Živi zvuci orgulja

Najstariji je spomen orguljaša u Hrvatskoj u zagrebačkoj crkvi sv. Marka. Stanoviti Nikola iz 1359. postao je tako dijelom hrvatske glazbene historiografije, a tradicija orguljanja u toj crkvi održava se neprekidno do danas. Posljednjih se dvadeset godina o kvaliteti toga glazbeničkog namještenja brine orguljaš Pavao Mašić, koji je na 21. izdanju Festivala sv. Marka tu obljetnicu proslavio recitalom.

Austrijski orguljaš
Johannes Zeinler / Snimio MIRKO CVJETKO

Izbor programa u najboljoj mjeri odražava njegovo nastojanje ne samo na atraktivnosti izvedenih naslova nego i na široj edukaciji publike zainteresirane za orguljaške podvige. Koncert je počeo Kanonskim varijacijama na božićni napjev Vom Himmelhoch, da komm ich her, BWV 769 Johanna Sebastiana Bacha, koje je već snimio na dvostrukom nosaču zvuka uz Umijeće fuge istoga skladatelja, i to na orguljama crkve sv. Marka. Nasuprot strogo tonalitetski organiziranoj strukturi Bachova djela u tradicionalnom orguljskom zvuku, stajao je veliki ciklus Rođenje Gospodinovo Oliviera Messiaena. Francuski skladatelj i orguljaš 20. stoljeća s tradicionalnim poimanjem orguljskoga zvuka nije raskinuo, nego ga je raščlanio i potom nadogradio stvarajući nevjerojatne sklopove koji rezultiraju novim neobičnim kombinacijama. Ciklus je napisao za francuski tip orgulja, kakav se nalazi i u crkvi sv. Marka, što je Mašiću omogućilo da pomno izabere registre za svaki od devet raznolikih stavaka, a u svakome od stavaka vješto je izrazio svoje namjere. Na njih nas je u svojem, vrlo učenu tekstu programske knjižice orguljaš i upozorio, pokazavši da mu je jasan način na koji je Messiaen pristupio skladanju ciklusa. Istovremeno je dokazao da je istim ciklusom i svirački ovladao, posebice u virtuoznim stavcima. Bogatstvo zvukovnih boja koje nose registri orgulja crkve sv. Marka dosad su pokazali mnogi sjajni orguljaši, koje je kao umjetnički voditelj Pavao Mašić pozvao u ciklus Orgulje sv. Marka, čije je šesto izdanje 22. svibnja otvorio austrijski orguljaš Johannes Zeinler. Na međunarodnim orguljaškim natjecanjima osvojio je brojne nagrade, a među njima se ističu prestižna prva nagrada na Međunarodnom orguljaškom natjecanju u St. Albansu 2015. te prošlogodišnja nagrada na velikome natjecanju Grand Prix de Chartres.

Recital je otvorio Toccatom u F-duru, Bux VW 156 Dietricha Buxtehudea u klasično lijepoj interpretaciji koju karakterizira, prije svega, preciznost uz suzdržan izbor registara. Ipak, samo djelo stilski se nije povezalo s homogenom cjelinom koju su tvorile orguljaške majstorije francuskih (i jednog austrijskog) skladatelja u nastavku. Prvi među njima bio je Maurice Duruflé u čijem je Scherzu, op. 2 pokazao sasvim drukčije tehničke vještine, ostajući i dalje pri suzdržanu izboru registara, u kojem ne istražuje u potpunosti mogućnosti što mu ih pružaju orgulje crkve sv. Marka.

Svakako najveću pažnju na programu plijenila je skladba Phteggomai francuskoga orguljaša i skladatelja Thomasa Lacôtea, nastala za prošlogodišnje natjecanje u Chartresu i za interpretaciju koje je Zeinler dobio posebnu nagradu. Lacôte, kao Messiaenov nasljednik, svojom je skladbom poslao uvjerljivu poruku da skladanje za orgulje nije stvar nekih (davno) minulih vremena, nego je ono sasvim živo i danas te s optimizmom gleda u budućnost. Sama skladba iziskuje eksperimentiranje zvukovnim bojama francuskih orgulja te usmjerava pozornost slušatelja na praćenje svih skladateljskih postupaka što ih je Zeinler vrlo vjerno i vješto prenio publici svojom izvedbom. Nakon Korala iz 7. simfonije u a-molu, op. 42/3 Charles-Marie Widora, koncert je zaključila gotovo polusatna Chaconne u cis-molu Franza Schmidta. Austrijski skladatelj, za razliku od Lacôtea, ponudio je pogled unatrag, a podužim je djelom začudne dramaturgije slušateljima nudio uspone i padove.