Vrijedna informacija

Nedavno je predavanje na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu u sklopu tribine Znanstveni razgovori na PMF-u održao Igor Rudan sa Sveučilišta u Edinburghu. Tema izlaganja bila je Vrijednost informacija u 21. stoljeću: primjeri iz medicine, biologije, politike i masovnih medija. Već dugo nisam čuo tako dobro predavanje, a kako mi je Igor Rudan toga dana postao prijatelj na Face­booku, mislim da neće zamjeriti ako pokušam opisati zašto je izlaganje bilo odlično. Tema je vrlo intrigantna, a zapravo je riječ o tome da su neke informacije vrednije od drugih ovisno o tome iz kojih izvora dolaze. To možemo ilustrirati pitanjem jesam li kao dijete volio patke. Na prvu, 50-postotna je vjerojatnost da jesam jer još nemam nikakvih informacija o tome. Ipak, kako se ne sjećam ničega u vezi s patkama iz svojeg djetinjstva, mogu vjerojatnost da sam volio patke sniziti na deset posto. Dobro je provjeriti i druge izvore informacija pa zato odem kod bake, koja je recimo u kasnim osamdesetim godinama života, i ona mi kaže: Sinko moj, da, ti si jako volio patke kao mali.

Igor Rudan

No baka je stara i njezina informacija nije baš pouzdana pa povećavam vjerojatnost samo na dvadeset posto. Idem provjeriti kod mame, a ona kaže da sam volio patke i potkrijepi to fotografijom na kojoj ležim u kolijevci pored gumene patke. To je ipak mnogo vjerodostojnija informacija i ja podižem vjerojatnost na šezdeset posto. Skočim ipak i do sestre, koja izvadi fotografiju iz albuma na kojoj sam ja s jedno pet pataka igračaka u nekom ograđenom igralištu. To podiže moju vjerojatnost da sam volio patke na devedeset posto. Na kraju odem do tate, a on mi veli da su se mama i sestra udružile protiv mene jer ih je vidio kako s pomoću Photoshopa dodaju patke na moje slike iz djetinjstva. Ta je informacija neprocjenjiva i vraća moj postotak na početnih deset posto, a jezikom znanosti vrijedna je Nobelove nagrade jer drastično mijenja naš pogled na to kako neka stvar funkcionira. Pogledajmo sličnu stvar u biologiji. Na prijelazu tisućljeća mjerenje genetskog materijala svakog čovjeka analizom raznolikosti u slijedu nukleotidnih parova baza u DNK-molekuli kod svake osobe omogućilo je proučavanje varijacija u slijedu genoma kao moguće čimbenike rizika za razvoj bolesti. Cilj te grane znanosti, genetske epidemiologije, jest identificiranje različitih varijanti slijeda u genomu koji se češće pojavljuje među oboljelom negoli zdravom populacijom. To dugoročno gledano može voditi poduzimanju preventivnih mjera od djetinjstva kako bi se barem smanjila izloženost okolišnim rizicima za obolijevanje od te bolesti. I tako se opet tražila vrijedna informacija, primjerice na uzorku od 5000 ljudi u New Yorku, da li je neki slijed u genomu odgovoran za karcinom debelog crijeva. Čini se ipak da je informacija tražena na krivom mjestu jer su ljudi u tom gradu već toliko izmiješani da postoji toliko šuma u toj informaciji da je njezina vrijednost jako mala.

Rudan je potražio za slične novce informaciju na Lastovu i još nekoliko hrvatskih otoka u projektu 10.001 Dalmatinac, ali je sada informacija bila mnogo vrednija jer su ljudi na tim otocima često tamo boravili cijeli svoj život, hranili se istom hranom s istog polja pa su se sve te varijable mogle zamrznuti. Možemo to zamrzavanje varijabli ilustrirati na jednostavnom primjeru iz fizike. Recimo da želite proučiti kako akceleracija nekog tijela ovisi o sili koja na njega djeluje. Možda se netko sjeća jednadžbe F = m ∙ a iz škole. U slučaju da mjerite silu i akceleraciju i želite o toj ovisnosti nešto reći, nužno je da masa bude konstantna (zamrznuta). Ne smije se dogoditi da tu ovisnost proučavate s vrećom pijeska iz koje pijesak polako curi. Tako je informacija dobivena na našim otocima bila mnogo vrednija. Usto je mnogo više ljudi željelo investirati u takvu informaciju pa su projekti skupili mnogo više novca za istraživanje.

Treći je primjer vrijednosti informacija iz zdravstvene politike. U nekom trenutku na početku ovog tisućljeća pojavila se želja nekoliko filantropa da pridonesu ostvarivanju jednog od ciljeva UN-a, smanjivanju smrtnosti djece za pedeset posto u nekom razumnom roku. Da bi se to moglo ostvariti, nužno je bilo dobiti informaciju o tome od kojih bolesti mala djeca najčešće umiru. Ispostavilo se da od raznih organizacija dobivate različite odgovore na postavljeno pitanje. Mnogo je novaca UN-a ulagano u liječenje malarije kod djece jer se mislilo da je to glavni uzrok smrtnosti. Vjerodostojnu informaciju nije bilo lako dobiti iz slabo razvijenih zemalja jer tamo djeca nisu uopće vidjela liječnika, a sustav zdravstvene skrbi nije postojao. Tek kad su se znatna sredstva uložila u prikupljanje prave informacije, došlo se do zaključka da većina djece umire od upale pluća i dijareje. Nakon toga bilo je mnogo jednostavnije ostvariti zacrtani cilj. Posljednji primjer odnosi se na kampanju protiv cijepljenja, zasnovanu na dokazano krivim informacijama o nuspojavama. Vratimo se na to zašto mislim da je predavanje bilo odlično. Prvo, na slajdovima je bilo mnoštvo slika, a malo tehničkih detalja i slova. U središtu pozornosti predavača bila je publika, a ne on sam. Predavanje je bilo prožeto humorom, duhoviti predavač više je puta izazvao reakciju smijeha s razumijevanjem publike. Poruka o važnosti informacija ilustrirana je na četiri potpuno različita područja ljudskoga djelovanja, što povećava njezin doseg. I, na kraju, predavač se držao predviđena vremena, koje je prošlo kao tren. Svaka čast.