu pod naslovom The Forest Realm (Šumsko carstvo), preveo na engleski Michael Durgo. Tkanica iz Zagreba objavila je zbirku pjesama pod naslovom Lađar, dok je zbirku poema Hajduk Andrijica izdao Redak iz Splita. Zdenka Bilobrk se nekim pjesmama objavljenim na portalima ili u zbirkama, kao što su poema Husina jama ili Uskrs Dominika Širovića, dala uhvatiti u klopku angažirane književnosti svoga vremena.

Izd. Redak, Split, 2019.

U žarištu poezije Zdenke Bilobrk ipak je tema ljubavi. Za nju ljubav nije srcedrapateljska ili uopćena, već jednako kao u pjesmama recimo Vesne Parun, konkretizirana, opipljiva. U spjevu The Forest Realm (Šumsko carstvo) glavni junak Švrakan luta u potrazi za Afrikom, ali je uhvaćen u splet dramatičnih događaja oko istjerivanja mungosa koji su razlog za ekološku katastrofu nestanka ptica pjevica u šumi, posebno svraka. Kako vrijeme u spjevu odmiče, Švrakan se zaljubljuje u šumsku ljepoticu Svraku i s njom razmjenjuje dirljiva ljubavna pisma. U zbirci poema Hajduk Andrijica zaneseni dječak zaljubljuje se u djevojčicu Antoniju i u njezin spomenar upisuje što riječ ljubav za njega zapravo znači.

Hajduk Andrijica uklapa se u definiciju poeme kao spjeva ili pjesme s lirskim izričajem na epskoj (pripovjednoj) osnovi. Epska karakteristika očituje se u izboru građe, likova i dramatizaciji. Prva pjesma u zbirci Petar Pan je bio Dalmatinac vrlo dobro ilustrira tu epsku potku. Pripovjedač je dječačić sa sela koji pohađa vrtić u gradiću. Govori o tome što ga je snašlo u novoj sredini i o tome što ga se dojmilo, posebno gubitak slobode nakon što je shvatio da „pod ključem ostaje satima“. Napetost postupno raste između njega i djece zbog razlike u porijeklu jer, kako kaže, „zabavljalo ih je što sam sa sela i što govorim na seljačkom“ i što na posteru bojicama žvrljaju brkove Petru Panu. Kulminira nakon što njegovoj simpatiji Zvončici zacrne zube pa ustaje protiv tog barbarskog postupka i zaprijeti da će dovesti prijatelja sa sela da uvede red u igraonici. Ta prijetnja ne prolazi bez odjeka i našem junaku poraste autoritet te najzad izbori svoje mjesto među djecom.

Lirska nit isprepleće se s pripovjednom potkom u svim poemama, posebno izražena u doživljavanju fantastičnog okoliša i legendi o vilama i hajducima iz Cetinske krajine kao dijelu stvarnosti Zdenke Bilobrk. Nije li Zdenka Bilobrk jedna od onih rijetkih osjećajnih osoba koje dijele Faulknerovo uvjerenje da „prošlost nikada nije mrtva, da zapravo i nije prošlost, već da svi živimo u tkanju ispletenu mnogo prije no što smo se rodili“? U poemi Kamešnica obitelj odlazi u planinu na piknik. Dječak pripovijeda kako s bliskim prijateljem lunja po ševarima i šumarcima i postupno nas uvodi u fantastični svijet prirode i legendi, gdje se san i java miješaju kao vino i voda. Fabula nas vraća u stvarni svijet o tome kako su dječaci zalutali i jedva našli put natrag do zabrinutih roditelja. Kratki lirski ispadi s isprekidanom rimom u biti su duhovni uzleti zanesenog dječaka. neposredno inspirirani okolišem i događajima.

Knjiga je naslovljena po posljednjem hercegovačkom hajduku Andrijici Šimiću (1833–1905), o čijem su slobodnjačkom i uzbudljivom životu kružile legende i ispjevane pjesme kako u Hercegovini, tako i u Dalmatinskoj zagori. No poeme nisu panegirik proslavljenom hajduku, koji je prema uvriježenu romantičarskom stereotipu još iz vremena Robina Hooda otimao onima koji imaju i davao onima koji nemaju. Hajduk Andrijica je u ovoj knjizi inspiracija našem junaku za aktualnu humanu poruku o golemoj važnosti očuvanja prirodnog okoliša, u kojem „sve je povezano, sve u jednom diše glasu“. Koliko god da su Zdenka Bilobrk i Dinko Šimunović slični po ljubavi prema ljepotama Dalmatinske zagore i folklornom nasljeđu (hajduci, vile, vještice), možda čak i po izboru likova suprotnog spola (ženski kod Šimunovića, muški kod Zdenke Bilobrk), toliko su i različiti po tonu i karakteru pripovijedanja. Dok kod Šimunovića tamni tonovi, podijeljenost i nepredvidljivost ljudske duše, unutarnji konflikti, nemila stvarnost rađaju padove kao uvod u nesreću, kod Bilobrkove prevladavaju svijetle boje, fantastika pomiješana sa stvarnošću, humor, lirski opisi, iz kojih se kao Venera iz morske pjene rađa idealna ljubav čista kao suza, kako je slikovito opisana u poemi Spomenar.

Nameće se pitanje nije li ova zbirka zapravo eksperiment ili testiranje, ugađanje klavira, svojevrsni preludij u buduće opsežnije književno djelo. Na pitanje se nude dva odgovora ovisno o perspektivi sagledavanja. Iz perspektive odraslih, zbirka zaista može izgledati kao preludij u iščekivanju nečega nadolazećeg velikog iz svijeta odraslih. Iz perspektive Zdenke Bilobrk, koja se potpuno udubila u ulogu pripovjedača maloljetnog dječaka, zbirka jest preludij po ponavljanju tema na više načina (vile, hajduci, šuma, košuta, Kosjenc), ali i gotovo, cjelovito djelo. Zdenka Bilobrk je u Baštinicima odsvirala zadnju dionicu u crescendu i naglo zatvorila poklopac klavijature. Da je tomu tako, potvrđuje zadnji stih. U njemu se spominje zvuk zdrobljenog kristala, koji je nemoguće opisati riječima osim mimikom zvuka, kao krrrr, cvrrr itd. Stoga taj stih ima neku dublju simboliku, ako ne i metafizičko značenje. Kristal nije slučajno ili samo uzgred ovdje spomenut. Ako on simbolizira inspiraciju ili ono ranije spomenuto tkanje Williama Faulknera, njegova je lomljava znak i upozorenje da je autoričin rad oko Hajduka Andrijice dosegnuo vrhunac, da je Venera rođena i morsku pjenu već raznose vali.