Zanos i energija za kraj

Zagrebačka filharmonija zaključila je koncertnu sezonu gostovanjem britansko-talijanskog dirigenta Darija Salvija te violinista Luke Ljubasa u šaroliku programu sastavljenu od djela Mayerbeera, Mendelssohna, Saint-Saënsa, Suppéa i Mozarta. Koncert je održan 31. svibnja u Plavome ciklusu te ponovljen dan poslije kao dio Crvenoga ciklusa. Maestro Salvi uz dirigiranje se aktivno bavi istraživanjem glazbe kao muzikolog, posvećujući se pronalaženjem kuriozitetnih, nepoznatih ili zagubljenih djela, njihovim rekonstrukcijama i izvedbama. Bilo je očekivano kako će takav repertoar uklopiti i u svoj zagrebački program. Stoga je već na početku koncerta, kao prva suvremena izvedba rekonstruirane partiture, izvedena uvertira operi Romilda e Constanza Giacoma Mayerbera, praizvedena 1817. pa zaboravljena, koju je Salvi priredio iz autografa sačuvana u Bologni. Maestro Salvi iskusni je operni dirigent, a to se njegovo iskustvo itekako moglo čuti u suradnji što ju je ostvario s našim orkestrom u Mayerbeerovoj uvertiri, predstavljenoj uz iskričavu energiju, izražajnost te bogatstvo tona i tonskih nijansi. U dramatičnom i potentnom zvuku orkestra pažljivo je bila provedena ravnoteža svih komponenti zvučne slike, a svojim zanosom i energijom maestro Salvi Filharmoniju je potaknuo na aktivno i angažirano glazbovanje. Uz dobru i kvalitetnu pripremu i uvježbanost te interpretaciju koja je iskoristila širok dinamički i izražajni raspon, rezultat je bila snažna i uvjerljiva izvedba.

Violinist Luka Ljubas / Borna Filić / PIXSELL

Slijedila su tri stavka iz Sna ivanjske noći, op. 61 Felixa Mendelssohna – Intermezzo, Notturno i Ples klaunova. Osim izražajnosti i tonske ljepote, orkestar je ravnanjem maestra Salvija postigao dublju ravnotežu prozračnosti i razigrane lakoće s jedne strane te romantičke punoće izraza s druge, koje zahtijeva Mendelssohnova glazba. Osim pjevnoga sola violončela u Intermezzu, posebno nadahnut trenutak bila je kantilena Notturna zaodjenuta u profinjeni ton roga, s mekim prelijevanjem fraze i muzikalnom izražajnošću.

Prvi dio koncerta zaključila je solistička točka, mladi violinist Luka Ljubas izveo je uz Filharmoniju Introdukciju i Rondo cappricioso za violinu i orkestar, op. 28 Camillea Saint-Saënsa. Skladba je nadarenomu glazbeniku omogućila da prikaže zrelu ekspresiju, muzikalnost i ugodno tonsko oblikovanje, posebno lijepo u elegično postavljenoj Introdukciji, ali i neosporno tehničko umijeće, zahvaljujući kojem je s lakoćom prezentirao sve virtuozne zahtjeve Saint-Saënsove partiture.

Nakon stanke izveden je još jedan glazbeni raritet, Uvertira Mozart austrijskoga skladatelja rođena u Splitu, a odgojena u Zadru, Franza von Suppéa. Za razliku od Mayerbeerove Uvertire, u toj se izvedbi željena dramatičnost pretvorila u silovitost; iza velikih gesti nije bilo prirodnog unutarnjeg angažmana i kretanja, a javila se i neusklađenost među pojedinim dionicama orkestra. Suppéova uvertira možda je imenom odgovarala djelu koje je nakon nje slijedilo, ali karakterom i sadržajem nije, jer je koncert zaključen omiljenom 40. simfonijom u g-molu, KV 550 Wolfganga Amadeusa Mozarta. Izvedbi je nedostajalo smirenosti, promišljenijeg koračanja, profinjenosti. Posebno prvome stavku i njegovoj nezaboravnoj prvoj temi nedostajalo je tečnosti i lakoće, dužih dahova. Fraze su predstavljane kruto i uglato, interpretirane bez one introvertirane melankolije kojom je prožeta skladba. Ostatak simfonije maestro Salvi s orkestrom je ostvario uz široke, snažne kontraste i dinamički naglašene, pa i robusno postavljene situacije, koje su imale ulogu efekta više no izražajnosti, često uparene i sa suviše romantično nabujalim orkestralnim tonom.