Bilosnićevi stihovi u kubanskom ritmu

Najnovija pjesnička zbirka Tomislava Marijana Bilosnića, naslovljena Havana blues, na dvjesto i dvanaest  stranica u devet zasebnih poglavlja (Havana blues, Pješčanik tisuće kruščića, Sve što poznaje jezik, Onako kako zapisuje pisar, Put za Macchu Picchu, Pjevanje o Andama, Borges i tigar love leptire, Dok Astor Piazzolla svira i Tigar se šeće Salamancom) donosi devedeset devet pjesama, od kojih su neke prave poeme. Tematsko-motivska preokupacija zbirke vezana je isključivo uz Kubu, Havanu, Karibe, Ande, Srednju i Južnu Ameriku, a dijelom i Salamancu u Španjolskoj, gdje se  autorov pjesnički stil potpuno harmonizira sa zadanom temom.

Recenzentica zbirke Sanja Knežević o tome piše:  „U tom kontekstu autor se ’vraća’ u vrijeme starih američkih civilizacija Maya, Inka, Azteka ujedinjujući unutar svog pjesničkoga teksta staro i novo, njegov je pogled sada usmjeren na kolonizatore iz perspektive koloniziranih – koji su ovdje barem simbolički nadmoćniji. Dva ciklusa koncipirana su u intertekstualnoj igri sa zapadnjačkim kanonom Južne Amerike – odnosno u intertekstualnoj igri s osobama i djelima koja su obilježila razvitak zapadne civilizacije u 20. stoljeću (Pablo Neruda, Jorge L. Borges, Frida Kahlo, M. Barnet, E. Hemingway, G. G. Marquez...). Zaseban je ciklus i na  tematskoj i stilskoj razini posvećen Astoru Piazzoli. Cijeli je taj ciklus ispisan u tango ritmovima.“

Izd. 3000 godina Za dar, Zadar, 2019.

Željka Lovrenčić, kao recenzentica zbirke Havana blues, koja je i počela nastajati za Bilosnićeva boravka na Kubi sa Željkom Lovrenčić 2018, napominje:  „S obzirom  da sam kao hispanistica i prevoditeljica sa španjolskoga i na španjolski jezik upoznata  sa suvremenom latinskoameričkom književnošću, ali i Bilosnićevim književnim djelom te osobito njegovom iznimno pozitivnom recepcijom u hispanskome svijetu, u ovim pjesmama mogu prepoznati još jednu pjesničku knjigu koja će u tom dijelu svijeta izazvati pozornost ravnu njegovim poetskim zbirkama Tigar ili Afrika. Konačno, ovakva vrst poezije i u hrvatsku književnost unosi svježinu i širinu poetskih preokupacija, te ujedno vraća poetski jezik starim glazbenim ritmovima i gotovo već zaboravljenoj osjećajnosti.“

Jelena Savić