Dva nova mjuzikla

Matija Kačan kao Daphne, Ivana Medić kao Medena,
Duško Modrinić  kao Josephine / Snimio Kristijan Cimer

Bulevar sumraka postao je, uz predstavu Jesus Christ Superstar na repertoaru kazališta Komedija, jedino djelo iz opsežna opusa Andrewa Lloyda Webbera na daskama hrvatskih kazališta. Formalno pripada repertoaru Hrvatske drame riječkog kazališta, iako ga je ostvario velik, jedinstven ansambl sastavljen od članova Opere, Baleta i Talijanske drame. Po formi to je mjuzikl zvijezde, a produkcija je, kao zvijezdu, iznjedrila Leonoru Surian Popov u ulozi Norme Desmond. Na praizvedbi Norma je bila Olivera Baljak.

Lloyd Webber stvorio je, 1993, na tekst Dona Blacka i Christophera Hamptona, mjuzikalsku uspješnicu od nostalgičnoga Wilderova film noira iz 1950. s Glorijom Swanson i Williamom Holdenom. Siromašni pisac Joe Gillis, zbog financijskih razloga, pomaže bivšoj zvijezdi nijemoga filma Normi Desmond da se, s vlastitim scenarijem, vrati u svijet filma, iako ju je vrijeme pregazilo. Leonora Surian Popov ostvarila je, bogatom lepezom glumačke izražajnosti, impresivna pokreta i suverena, milozvučnoga pjevačkog izraza, kompleksan, potresan, a pomalo i groteskan Normin lik. Odlični partneri (na izvedbi 6. travnja) bili su joj Nikola Nedić kao Joe, Dario Bercich kao Max i Ana Majdak kao Betty, uz ostale u svakom pogledu dobro uvježbane brojne tumače malih i epizodnih uloga, njih četrdesetak.

Na čelu projekta (i bogato orkestrirana Webberova orkestra) dirigent je Igor Vlajnić, koji je djelo i predložio za repertoar te načinio prijevod i prepjev. Režirala je (mjuzikl prvi put) Renata Carola Gatica, srodivši se odlično s formom i njezinim zakonitostima. Potrudila se da svaki izvođač pruži glumački maksimum i da su prizori pregledni. Imala je pomoć koreografkinje Tihane Strmečki, scenografije Dalibora Laginje i Paole Lugarić, koja je otvorila veliku pozornicu za sve prizore holivudskih filmskih studija i raskošnih vila, te kostima Manuele Paladin Šabanović, koji su donijeli glamur 1930-ih. Uz manje nesavršenosti u ozvučenju, predstava s pravom oduševljava riječku publiku.

Osječki HNK jedino je nacionalno kazalište koje dosljedno naizmjenično svake sezone postavlja mjuzikle i operete. Sada je posegnuo za klasikom iz 1972. Sugar skladatelja Julea Stynea te tekstopisaca Petera Stonea i Boba Merrilla (songovi). Preveo je Ivan Mokrović, prepjevao Dražen Bratulić. Jedna od najuspješnijih filmskih komedija svih vremena Neki to vole vruće Billyja Wildera pretočena je u zabavan i duhovit, ugodnom glazbom začinjen mjuzikl. Odlično je, primjerice, tonsko slikanje putovanja vlakom.

Redateljica Nina Kleflin načinila je izvrstan posao. Omogućila je da sve duhovitosti u tekstu toga, po formi, mjuzikla sa sadržajem dođu do punog izražaja, upotpunjene i podcrtane odgovarajućim glumačkim sredstvima, bez pretjerivanja i bez dodavanja dosjetki, što zna biti česta boljka. Osigurala je brze scenske promjene brojnih prizora (odlična izvedba scenske tehnike!), u čemu je od pomoći funkcionalna scenografija Osmana Arslanagića, kojoj, u likovnom smislu, nedostaje sjaja. Srećom, upotpunjuju je kostimi Sare Lovrić Caparin, također s glamurom 1930-ih. Redateljica je osigurala živ tempo scenske izvedbe i dinamičnost predstave.

Dirigent Mladen Tutavac ostvario je light i interpretativno ležernu svekoliku glazbenu izvedbu, a koreografija Vuka Ognjenovića u pravom je trenutku i s pravom mjerom uveseljavala. U solističkoj podjeli odlično su, u skladu s raspoloživim ansamblom – dramskim, opernim i baletnim – pogođeni tipovi uloga. Tri su lika odgovarajuće karikirana: Vesna Baljak donosi goropadno-vrckavu Slatku Sue, Ladislav Vrgoč pomalo glupava, ali opaka mafijaša Dendija Palazza koji pleše step, a Nenad Tudaković beskrajno je šarmantan, ponešto i u svojemu tipičnom gegu, kao Osgood Fielding, osobito s amblematskom završnom replikom Nitko nije savršen!

Dok su protagonisti Wilderova filma Tony Curtis i Jack Lemmon savršeno nalickani kao travestirane članice Ansambla sinkopica, osječki protagonisti Duško Modrinić kao Joe/Josephine i Matija Kačan kao Jerry/Daphne više su razbarušeni u kvaziženstvenom držanju i ponašanju, maski i frizuri, što svakako bolje pridonosi komici na kazališnoj pozornici. Općenito predstava neodoljivo zaziva sjećanja na film a da pri tome ostaje imanentno kazališnim činom, kao nova vrijednost. Duško Modrinić pjevački lijepo napreduje, a i Matija Kačan ima vrlo ugodan i obećavajući glas pa bi mu vrijedilo još više se potruditi oko pjevanja. Ansambl broji još dvadesetak izvođača, glumaca i članova opernog zbora u epizodnim ulogama te petnaestak članova baletnog ansambla.

Ogledni primjer kako predstava ne oponaša film jest uloga naslovne Sugar, tj. Medene Med. Čini se kako nije bez karme da tu ulogu tumači pjevačica prikladna prezimena Ivana Medić. Ona je ostvarenje legendarne Marilyn Monroe postavila kao svojevrsni fokus, dok je u provedbi pronašla mogućnosti za vlastito lirsko viđenje, nježno utjelovljenje i optimizam unatoč svemu. Njezina Medena ima seksepila, ali ponajprije se mora voljeti kao drago biće.