Akrapovo konceptualno slikarstvo

PIŠE Anita Ruso

U

 Jutarnjem smo listu u povodu otvaranja izložbe Grgura Akrapa Dvije sobe u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu mogli pročitati kako se otvara izložba „nove zvijezde domaće umjetničke scene“. Neki su kolege komentirali kako su takva razmišljanja zakasnila jer Akrap je već zvijezda, još od one priče s konjem na natječaju HT-ovu izložbu u MSU-u 2015. Priča je poznata. Jednoga dana, dok je mladi slikar bio u nekoj manjoj galeriji, neki imućni Rom u bijelom odijelu navratio je i zatražio broj Mersada Berbera. Htio je kćeri za udaju po romskom običaju darovati konja. Ne baš jeftinu običaju doskočio je idejom da joj daruje sliku konja. Kada je čuo da Berber više nije živ, prihvatio je prijedlog prisutnog Akrapa, koji se ponudio kao Berberova zamjena. Na licu mjesta naslikao je glavu konja koja se naručitelju svidjela i narudžba je bila definirana. Kada je slikar već bio pri kraju sa slikanjem, dobio je nenadani poziv: „Smrad je napumpao drugu, vjenčanje otkazano, slika također!“ Slika konja Otkazana narudžba tako je, uz tu izmišljenu priču, plasirana na HT-ovu izložbu, poznatu po tome da njezini kustosi većinom zaziru od tradicionalnih oblika umjetničkog izražavanja koji nemaju pozadinsku priču.

Iz postava nove izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti / Snimila Ana Opalić

Grgur Akrap 2017.  / Snimio Žarko BaŠiĆ / PIXSELL

Grgur Akrap marljivo je posljednje dvije godine pripremao djela za izložbu u MSU-ovoj galeriji, koju je dobio kao nagradu za rad Promatračnica na 51. Zagrebačkom salonu 2016. Sveukupno sedamnaest izloženih radova raspoređeno je u – dvije sobe. Rad Retrospektiva, koji se nalazi u prvoj prostoriji, mnogima je ostao nejasan pa ga možda niti nisu doživjeli kao dio izložbe. Prazna kutija od drvenih letava replika je podrumskog prostora u kojem umjetnik skladišti slike. Napravljen je u omjeru 1 : 1. Varijaciju na temu tog rada moguće je istodobno vidjeti na samu početku izložbe HT nagrada, na kojoj je, za razliku od spomenutoga praznog kaveza kavez dobio sadržaj – nacrtana umjetnikova platna koja trunu u skučenom podrumskom prostoru. Oba rada u kojima figurativni slikar koketira s konceptualnom umjetnošću prokazuju posljedice nedostatka tržišta, koje se izravno odražavaju na psihu umjetnika kao onoga koji „ne pridonosi društvu, koji ne radi za društvenu korist“ i čiji radovi se po završetku izložbi spremaju u podrumske prostore iščekujući neku buduću retrospektivu.

Akrapov forte je dobro, staro, figurativno slikarstvo. Osluškujući komentare mnogobrojne publike na otvaranju utvrdila sam kako postoje dvije struje. Prvi su oduševljeni Akrapovim inventivnim nastojanjima da pomiri anakrono i suvremeno starim temama i novim slikarskim pristupima, dok su drugi orijentirani na tehničku stranu pa su donekle razočarani jer se slikar „ne usudi dovršiti sliku“. Biblijska tema na Akrapovu platnu Pranje nogu najbolji je argument oduševljene struje. Kristološki motiv (koji to može i ne mora biti) prikazan je čovjekom koji bazenskim stubama usred noći ulazi u vodu okruženu mirnim prirodnim ambijentom lelujavih travki. Motiv vode vidljiv i na slikama Ribari i Legenda o križu jedan je od onih Akrapovih začudnih trenutaka koji privlače pozornost iako im je značenje nepoznato. Što god da prikazuje, pozadina je na Akrapovim platnima električna, gotovo da hipnotizira. Ne poznajem ni jednoga mlađeg slikara koji uspijeva dobiti takve magnetne boje. Akrap ih premazuje dok ne dobije nešto dovoljno jako i dovoljno samostalno kako bi pozadinu odvojio od prikaza u prvom planu, koji je također često obilježen izvanserijskom bojom. Likovi iz prvoga plana na metafizički način od pozadine su dovoljno odijeljeni, kao što su s njom i dovoljno sljubljeni.

S druge strane, sporni su, „nedovoljno dovršeni“ elementi detalji. Površina majice pognutoga dječaka koji se igra zmijama na slici Kolekcionar naznačena je nemarno, potezima koji ostavljaju dojam dječje nebrige i nemarnosti. Djetinja jednostavnost zapaža se i u stiliziranom crtežu kojim slikar ne ustrajava na postizanju dubine.

Premda slojevito, Akrapovo novo slikarstvo ne prelazi u domenu materičnih, jakih pastoznih namaza koji su bili vidljivi na nekim njegovim slikama iz ciklusa Vrtlarov vrt iz 2016. Materiju boje sada je zamijenila boja sama, tako da slika postaje čista fascinacija bojom, tog najvažnijeg gradivnog elementa Akrapovih slika. One još nastaju pod vidljivim utjecajem slikarstva Petera Doiga, čija se izložba trenutno može pogledati u galeriji Secession u Beču. Jaka gestikulacija pokreta, plošni likovi, referencije na djela iz povijesti umjetnosti (oči na platnu Dozivanje neodoljivo podsjećaju na oči portreta iz kista fovista Keesa Van Dongena) te jedinstvena paleta boja okosnica su narativa koji se vrti oko slikarevih strahova i sumnji. Ako svijetu želimo konkurirati s dobrim umjetnicima, onda navijam da jedan od njih bude Grgur Akrap, čije je slikarstvo na dobru putu sazrijevanja i osamostaljenja.