O Juri Kaštelanu u Društvu hrvatskih književnika

Iako početne točke njihovih života dijeli više od dva desetljeća, Federico García Lorca i Jure Kaštelan uspjeli su uspostaviti dijalog poezijom. Njome su, kao istinskim odrazom, svaki na svoj način obilježili svoje razdoblje.

Jure Kaštelan / Izvor LZMK

Sukus je to eseja Željke Lovrenčić o dvojici pjesničkih velikana, prvi put predstavljena na 26. i 27. travnja u Rovinju održanim Danima Antuna Šoljana. Manifestacija je bila posvećena Juri Kaštelanu, a stogodišnjica rođenja jednog od utemeljitelja modernoga hrvatskog pjesničkog izraza obilježena je 28. svibnja, u Društvu hrvatskih književnika. Ondje su na rovinjski susret podsjetili i Antun Pavešković s pogledom na Kaštelanov mediteranizam te Boris Petrač, koji je govorio o Šoljanu, Kaštelanu i Zagrebačkoj Bibliji, a tom je raznolikošću pogleda na Kaštelanovo stvaralaštvo oplemenjena i temeljna svrha zagrebačkog okupljanja, predstavljanje novog izbora iz poezije Jure Kaštelana, zbirke Sklad urlik što ju je, kao posljednji u nizu bisera Male biblioteke DHK-a priredio Tomislav Brlek.

Sintagma iz naslova posuđena je iz pjesme Vražda, već „prepoznate kao autopoetičko mjesto gdje pjesnik kreira svoj kredo u smislu poetičkih izbora“. No priređivaču se pri izboru još važnijim činilo to što Sklad urlik posjeduje začudnost koje su drugi naslovi lišeni. „Kaštelan uspijeva ne podrediti se nijednoj od tih krajnosti, već otvara širok prostor iz kojeg će izaći sve poslije napisano“.

Sklad urlik sedamnaesti je izbor iz Kaštelanove poezije: „Od sama mi se početka za ovaj izbor učinilo najvažnijim dokazati ono što je Slamnig ustvrdio još 1955, a to je da Kaštelan ne pristaje ni na koji tradicijom potvrđeni oblik, a poznaje ih sve. U tome traži prostor koji je samo njegov, ritmički, zvukovni, strofni, iako on gotovo nikad ne koristi strofu u tradicionalnom smislu“, objasnio je Brlek.

Tonko Maroević istaknuo je Kaštelanove velike kulturne i civilizacijske značajke. Upravo je on 1950. priredio Ujevićevu Rukovet nakon što je Ujeviću pet godina bilo zabranjeno objavljivati. „Nemoguće je uskladiti urlik, nemoguće je naglo biti istovremeno oblikotvoran i slutiti ono drugo što se uobličiti ne da. Ono između fiziologije i ritma, osjećanja da riječ u sebi mora spajati nemoguće i nemoguće činiti stvarnim. To je poezija, njezina slobodarska funkcija, svjetotvorna, uvjetno rečeno budućnosna. U Kaštelanovu slučaju je tako“, zaključio je akademik, a održano predstavljanje i najava skorašnjeg, osamnaestog izbora iz poezije Jure Kaštelana pozivaju na trajanje bez kraja.