Uspjela epska završnica

Već tijekom prvoga vikenda prikazivanja fantastična akcijska pustolovina Osvetnici: Završnica, 22. i u nekim segmentima zaključni film Marvelova filmskog univerzuma započeta odličnim Iron Manom iz 2008, srušila je mnoge rekorde. I u američkoj i u svjetskoj, pa tako i u hrvatskoj distribuciji, jer film koji redateljski opet potpisuju braća Anthony i Joe Russo (Kapetan Amerika: Ratnik zime, Osvetnici: Rat beskonačnosti) bilježi sjajne rezultate gledanosti te je samo tijekom prva četiri dana svjetske distribucije zaradio više od milijardu i dvjesto milijuna dolara, od čega na Hrvatsku otpada nešto više od tri i pol milijuna kuna što ih je je na blagajni ostavilo devedeset tisuća gledatelja. Vrlo atraktivno i do posljednjega kadra pomno isplanirano i dizajnirano četvrto poglavlje svojevrsnog nadserijala o Osvetnicima, koje kao zaključno ostvarenje treće faze Marvelova univerzuma zaključuje i zasad četverodijelni odvojak franšize izvorno temeljene na stripu The Avengers Stana Leeja i Jacka Kirbyja iz 1965, ujedno je i najuspjeliji od četiri filma.

Iako traje tri sata film se gleda lako i bez imalo dosade

Uz suradnju scenarista Christophera Marcusa i Stephena McFeelyja, među ostalim potpisnika predložaka za biografsku dramu Život i smrt Petera Sellersa i sva tri nastavka Kronika iz Narnije, braća Russo konkretan su strip autora Jima Starlina pretočila u dinamično, vizualno raskošno, specijalnim efektima nakrcano ali ne i pretrpano, dramaturški i narativno vješto koncipirano te humorom konstantno prožeto djelo, koje u završnici postaje i učinkovito melodramatično.

Svi su sastojci promišljeno dozirani u optimalnim udjelima, akcija se skladno prepleće s mirnijim dramskim pasažima, pri čemu drama ni u jednom trenutku nije tu tek reda radi, već izvire iz stanja te intimnih i obiteljskih trauma likova. Humor podjednako ublažava dramske i akcijske napetosti te pridonosi humaniziranju protagonista, superjunaka s naglašeno ljudskim dimenzijama i pozadinama, a upravo ta naglašena ljudskost s konstantnim provlačenjem niti tragičnosti i oporosti i jest najintrigantniji i najzanimljiviji sastojak. I u slučaju nestankom supruge i dvoje djece motivirana nemilosrdnog djelovanja Hawkeyeja, i u slučaju Thora, koji se pet godina nakon zbivanja iz Rata beskonačnosti posve zapustio i prepustio pivom natopljenu očaju, i u slučaju Hulka, koji će, ovaj put uravnotežen između ljudskosti Brucea Bannera i agresivnosti zelenog diva, veći dio filma žaliti za samožrtvovanom Natashom Romanoff odnosno Crnom udovicom, i u slučaju Kapetana Amerike, koji više no ikad čezne za davnom ljubavi Peggy Carter, napokon i u slučaju Tonyja Starka, koji će se, nakon poraza od Thanosa i njegova uništenja polovine čovječanstva posve izgubivši samopouzdanje i vjeru u smislenost svog superherojskog habitusa, okrenuti obiteljskom životu uz Pepper Potts i kćerkicu.

Priča filma nastavlja se izravno na završetak Rata beskonačnosti, dok se svi protagonisti pokušavaju nositi s osobnim traumama i ponovo osmisliti vlastite egzistencije, da bi vrlo brzo, štoviše prebrzo i odveć lako, pronašli Thanosa i osvetili mu se. Pet godina poslije pridružit će im se Ant-Man, koji će na vlastitu primjeru spoznati da bi se uništena polovina čovječanstva mogla vratiti među žive odlaskom u prošlost i sprečavanjem Thanosa da se domogne Rukavice beskraja s toliko dragocjenim kamenjem. A kad se većina njih zaputi u prošlost, ondje će se ne samo susresti sa sobom u mlađim danima (što autori koriste za pametne reinterpretacije sekvenci iz također većine dosadašnjih filmova iz Marvelova univerzuma) nego i sa svojim roditeljima i voljenima, te će njihove ljudske dimenzije i elementi melodrame ponovo doći do izražaja. No Thanos je vrlo inteligentan i opasan protivnik, koji će u prošlosti proniknuti u njihove nakane, te će opet uslijediti divovska borba dobra i zla na nekoliko razina i u nekoliko vremena, da bi se i neki od Osvetnika suočili sa svojim mračnijim izdanjima.

Film koji traje tri sata gleda se lako i bez imalo dosade, a premda i u ovom nastavku, slično Ratu beskonačnosti, svi likovi ne dobivaju potrebnu minutažu te se autori oslanjaju na prepoznatljivosti i glumačka umijeća zvjezdane glumačke postave, sve je dominantno na svom mjestu, uravnoteženo i skladno izvedeno. U posljednjem nastavku etape izgrađene od 22 filma – a većine se radi lakšeg snalaženja među likovima i zbivanjima prije gledanja ovog nastavka valja prisjetiti – saga o Osvetnicima doseže razinu intrigantna i uvjerljiva epa. Dakako, mnogima će zasmetati što je komercijalni uspjeh tog epa ujedno i dokaz uspjeha korporativne ideologije i mašinerije kojom Marvelov univerzum nemilosrdno gazi sve pred sobom.