Bacanje hrane sve veći problem

Ponukani činjenicom da se u svijetu čak trećina proizvedene hrane baci, Odjel za poljodjelstvo Matice hrvatske i Hrvatsko agroekonomsko društvo u prostorijama Matice hrvatske organiziralo je predavanje Branke Ilakovac, predsjednice nevladine organizacije Centar za prevenciju otpada od hrane (CEPOH) s temom Problem bacanja hrane i kako ga riješiti. Proizvodnja je hrane danas, kako ističe Branka Ilakovac, najveći pritisak na okoliš jer se za njezinu proizvodnju koristi 25 posto površine naseljenog zemljišta i potroši 75 posto pitke vode. Uz to sve veća naseljenost zemlje dovodi do potrebe još većih količina proizvedene hrane. No unatoč sve većoj potrebi za hranom u svijetu, prema podacima Ujedinjenih naroda, baci se čak 1,3 milijarde tona svake godine proizvedene hrane godišnje (u Europskoj Uniji je to 88 milijuna tona, dok se u Hrvatskoj procjenjuje na oko 400.000 tona bačene hrane).

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu naručila je potkraj 2018. studiju zasnovanu na procjenama dobivenim od komunalnih tvrtki i tom prigodom dobili su rezultat kako sa 77 posto najviše udjela u nastanku otpada od hrane imaju kućanstva. Mnoge su države, da bi se smanjio otpad od hrane, uvele kazne za bacanje hrane na odlagališta. Činjenice govore, ako Republika Hrvatska ne poradi na zbrinjavanju otpada, pa tako i otpada od hrane od 2020. plaćat će kazne zbog neizvršavanja preuzetih obaveza Europskoj Uniji. Zato su neke države (Francuska, Italija) uvele obavezno darivanje jestive hrane socijalno ugroženim građanima. Najdalje je otišla Južna Koreja, koja je potpuno zabranila odlaganje otpada od hrane. Ipak, slažu se stručnjaci, najvažniji je dio prevencija u smanjenju količine otpada od hrane, s namjerom da se sprečava stvaranje viškova hrane.

Većina ljudi smatra da je rješenje u kompostiranju, ali problem kod kompostiranja je nastajanje plinova štetnih za zrak i tlo na odlagalištu. Što se Hrvatske tiče, kako kaže Branka Ilakovac, postoji nesuglasje između stavova i ponašanja prema hrani, pa tako u istraživanju koje je provela na uzorku 1000 ispitanika 63 posto ispitanika složilo se da otpad od hrane ima negativan utjecaj na okoliš, no većina ispitanih se ne drži pravila o zbrinjavanju. U drugom istraživanju koje je izlagačica provela na 115 kućanstava u sedam dana proizveli su 470 kg otpada od hrane, što je negdje, kad se obračuna, i europski prosjek. Najviše je otpada od voća i povrća (EU i druga istraživanja imaju također oko 50 posto otpada od voća i povrća). Branka Ilakovac u svome zaključku savjetuje da bi do smanjenja došlo kad bi svaki pojedinac hranu u svome kućanstvu reducirao, birao tjedni jelovnik, pregledavao namirnice u kući, a ne kupovao po navici, te iskoristio ostatke. Na državnoj razini hvalevrijedan je potez osnivanje povjerenstva Ministarstva poljoprivrede i stvaranje Nacionalnog plana prevencije bacanja hrane, a najvažniji korak tog plana bilo bi osnivanje banke hrane u kojoj bi se viškovi nastali proizvodnjom i trgovinom usmjerili u socijalne samoposluge raznoraznim korisnicima, te azilima za životinje.