Miri Gavranu dvije prestižne nagrade

Hrvatski književnik Miro Gavran ovogodišnji je dobitnik nagrade za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu Zvonimir Golob. Nagrada se sastoji od velike zlatne plakete, a autoru je pripala, prema ocjeni stručnoga povjerenstva, za pjesmu Kada se na nebu susretnemo. S obzirom na velik broj prispjelih radova, pohvaljeno je još šest autora: Božica Brkan (Zagreb), Zdenka Čavić (Koprivnica), Marina Kljajo Radić (Mostar), Fabijan Lovrić (Knin), Borislav Arapović (Švedska) i Branka Grakalić (Zagreb).

Odlučeno je da se nagrada istaknutom piscu, dramatičaru, romanopiscu, pripovjedaču i pjesniku svečano uruči 4. lipnja u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Natječaj tradicionalno organizira Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. „u želji da što više ljudi piše (i čita) poeziju, a poglavito na sjećanje na književnika Zvonimira Goloba (Koprivnica, 19. veljače 1927–Zagreb, 1. lipnja 1997), jednog od najistaknutijih hrvatskih pjesnika ljubavne poezije“. Prošlogodišnja je dobitnica nagrade pjesnikinja Lidija Bajuk.

Miro Gavran, „najviše izvođeni suvremeni hrvatski dramatičar (u zemlji i inozemstvu) i autor kojemu je posvećen međunarodni kazališni festival Gavranfest“, dobio je još jedno priznanje: ovogodišnji je laureat nagrade Crikveničko sunce, koja je utemeljena na književno-pjesničkoj manifestacji Jadranski književni susreti, koja se ove godine, od 6. do 9. lipnja, održava 18. put, od 2002, pod pokroviteljstvom Grada Crikvenice i Društva hrvatskih književnika. Rezultat je te manifestacije i Antologija Jadranskih književnih susreta objavljena 2012. u Crikvenici, a danas je „značajan pokazatelj dosegnutih dometa suvremene hrvatske poezije i proze (od 2002. do 2012)“. Književnu nagradu Crikveničko sunce dosad su dobili: hrvatski pjesnik iz Bosne i Hercegovine Šimo Ešić, prozaik Nedjeljko Fabrio, pjesnik Miroslav Slavko Mađer, prozaik Dubravko Jelačić Bužimski, pjesnikinja i počasna predsjednica Jadranskih književnih susreta Ljerka Car Matutinović, prozaik Ludwig Bauer i istarski pjesnik Daniel Načinović.

Miro Gavran

KADA SE NA NEBU SUSRETNEMO

(Mladeni za 60. rođendan)

Draga moja kada se jednom na nebu susretnemo

Ti ćeš biti u ljupkoj nebeskoj haljinici

Satkanoj od sunčevih zraka i plavih oblaka

Ja se tada na modu neću osvrtati

Nama muškarcima ni na zemlji

Nije bilo previše do toga

Pa ipak ću ti reći

Da ti odjeća sjajno pristaje

Da si ljepša nego ikada prije

I pozvat ću te na piće

U obližnji nebeski kafić

Molim te nemoj mi se tada nasmijati

I nemoj me odbiti samo zato

Što na nebesima nitko ne pije piće

Nego se pretvaraj da smo obični živi ljudi

Kojima ništa ljudsko strano nije

Znaj da meni neće biti ni do pića

Ni do glazbe kojom su nas za života u kafićima često gnjavili

Bit će mi samo do tvoje blizine i do razgovora s tobom

Jer slutim da ćemo i nakon svih godina koje smo zajedno proveli

Na dan zemnoga rastanka imati još toliko toga jedno drugome reći

Stoga te molim draga moja da na nebu budeš

Ista onakva kakva si bila dok smo koračali zemljom

Da se ne koristiš božanskim znanjima kojima ćemo biti darivani

U trenutku naše smrti

Nego se u susretu sa mnom ponašaj kao da smo i dalje

Obična zbunjena smrtna bića sa svim neizostavnim manama

Pravi se da ti godi moje djetinjasto laskanje

Nemoj mi se smijati i ne odbacuj me

Samo zato jer ću te i gore zavoditi

Poput naivnog živog čovjeka

Koji djeluje usprkos svakoj logici

Jer draga moja

Siguran sam

Da ću te i na nebu voljeti