Odlična obiteljska priča

Sjajan je bio Ansambl Janoška na početku Večeri na Griču, koje ove godine uopće nisu održane na Griču, uz opravdanje da su na službenom putu. Mogao se čak i nasmijati i veseliti djelomični poznavatelj klasične glazbe, jazza i svega što vam padne na pamet. Službeni put postala je zgodna, a možda i mistifikatorska marketinška doskočica. Mjesto se održavanja stare ljetne glazbene manifestacije promijenilo. Umjesto atrija Klovićevih dvora postao je to atrij Muzeja za umjetnost i obrt. Mjesto nije loše, no naporna bi bila mala istraga o tome koji su pravi razlozi službenoga puta. Ako Večeri na Griču budu i dogodine migrirale u Donji grad, ime uporne glazbene manifestacije koja je bila utočište ljudima željnim zahtjevnijih koncerata u ljetno praznom gradu postaje upitnim. Grič će zauzeti netko invazivniji i spremniji na zaradu. Warum?, rekla bi skladba iz Dječjih prizora Roberta Schumanna.

Ansambl Janoška / Snimio Tugomir Hrabrić

U skladu s prilagođavanjima svjetskim trendovima u ovogodišnjem programu, na promijenjenoj lokaciji, na navodnom izletu iliti službenom putu program se prepustio aktualnoj struji ma kamo ga doplavila. Barem u ovome trenu, koji može potrajati možda i koje desetljeće, program funkcionira za neku zaradu, a samo zasad profesiji neuvredljivu. Spojio se u cross over, izvorno od nemila do nedraga. Trendi, nema se što prigovoriti. Mješoviti, izmješteni program Večeri na Griču donio je sve i sva, cross over ili vamo-tamo iz bivših muzika. Uglavnom, na programu su  bili sastavi koji udovoljavaju općem ukusu te neizostavna nova lica natjecateljskih podija. Večeri, ma gdje se održavale, završile su  18. lipnja uvelike iznevjerivši njihove davnašnje zasade da su preostalim građanima pružile malo glazbenog svjetla koje se opire masovkama.

Ne smije se dakako u današnje vrijeme zaboraviti ni važnost obitelji. Nije sveta, ali je odana glazbi na raznim razinama. Od Jánoškah do Surianah s prilagođenom izvedbom mjuzikla Jalta, Jalta Alfija Kabilja i Milana Grgića, mjuzikla koji je postao opće dobro, što nikako nije zanemarivo. I eto, izmještene Večeri na Griču održane su također obiteljski. Jánoška – tri brata i jedan šurjak na kontrabasu: Ondrej i Roman, violine, František za klavirom i Julius Darvas. Srčan nastup odreda izvrsnih i ničim opterećenih glazbenika, koji svoju vještinu i zaraznu muzikalnost nadasve vješto prodaju. Može za početak i teško prepoznatljiva Alla turca, zadnji stavak Mozartove klavirske Sonate u A-duru, a može i vješta i šarmantna zmešancija završnog stavka Beethovenove Mjesečeve sonate i muzika Colea Portera u finalu Cole over Beethoven autora Františeka Jánoške. Jedan stari vic bi rekao: može pivo, a može i kisela. Zabavno i nadasve vrijedno divljenja uz usputnu aktivnost kao u kakvu klubu. Kako je četveročlani ansambl ujedno i fasciniran Beatlesima. U stilu: njih četvorica, nas četvorica. A nas obuhvaća prvorazredne, vrhunske svirače, pa imaju itekakvo pokriće. Ansambl se s nemalo sentimenta obratio i hitovima poput Yesterday ili Let it be. Stvarno, let it be, neka bude što bude. Dok traje, traje, a onda bi se mogla zazvati Jude. Jednokratno sjajno. Miješanje muzika na odličan, ali i neobvezan način. Uza svu vještinu i neprijepornu duhovitu muzikalnost izvornih muzikanata Ansambla Jánoška, sastava kojemu je teško naći premca, ostaje samo smiješak. Sat i pol odlične zabave za imalo upućene u korijene njihovih nadahnuća koja spretno izvrću i prevrću. I tako ovogodišnje Večeri (na Griču) u atriju Muzeja za umjetnost i obrt, osim nastupa Dječačkog zbora iz Augsburga u crkvi sv. Blaža, kročile su putovima atraktivnosti. Toliko da su svi mogli pronaći ponešto po svom ukusu i da su s koncertne večeri otišli zabavljeni, nasmiješeni, vedri i sretni. Barem na neko vrijeme.