Od Adorna do Zorna

Knjiga je u nas, pod istim naslovom objavljena i u prodaji je od prosinca prošle godine, a iz neobjašnjivih razloga promovirana tek 27. svibnja ove godine, i to najprije u klubu u zagrebačkoj Mesničkoj ulici garnirana jam-sessionom okrnjena sastava tenor-saksofonista Marija Bočića, te dan poslije uz nastup nekolicine tamošnjih džezista i u Rijeci. Knjige o jazzu ne izdaju se kod nas svakoga dana te je ova, tiskana uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba, i naslovom i sadržajem pobudila zanimanje svih koje jazz zanima pa tako i stručnjake.

John Zorn

Izd. Sandorf, Zagreb, 2018.

Boljem poznavatelju jazza sam naslov već dosta govori o motivima i pristupu antikvara, novinara i prevoditelja Saše Dracha: Svijet jazza od Adorna do Johna Zorna (Theodor W. Adorno, 1903–1969, njemački filozof, sociolog, glazbeni teoretičar i skladatelj; John Zorn američki hard-core i rock-skladatelj, producent i saksofonist, New York, 1953). U prvom i najopsežnijem dijelu trodijelne knjige kompilator poseže za nekim razmišljanjima najpoznatijih američkih jazz-glazbenika, Louisa Armstronga, Wyntona Marsalisa, Dukea Ellingtona, Billie Holiday, Charlieja Mingusa i Herbieja Hancocka, a potom i za izborom nekih potpuno raznorodnih tekstova hrvatskih, slovenskih i srpskih autora, kojima jazz svakako nije primarno i jedino zanimanje. Priređivač suočen s možda jedino dostupnim već objavljenim ili pak naručenim izborom tekstova slijedi evidentno neku vlastitu paradigmu shvaćanja jazza. Jazz je, a to valja i ovom prilikom naglasiti, ponajprije američki glazbeni fenomen, o kojem dosad postoji više desetaka tisuća objavljenih tekstova domaćih i američkih autora. Neki bi od njih mjesto mogli zacijelo naći u ovoj knjizi, i to u rasponu od radova primjerice Barryja Ulanova do recentnijega Jamesa Lincolna Colliera.

Drugi, najkraći, dio voluminozne knjige sadržava crtačko viđenje hrvatskoga strip-autora Danijela Žeželja, koje bi moglo zainteresirati možda samo ljubitelje stripa i na taj se način upoznati s jednim od najzaslužnijih predstavnika modernoga jazza Theloniousom Monkom.

Treći dio knjige, naslovljen Jazz glazba u Hrvatskoj, svakako je najzanimljiviji s razmišljanjima niza domaćih i stranih džezista, premda u njemu ne nalazimo ono što bismo s obzirom na naslov očekivali. Od hrvatskih su jazz-autora u tom dijelu sudjelovali gitarist Mate Matešić, ljubitelj jazza Miro Križić, gitarist Ivan Kapec, saksofonist i profesor improvizacije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji Saša Nestorović, urednica jazz-emisija na zagrebačkoj TV Melanija Pović-Jagerinac te pijanist Ivo Körbler, prilog kojeg se s povijesnog stajališta jazza u nas može smatrati zanimljivim i poticajnim.

Pomalo neobična knjiga ponovo ukazuje da naša vrlo skromna jazz-bibliografija vapi za izdanjem i izdavačem koje bi ilustrirano, sustavno pa možda i kataloški napokon pokazalo i pravo stanje jazza u Hrvatskoj.