Vijenac 660

Glazba

VEČER ANGELINA PRELJOCAJA,
KOR. ANGELIN PRELJOCAJ, HNK U ZAGREBU,
PREMIJERA 7. LIPNJA

Dodirnuti i biti dodirnut

PIŠE Davor Schopf

Angelin Preljocaj, etablirana zvijezda svjetskog baleta, došao je na redoviti repertor Baleta zagrebačkog HNK-a

Francuski koreograf Angelin Preljocaj rođen je 1957. u okolici Pariza, u obitelji albanskih emigranata koji su, preko planina, pobjegli u Crnu Goru, a zatim na Zapad. Među najpoznatijim suvremenim koreografima s tzv. A-liste, od sredine 1980-ih, izdvaja se po tome što njegove radove podjednako plešu suvremene plesne trupe, ali i veliki klasični ansambli – poput baleta Pariške opere, New York City Balleta, baleta Scale i Berlinskoga državnog baleta – jer pokrete stvara iz elemenata klasične tehnike. Od buntovnog je autsajdera, s vremenom, postao etablirana figura svjetskog baleta. S vlastitim ansamblom, Baletom Preljocaj, koji djeluje u Aix-en-Provenceu, a pripada Nacionalnom koreografskom centru regije Provansa–Alpe–Azurna obala, i u dva je navrata prije desetak godina gostovao u Zagrebu.


Prizor iz baleta Annonciation (Navještenje) – Asuka Maruo (Marija)
i Iva Vitić Gameiro (Anđeo) / Snimila Mara bratoš

Njegov nam rad i stil, dakle, nisu nepoznati. No sasvim je druga stvar kada takvo ime dolazi na redoviti repertoar Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, gdje je 7. lipnja premijerno izvedena Večer Angelina Preljocaja, sastavljena od 20-minutnoga komada Annonciation (Navještenje) i nešto dulje koreografije La Stravaganza (Ekstravagancija), čime se smanjuje popis važnih svjetskih koreografa koje još nismo imali prilike vidjeti u izvedbi našega baletnog ansambla.

Navještenje, iz 1995, ekranizirano 2003, jedno je od najpoznatijih Preljocajovih djela, u kojemu iznosi ključni trenutak katoličke ikonografije. Mariju nalazimo u svakodnevici uza zvukove iz vrta (s plaže ili bazena?). Baš kada ona počne iskazivati nemir, dolazi joj Anđeo s porukom. U neizravnoj naraciji – uz glazbene ulomke Vivaldijeva Magnificata i Crystal Music Stéphanea Roya, prožete tišinom – razvija se njihov odnos koji sadržava različita stanja: nježnost, uzmicanje, erotičnost. Bose interpretkinje Asuka Maruo (Marija) i Iva Vitić Gameiro (Anđeo) nadahnuto su uronile u Preljocajov koreografski svijet koji se ne izražava toliko u smislu plesnosti koliko u smislu kompozicije pokreta. U završnici sve se vraća na početak, na plažu, gdje Marija ostaje oslobođena nemira, svjesna ploda koji nosi. Iako mu je polazište religijsko, Preljocaj svoje viđenje donosi na višoj, univerzalnoj razini ženstvenosti bića i majčinstva. Pritom brižljivo gradi i oblikuje svaki pokret, usađujući ga u habitus plesačica. Istaknutu ulogu u njegovu stilu ima taktilnost pokreta, specifičan rad ruku u situaciji: dodirnuti partnera, i obrnutoj, a često i zrcalnoj situaciji: biti dodirnut, što je još više došlo do izražaja u drugome dijelu večeri.

Jednostavnost prostora, odnosno scene, pridonosi visokoj estetiziranosti. Scenograf Navještenja sam je Preljocaj, kostimografkinja je Nathalie Sanson. Scenografkinja Ekstravagancije je Maya Schweizer, kostimograf Hervé Pierre.

Prostodušnosti Navještenja sučeljen je nešto kompliciraniji, također neizravno narativan sklop Ekstravagancije, iz 1997. Koreografski nastupi većih skupina plesača odaju neskriven Balanchineov utjecaj na Preljocaja, kao i onaj njegova deset godina starijeg kolege Jiřija Kyliána. Polazeći od vlastita imigrantskog iskustva, Preljocaj obrađuje povijesne migracije Europljana u Ameriku, s dvjema skupinama po šestero plesača koji izražavaju susret i sukob Starog i Novog svijeta, ali i starog i novog općenito. Svaka je skupina obilježena drukčijim plesnim stilom. Uz elemente rituala i značenje fizikalnog u prostoru, među njima dolazi do različitih međuodnosa u kontrastnim prizorima neobičnih simultanosti. Grupa mladih pleše na Vivaldijevu glazbu, balanšinovski. Grupa starih, koji kao da su sišli s Vermeerovih uljanih platna, mehanički apstraktno pleše na elektroničku glazbu. Oni usvajaju pokret – taktilni jedni od drugih kako bi prošlost prodrla u budućnost. Balet se doživljava kao arhetipska priča o nerazumijevanju te njegovu prevladavanju.

Preljocaj jasno odašilje svoje poruke, a prenose ih Natalia Kosovac, Asuka Maruo, Miruna Miciu; Guilherme Gameiro Alves, Adam Harris i Balint Rauscher u prvoj skupini te Ozana Mirković, Lucija Radić, Atina Tanović; Oleksandr Koriakovskyi, Andrea Schifano i Takuya Sumitomo u drugoj skupini.

Vijenac 660

660 - 20. lipnja 2019. | Arhiva

Klikni za povratak