Modeliranje vremena

Melita Sorola Staničić izložbom u Galeriji Matice hrvatske – već i sam naslov Vrijeme trenutka to jasno sugerira – propituje i problematizira protok vremena. U kontekstu cjelokupne suvremene umjetnosti ne odveć rijedak autorski postupak, ali ipak zanimljiv i poticajan, osobito kada znamo da autorica prepoznatljive poetike to čini posredovanje klasičnih likovnih tehnika poput slikarstva odnosno crteža. Ona, zapravo, dokumentira trenutak.

Snimio Vanja BABIĆ / Iz postava izložbe

Poput točke na kružnici koja postaje stvarnija i konkretnija tek nakon što je označena, tako i umjetnica trenutak slikanja jednog od motiva označava vremenskom odrednicom – datumom. Fascinacija bilježenja vremena proteže se cijelim njezinim opusom, a u galeriji izlaže seriju radova nastalu u posljednjih desetak godina, u kojima je vidljiv drukčiji pristup od prijašnjeg; odvaja se od fotografije i videa te upušta u slikarstvo. Kako bi dodatno osnažila doživljaj neponovljivosti trenutka, poseže za motivima cvijeća, lišća ili valova, koje meditativno ponavlja, ali nipošto ustaljenim i predvidljivim slijedom, već se prepušta samovolji i intuiciji. U razgovoru s umjetnicom saznajem o procesu njezina rada; uvijek je pri kreiranju motiva usredotočena isključivo na sada, na trenutak otpuštanja misli. Meditativnim ponavljanjem i označavanjem svake strukturalne jedinice oznakom vremena, umjetnica po vlastitim riječima modelira i vizualizira vrijeme.

Zlatno vrijeme

Zanimljiv je način korištenja motiva. Umjetnica mi objašnjava kako oni u znatnoj mjeri posjeduju simboličnu vrijednost te odražavaju osobne interese. Njezina umjetnička vizija poklapa se s osobnim i intimnim težnjama, ali i strahovima. Četiri rada mogu se odvojiti u posebnu cjelinu kao četiri godišnja doba ili pak četiri elementa na kojima se ponavljaju tople boje uvelog lišća, potom krhka proljetnoga cvijeća, žarkocrvenih ruža i, napokon, krajnjega motiva prolaznosti – vala. Na drugoj strani triptih, kojim problematizira odnos dvaju spolova; crveni mjesec satkan od kružnih nizova točkica označava snažan ciklični ženski princip, kojemu je suprotstavljen sljedeći stadij čistoće ilustriran bijelim lotosima na bijeloj pozadini, zamjetljivim tek kada se mijenja kut gledanja. A za istim principom promatranja umjetnica poseže i na slici s prikazom svjetlucavih zlatnih listića na dubokoplavoj pozadini. Općenito, cijela izložba odiše nježnošću i fragilnošću, realiziranom posredovanjem znalački izvedenih premaza te istančana osjećaja za repetitivnost motiva.

Suvremeno doba oslobođeno tradicionalnih umjetničkih medija nudi različita poigravanja vremenom, od iluzije njegova zaustavljanja u, primjerice, radu Olafura Eliassona Your Strange Certainty Still Kept, do inkorporiranja kao konceptualna elementa u slučaju Ice Men autora Nelea Azeveda. Naša se umjetnica ipak odlučila vratiti slikarstvu naglašene dvodimenzionalnosti i plošnosti, pri čemu neponovljivost trenutka obilježava i ističe na najjednostavniji mogući način, dakle vremenskom oznakom. Cvijeće, lišće ili valovi u njezinoj interpretaciji na začudan će način poprimiti karakteristike vječne prolaznosti, ali i prolazne vječnosti; njihova vizualnost zalazi, dakle, u područje metafizike.