Susret poetika

Radovi dubrovačkih umjetnika Izvora Pendea, Marijane Pende i Slavena Tolja izloženi su u vrijeme trajanja Venecijanskog bijenala, u okviru suradnje između Venecije i Dubrovnika. Djela su izložena u dijelu Arsenale Nord, koji se naziva Tesa 100 (u tesama su se nekada rastezala jedra starih brodova).
Iako je riječ o različitim umjetničkim poetikama, one se monumentalnošću, odnosno arte povera skromnošću (Marijana Pende); potom pristupom kroz slikarsku apstrakciju (Izvor Pende) te kroz recikliranje vlastite prošlosti unutar sadašnjosti te čak i budućnosti (Slaven Tolj), međusobno nadopunjavaju unutar velike dvorane.

Rad Slavena Tolja funkcionira kao svojevrsni reper, točka susreta između također različitih radova bračnoga para, no ipak međusobno mnogo srodnijih. Tolj izlaže i stare radove, poput videodokumentacije čuvenoga performansa Exit Art, gdje je njegovo tijelo bilo medij u kojem su se susreli istok i zapad, tako što je umjetnik popio po litru votke i viskija. Isto tako, predstavlja i radove novijega datuma, u kojima tijelo nažalost ponovno postaje medijem, no na drukčiji način. Nakon nedavnog moždanog udara koji je doživio u njegov rad ulaze slova i inicijali; krhotine stvaralaštva i jezika, dok ponovno uči govoriti i pisati.
Uz takvu umjetničku praksu, koja donosi turbulentnost čak i kroz neku vrst dječje poetike, radovi Izvora i Marijane Pende djeluju umirujuće svojim apstraktnim motivima. Kod Izvora Pendea apstrakcija kao da u sebi krije donje, dublje slojeve slike, kao da se kroz nju naziru plohe koje promatrač sam treba oljuštiti i potom unutar apstraktnoga pronaći predmetni svijet.
Skulpturalni radovi Marijane Pende iz serije Looking forward to seeing you, nastali upravo za izložbu u Veneciji, a koji najviše od izloženog izravno prodiru u sam prostor, poigravaju se ne samo vizualnim nego i taktilnim kodom gledatelja. Umjetnica se koristi različitim, toplo-hladnim materijalima, kombinirajući obojeni pleksiglas s drugim materijalom poput metala, ugljena i grafitnog praha, a dobavlja ih kao otpad dubrovačke tvornice TUP. Kod Marijane Pende riječ je o nenametljivoj, sasvim skrivenoj socijalnoj angažiranosti koja se ostvaruje kroz apstrakciju, što je vrlo izoliran slučaj unutar suvremenih likovnih strujanja, pogotovo ako se osvrnemo na lažnu etičnost upravo otvorena 58. venecijanskog bijenala.
Izložba dubrovačkih umjetnika u Veneciji, kao što piše kustosica izložbe Jelena Tamindžija, kroz granice figurativno/apstraktno propituje moć granice kao mjesta provokacije uvriježenih podjela. Problem je jedino što je na otvaranju izložbe katalog bio dostupan jedino na hrvatskom jeziku, koji teško da će biti razumljiv posjetiteljima iz drugih govornih područja.