Vijenac 658

Glazba

Opera Ero s onoga svijeta izvedena u Münchenu, 
Das Prinzregententheater, 19. svibnja

Ero u zapadnom svijetu

PIŠE Jana Haluza

Prvi put nakon hrvatskog osamostaljenja u svijetu najizvođenija i najprevođenija hrvatska opera, Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, naš ponos i miljenik nacionalne kulture, izveden je u nekoj zemlji zapadno od Hrvatske, i to u vodećoj europskoj kulturnoj metropoli, u Münchenu. Sve je krenulo još prije nekoliko godina kad je Burkhard Schmilgun, umjetnički i programski direktor njemačke diskografske tvrtke cpo iz Osnabrücka, pristupio menadžerici Minhenskoga radijskog orkestra Veroniki Weber s idejom izvođenja Gotovčeva Ere. Nakladnik specijaliziran za klasičnu glazbu manjih zemalja, mahom nepoznatu na njemačkome govornom području, već dva desetljeća pod svojom etiketom sustavno objavljuje glazbu Dore Pejačević, Borisa Papandopula, Luke Sorkočevića, Božidara Kunca... redovito u izvedbi stranih, mahom njemačkih izvođačkih snaga, za što je 2016. dobio i nagradu Vatroslav Lisinski Hrvatskoga društva skladatelja. Još je davne 1999. objavio Gotovčeva simfonijska djela u izvedbi Radijske filharmonije NDR-a među kojima se našlo i završno Kolo iz Ere, tako da Schmilgun od tada traga za interpretom te cjelovite opere za svoje izdanje.


Valentina Fijačko Kobić i Tomislav Mužek / Snimila ANA VIDIĆ

Zamisao je sazrijevala sve do 2017, kad je na čelo Minhenskoga simfonijskog orkestra koji u bitnom dijelu repertoara ima za cilj koncertno izvoditi opere i često ih snimati na CD-ima došao naš Ivan Repušić. Ostalo je povijest, povezale su se hrvatske i njemačke snage, maestro je dao prijedlog da se u projekt Bavarskoga radija, pod čijom kapom djeluje Minhenski radijski orkestar, uključi i Hrvatska radiotelevizija te u obliku svojevrsne koprodukcije izvedbi pridruži svoj Zbor HRT-a. Događaj je uvršten u ugledni ciklus Nedjeljnih koncerata u Prinzregententheateru, a soliste je pomno birao sam dirigent.

Prvi put u Eri čuli smo dvoje vrhunskih opernih umjetnika s uglavnom njemačkim karijerama, tenora Tomislava Mužeka u naslovnoj ulozi, te mezzosopranisticu Jelenu Kordić u ulozi Đuline maćehe Dome. Premda je nacionalni operni prvak Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, gdje je na angažmanu, Mužek još nikada dosad nije pjevao nijedno hrvatsko operno djelo, tako da je to bio i za njega i za hrvatsku kulturu po mnogočemu poseban trenutak. Njegov je prekrasan bogomdani glas obasjao poznatu vokalnu dionicu naglasivši njezine najljepše lirske momente i spretno iznijevši sve dramatske zahtjevnosti poznatoga lika. Takva Eru još nismo imali, no iako je bez poteškoća svladao ulogu za ovu koncertnu izvedbu, teško je očekivati da će Mužek ubrzo pristati na neku scensku realizaciju lika koji ipak traži dramskiji glasovni fah. Solistica Manhajmske opere, Jelena Kordić može već sutra uskočiti u ulogu Dome. U interpretaciji je pokazala svu alikvotnu raskoš svojega sonornog mezzosoprana i dramaturšku invenciju, premda je bila riječ o koncertnoj izvedbi. Ostali iz pjevačke podjele bili su interpreti koje redovito slušamo na predstavama Ere u Hrvatskoj. Splitski nacionalni operni prvak, topao, snažan i vrlo muzikalan Ivica Čikeš, pravo je utjelovljenje Gazda Marka, zagrebačka prvakinja Valentina Fijačko Kobić sa svojim snažnim, nosivim, istodobno ljupkim sopranom Đula je kakvu samo možemo poželjeti, a njezin kolega, zagrebački operni prvak, sjajni bariton Ljubomir Puškarić profinjenim zapjevom oblikuje lik Mlinara Sime. Statičnost koncertne izvedbe umjetnici su dinamizirali diskretnim scenskim gestama i kretnjama, dolascima i odlascima s pozornice, što je vizualno mnogo bolje od klasičnoga sjedenja pred publikom u trenucima kad se ne pjeva. Minhenski je radijski orkestar donio novo čitanje partiture pročišćeno od rutine i manira na kakve smo navikli, pruživši Gotovčevoj inventivnoj orkestraciji dodatnu jasnoću, profinjenost i preglednost.

Zbor HRT-a, koji je odlično pripremio Luka Vukšić, otkrio je sve adute u srčanoj interpretaciji svojeg dijela partiture. Sve je to znalački i poletno vodio maestro Ivan Repušić u postupnoj gradaciji dinamike i emocija sve do zaključnoga Kola, izazvavši ovacije na nogama. Stoga nije bilo suvišno popularni završni ulomak za minhensku publiku, u kojoj je bilo mnogo Hrvata koji žive u tom gradu, ponoviti još jednom. Prijevod opere na njemački jezik mogao se pratiti na titlovima i u popratnoj knjižici, a koncert je izravno prenosio Bavarski radio zajedno s uvodnim razgovorom o operi. Album će biti na tržištu početkom iduće godine kao blistava osobna karta hrvatske kulture. Ova lijepa priča dobit će nastavak kada cijeli ansambl Zagrebačke opere gostuje u Državnom kazalištu u Wiesbadenu s novom produkcijom opere Žena s jezera Gioacchina Rossinija u režiji i interpretaciji našeg proslavljenog kontratenora Maxa Emanuela Cenčića te zahvaljujući njegovu svjetskom ugledu, u sklopu Međunarodnoga svibanjskog festivala.

Vijenac 658

658 - 23. svibnja 2019. | Arhiva

Klikni za povratak