Velika obljetnica studija udaraljki

U ciklusu Lisinski subotom 11. svibnja održan je koncert Ritmofonija, kojim je Muzička akademija u Zagrebu obilježila 30. obljetnicu osnutka studija udaraljki. Bila je to sjajna prilika da se oda priznanje našem proslavljenom perkusionistu i profesoru na Muzičkoj akademiji Igoru Lešniku, koji je taj studij utemeljio i vlastitim ga rukama, nepokolebljivom upornošću i velikom energijom uzdigao na vrhunsku, u svijetu priznatu razinu. Ujedno je teško bilo zamisliti bolju prigodu da aktualni dekan Dalibor Cikojević profesora Lešnika predstavi i kao budućeg dekana Muzičke akademije.

Šimun Matišić i Mladen Tarbuk / Snimio Tugomir Hrabrić

Na rasporedu koncerta bila je hrvatska glazba za udaraljke i orkestar Mladena Tarbuka, Igora Kuljerića te skladateljskog tandema Igor Lešnik i Franz Cibulka. Uz Zbor, Simfonijski i Puhački orkestar Muzičke akademije te Udaraljkaški ansambl biNg bang kao solisti nastupili su studenti udaraljki Šimun Matišić i Luis Camacho Montealegre, a dirigirao je Mladen Tarbuk. Na početku smo čuli Zildjian concerto za multiperkusionista i puhački orkestar, diplomski rad Mladena Tarbuka iz 1994, skladbu koja je ime dobila po glasovitom proizvođaču činela. Već se pri prvim taktovima čulo da je riječ o djelu mlada autora, fascinirana svim glazbenim izričajima. Razigran i blještav, slojevita harmonijskog i ritmičkog izričaja protkana utjecajima jazza, bluesa i tradicijske glazbe, Zildjian concerto u prvi plan stavlja zvučnu boju i izražajne mogućnosti raznolikih udaraljki te muzikalnost i tehničku spremnost izvođača. Iako su mu tek 23 godine, solist Šimun Matišić zrači smirenošću i izvođačkim iskustvom: taj student udaraljki i kompozicije i dobitnik dviju nagrada Porin prvi je put za bubnjevima nastupio kao četverogodišnje dijete u jazz-kvartetu Branka Kralja; kao četrnaestogodišnjak s vlastitim triom objavio je svoj prvi jazz-album, da bi poslije surađivao s domaćim i inozemnim velikanima tog žanra. Matišić je zablistao u virtuoznoj solističkoj dionici Tarbukova koncerta, s lakoćom baratajući gotovo svim postojećim udaraljkama te pritom ostvarivši muzikalnu i vrlo opuštenu interpretaciju, napose za bubnjevima. Maestro Tarbuk uživao je u izvedbi svog ranog opusa, sigurno vodeći Puhački orkestar Muzičke akademije, koji je – uz samo povremeni manjak zajedništva u počecima fraza – uspješno svladao tešku partituru.

Sasvim drukčijega, meditativnijega karaktera bio je Koncert za Ivanu za marimbu i orkestar Igora Kuljerića, što ga je skladatelj 2001. napisao za svoju kćer Ivanu Kuljerić-Bilić, uglednu perkusionisticu, profesoricu udaraljki na Muzičkoj akademiji i, dakako, bivšu studenticu Igora Lešnika. Uz harmonijski jezik koji se uglavnom kreće u okvirima tonaliteta, koncert je pun lirskih melodija, minimalističkih ritmova, ali i snažnih kontrasta te maksimalno iskorištava toplinu zvuka i tehničke mogućnosti marimbe. Mladen Tarbuk pažljivo je vodio solidan Akademijin simfonijski orkestar, pazeći na ravnotežu zvuka u osjetljivoj zvučnoj kombinaciji. Za marimbom je bio apsolvent studija udaraljki, energični Španjolac Luis Camacho Montealegre. Glazbenik snažna izričaja, mladi je marimbist bio uvjerljiv kako u lirskim pianissimo-ulomcima, tako i u tehnički zahtjevnim virtuoznim pasažama.

Na kraju koncerta čuli smo Per omnia za orkestar, ansambl udaraljki i ženski zbor, skladbu što su je na biblijske tekstove zajedno napisali Igor Lešnik i austrijski skladatelj Franz Cibulka. Iako plošnim glazbenim sadržajem ne opravdava velik izvođački aparat, to je efektno, raskošno orkestrirano djelo u kojem se zborske dionice koralnoga karaktera izmjenjuju s kompleksnim ritmovima što ih donose orkestar i gotovo solistički tretiran ansambl udaraljki. I u ovoj su izvedbi zasjali mladi perkusionisti iz ansambla biNg bang, sastavljena od nadarenih i izvrsnih studentica i studenata. Luka Ivir, Luka Mihajlović, Mario Čavlek, Suzana Komazin, Vedran Vujec, Janko Adamek, Štefan Đurković, Marin Borščak, Rupert Čunko, Davor Marinac, Andrea Pedron, Šimun Matišić, Dominik Šabić, Julija Furek, Jaan Štokelj Wu i Petar Pranjić svojim su nastupom Igora Lešnika sigurno uvjerili u svijetlu budućnost njegova odjela.