Simbioza turizma i arheologije

Arheološki muzej u Zagrebu u suradnji s Europskim udruženjem arheologa (The European Association of Archaeologists) – kao dio projektnih aktivnosti projekta Monumentalni krajolici starijeg željeznog doba na prostoru Podunavlja (akronim: Iron-Age-Danube, kôd projekta: DTP1-1-248-2.2, sufinanciran od EFRR-a), koji je dio interregionalnoga transnacionalnog programa Dunav 2014–2020. – organizirao je međunarodni stručni skup o arheologiji i turizmu Sense and Sustainability. Skup je održan od 6. do 10. svibnja u prostorima Arheološkog muzeja u Zagrebu, Galerije AMZ-a te Matice hrvatske, a ugostio je 225 sudionika, koji su unutar četiriju velikih tema (Baština u turizmu – upravljanje odredištima, Turizam i upravljanje arheološkom baštinom u zaštićenim zonama – lokaliteti svjetske baštine i nacionalni parkovi, Održivi razvoj, arheologija i turizam, Kulturne rute) podijeljenih u 29 sekcija izložili više od 170 referata promišljajući i referirajući se, u prvom redu, na suodnos arheološke baštine i turizma, s posebnim naglaskom na održivost i simbiotički učinak turizma i arheologije.

Tema Baština u turizmu – upravljanje odredištima okupila je devet sekcija koje su preispitivale arheološku baštinu kao resurs i izazove održivosti koje donosi velika posjećenost, utjecaje urbanizacije i klimatskih promjena. Posebno je istaknuta osjetljivost arheoloških spomenika i lokaliteta u službi turizma, ali i njihova prevelika ili premalena zastupljenost u turističkoj ponudi destinacije, slijedeći UNESCO-ove povelje i smjernice o upravljanju urbanim povijesnim krajolicima te programu održivog turizma.

Sekcije unutar teme Održivi razvoj, arheologija i turizam polemizirale su o održivosti u suodnosu turizma s arheološkim lokalitetima otvorenima za javnost koji su nositelj razvoja u arheološkom i turističkom smislu. Ishodišna točka te teme jest interdisciplinarni pristup turističkog i baštinskoga sektora kao jamstva uspješno oblikovane strategije održivosti. Razne perspektive, partikularna iskustava i primjeri iz prakse, kao i nedoumice i teškoće koje se javljaju pri pokušaju ishođenja konsenzusa između turističke industrije i arheološke baštine predstavljani su na jedanaest sekcija, radionica i okruglih stolova.

Turizam i upravljanje arheološkom baštinom u zaštićenim zonama – lokaliteti svjetske baštine i nacionalni parkovi sa sveukupno pet sekcija preispitivala je odnos generički oblikovanih i partikularno modeliranih upravljačkih okvira na lokalitetima UNESCO-ove svjetske baštine, u nacionalnim parkovima i zaštićenim baštinskim zonama. Upravo je ustupanje turističke ponude na takvim osjetljivim lokalitetima u svojevrsnoj koliziji s njihovim očuvanjem. Izvori, dinamika i broj posjetitelja ovise o postojećoj infrastrukturi, a vezani su na ICOMOS-ovu povelju o međunarodnom kulturnom turizmu koje je trenutno u postupku revidiranja te ICOMOS-ove smjernice o upravljanju lokalitetima kroz arheologiju u zajednici.

Četiri radionice i sekcije o temi kulturnih ruta, koncepta postavljena u posljednjih dvadesetak godina, zapravo su poslužile kao platforma za analizu i procjenu takva pristupa zaštiti, očuvanju i valorizaciji arheološke baštine s jedne strane te modaliteta po kojima je taj koncept primijenjen u sektoru baštinskog turizma. Nit vodilja ove teme jest razmjena ideja između dionika u turističkom i baštinskom sektoru.

Prvog dana skupa, u sklopu svečanosti otvaranja, održana su i tri ključna uvodna predavanja uglednih stručnjaka s polja upravljanja baštinom. Petar DeBrine, glavni UNESCO-ov koordinator za Program svjetske baštine i održivog turizma, naglasio je nužnost usustavljena pristupa održivom baštinskom turizmu. Manos Vougioukas, glavni tajnik Europske mreže kulturnog turizma i glavni autor Povelje o održivom kulturnom turizmu, istaknuo je važnost kulturne baštine u oblikovanju kulturnog identiteta Europe, dok je Stefano Dominioni, izvršni tajnik Vijeća Europe za Program kulturnih ruta i direktor Europskog instituta za kulturne rute, istaknuo važnost arheološke baštine pri oblikovanju kulturnih ruta.

Razmjena ideja, različite perspektive upravljanja arheološkom baštinom i njezina suodnosa s turizmom, brojni primjeri iz prakse, kao i argumentacija suprotstavljenih mišljenja i iskustava putem rasprava i okruglih stolova, svakako su najveći domet ovog međunarodnog skupa.

Iako je Skup održan prvi put, iznjedrio je mnoga zanimljiva pitanja i detektirao goruće probleme u arheološkoj baštini i baštinskom turizmu, od neprimjerene komodifikacije, gubitka autentičnosti, preko izravnog ugrožavanja baštine masovnim turizmom, do neisplativosti, odnosno neodrživosti takva oblika upravljanja destinacijama. Ipak, ohrabruje činjenica kako su za sve nedostatke i potencijalne opasnosti iznađeni modaliteti ili gotova rješenja kojima ih je moguće anulirati te arheološku baštinu istodobno očuvati i interpolirati u turističku ponudu, na obostranu korist turizma i arheologije.

Tragom ideje o primjerenoj komodifikaciji lokaliteta velike arheološke vrijednosti i valoriziranog turističkog potencijala, posljednjeg je dana skupa organiziran cjelodnevni izlet u Dvigrad, Svetvinčenat i Pulu. U Puli je u organizaciji Arheološkog muzeja Istre održan spin-off-simpozij. Upravo je Pula s Arenom dobar primjer iz prakse koji ne samo da dodaje vrijednost turističkoj ponudi lokacije nego služi kao njezina okosnica, pri čemu spomeniku ne prijeti izravna ugroza od propadanja ili gubitka autentičnosti. Takav model upravljanja u službi je kako same arheološke baštine, tako i turizma, te se može smatrati oglednim primjerom adekvatna upravljanja arheološkim spomenikom na dobrobit sama spomenika i lokalne zajednice u cjelini.