Što nam znače europski izbori

Deveti po redu izbori za Europski parlament održat će se od 23. do 26. svibnja. U Hrvatskoj će na drugim europskim izborima otkako je Hrvatska dio EU građani 26. svibnja moći birati između 33 kandidacijske liste, od kojih su dvije neovisne a ostale stranačke. Eurobarometar predviđa da će u Hrvatskoj na europske izbore, koji se kod nas redovito percipiraju manje važnima i drugotnim među stanovništvom, izaći tek sedamnaest posto građana. Tristo pedeset milijuna građana Europske Unije birat će 751 kandidata za Europski parlament, Među njima i Hrvati, koji svakako trebaju izaći na izbore jer je njihov glas jednako važan. Iako broji manje od pet milijuna, stanovništvo Republike Hrvatske ima puno pravo utjecati na politike u Europskoj Uniji.

Funkcija Europskog parlamenta nepobitno je važna jer djeluje kao suzakonodavac s Vijećem EU, odlučuje o proračunu Europske Unije te prihvaća i mijenja zakonodavne prijedloge. Kao i svaki parlament, s obzirom da je predstavničko tijelo naroda, nadzire rad drugih tijela, među kojima je posebno važna Europska komisija. Također ostvaruje suradnje s nacionalnim parlamentima država članica, od kojih su mu posebno bitna mišljenja u donošenju odluka i zakonskih izmjena. Neki procjenjuju da je slabost Unije ta što se ne odvijaju jedinstveni izbori s jedinstvenim izbornim sustavom te se državama ostavlja mogućnost da same provode izbore uz poštivanje tri vrlo bitna uvjeta. Izborni sustav mora poštivati sustav razmjernosti, koji se može realizirati kroz sustav prijenosa glasa ili izbornim listama te izborno područje treba biti podijeljeno na izborne jedinice, što ne smije biti u suprotnosti s razmjernim predstavništvom. Izborni je prag propisan kako bi se otklonile nestabilne stranke i nepopularni neovisni kandidati te iznosi pet posto.

Izgledan veći odaziv

Ono što se možda pokazuje očiglednim jest da će odaziv hrvatskih birača biti znatno veći s obzirom da su to drugi po redu izbori otkad je Republika Hrvatska članica te da je već više od pet godina dio zajednice i treći ukupno (prvi su održani uoči pristupanja Uniji, godinu prije europskih izbora 2014). Očekuje se prema tome i da hrvatski građani bolje poznaju problematiku Unije te da će se samim time aktivirati izlaskom na izbore kako bi izabrali politike određene liste. Nedostatak je hrvatskih kandidata za Europski parlament taj što se kampanja za te izbore – kao i za većinu ostalih – vodi netom prije izbora, i to u vrlo malom opsegu.

Naglasak promidžbene kampanje za europske izbore stavljen je na nove naraštaje

Niz je problema u Europskoj Uniji, samo se postavlja pitanje koji će se iznjedriti tijekom izbora za Europski parlament. Upitno je i u kojoj je mjeri uopće nužno razmatrati značenje europskih izbora s obzirom da Republika Hrvatska ima dvanaest predstavnika u Europskom parlamentu. Politika život kroji, stoga se nemojmo zavaravati da živeći u Europskoj Uniji možemo i dalje gledati na nacionalne izbore kao primarne. Primarna je pripadnost nacionalnom identitetu i nacionalnoj vlasti, no u vremenu kada se stanovništvo Republike Hrvatske masovno prelijeva preko granica na područje drugih zemalja Unije i izvan nje, ne možemo i dalje tvrditi da nas se europski izbori malo tiču te da imamo mali utjecaj kao zemlja sa dvanaest predstavnika u parlamentu. Europska Unija širi svoj utjecaj produbljujući politike, stavljajući na dnevni red ne više samo ekonomske teme nego i sigurnosne i političke, a kako godine budu prolazile, zaključujemo iz toga, neće se zaustaviti samo na tome. Putem različitih programa deklarativno se radi na očuvanju nacionalnih posebnosti i kulturne autohtonosti, no istodobno se nastoji na kulturnoj integraciji te stvaranju nove europske kulture. Kulture miješanja i migracija, kulture razmjene, što ujedno podrazumijeva dobitak i gubitak.

Europska Unija širi svoj utjecaj produbljujući politike, stavljajući na dnevni red ne više samo ekonomske teme nego i sigurnosne i političke

Europa je izvorno kršćanska i katolička, stoga logično proklamira solidarnost, jednakost, toleranciju, slogu i poštivanje, no ipak se potkradaju pogreške vlasti koja se ne zalaže da svima bude donekle podjednako dobro. Treba li stoga još više produbiti europske politike i naći njihov zajednički nazivnik ili pustiti da se neke zemlje slome i propadnu pod lošom vladavinom i donesenim politikama, što će u konačnici dovesti do vladavine izvana?

Sve je bolje nego troma država

Dok neke zemlje dižu cijene rada i na taj način potencijalno riskiraju veliki deficit, druge puštaju svoje ljude da iseljavaju i na taj način slabe gospodarsku granu te također uzrokuju deficit kojim će se financirati birokrati i vladajuće strukture. Pitanje je koja je ekonomska politika bolja i što će se dugoročno isplatiti. Pretpostavlja se, sve je bolje nego troma država koja ne daje mogućnost da obrazovani kadrovi zemlje koja im je dala, figurativno rečeno, zanat u ruke, otvore svoju radnju i obogate društvo; hrvatsko, europsko pa u konačnici i svjetsko.

Unija zemljama članicama pruža priliku za mobilnost, opravdanu iz političkih i ekonomskih razloga na makrorazini. Migracijama su zahvaćene i susjedne zemlje i to poglavito zemlje kandidatkinje za ulazak u EU jer njihovi građani različitim odredbama dobivaju mogućnost pronalaska primjerenijeg i bolje plaćena posla u ekonomski razvijenijim zemljama. Dakako da su migracije moguće i izvan granica EU diljem svijeta, ovisno o radnim dozvolama koje zemlje pružaju. Veliki je trend iseljavanje u Republiku Irsku nakon što je Republika Hrvatska postala punopravna članica. Najvećim dijelom zemlju napuštaju mladi ljudi, što je dakako veliki problem jer većina njih su visokoobrazovani, gotovo u potpunosti educirani i spremni za određena radna mjesta izvan granica, te zapravo na neki način oštećuju hrvatsko društvo koje je platilo njihovo obrazovanje. Dakako da ljudi nisu krivi, oni su samo u traganju za poslom i za boljim uvjetima života. Mnogi od njih zacijelo nisu u potpunosti sretni izvan svoje domovine, za neovisnost koje su se borili upravo njihovi roditelji. Dobrim dijelom odlazi stanovništvo iz Slavonije, tako je još više opustošuje i čini ekonomski neprosperitetnom, jer ljudski je kapital najveći kapital.

Nisu tek ekonomski razlozi ti koji tjeraju mlade na odlazak, tu su i iskustva migranata koji su prije napustili zemlju. Naime, zemlje u koje se doseljavaju Hrvati omogućavaju lakši pronalazak posla i manje birokratske barijere u ostvarivanju ciljeva.

Mladi kao pokretač promjena

Republika Irska zanimljiva je destinacija jer njezino stanovništvo govori engleski jezik. Marijeta Rajković Iveta i Tea Horvatin 2018. napravile su istraživanje pod naslovom Suvremeno iseljavanje iz Hrvatske u Irsku s posebnim osvrtom na mlade iz Slavonije te istaknule veliku ulogu društvenih mreža i komunikacijskih tehnologija, koje otvaraju nove i neograničene mogućnosti za učenje, informiranje i povezivanje. Iako katkad u počecima rade niskokvalificirane poslove, Hrvati su više plaćeni izvan granica, a živežne su namirnice često jeftinije, uz više prihode. Masovno iseljavanje visokokvalificiranih, ali i niskokvalificiranih potencijalnih radnika kojih katkad nedostaje, zahtjeva izdavanje radnih dozvola za pridobivanje radne snage iz zemalja s nižim standardom koji bi mogli poslužiti kao zamjena. Pojedini kandidati na europskim izborima smatraju kako bi Europska Unija trebala putem kohezijskih fondova nadoknaditi štetu nanesenu Hrvatskoj, ali i drugim zemljama pogođenim iseljavanjem, i to razmjerno opsegu iseljavanja. Iseljavanje stanovništva nije problematično samo zato što ljudski kapital odlazi bez ikakve isplativosti za zemlju koja ekonomski loše stoji, s malom prosječnom plaćom znatno ispod većine zemalja EU, već i zato što općenito ima nedovoljno razvijene politike na različitim razinama. Kako zemlja bude gubila radnu snagu koja će zarađivati za mirovine i zdravstveni sustav, tako će taj sustav, ionako loše postavljen, postajati sve neodrživiji. Teško je očekivati da će uvođenje eura stanje bitno popraviti, stoga su reforme jedino rješenje.

Hrvatske su vlasti zajedno sa stanovništvom donijele odluku, odabrale su ulazak nedovoljno pripremljene Hrvatske u Uniju 2013, stoga bi hrvatsko stanovništvo kao i vlast koju bira i koju će birati trebali biti svjesni da su potrebne promjene u obliku restrukturiranja i pripremanja za sustave i situacije u koje se ulazi. Na tome se radi, ali treba raditi još više. Mladi bi trebali biti pokretači promjena u društvu, stoga bi se upravo njih trebalo poticati da inovacijama i idejama zajedno sa znanjima i iskustvima starijih unesu potrebne promjene. Da bi se to postiglo, mladima je nužno dati prostora, kako financijskoga tako i političkog. Možda su ovi europski izbori mala, ali važna ulaznica za takvo društvo. Naprednije i spremnije uložiti svoja znanja stečena na hrvatskom tlu uz iskustva prikupljena izvan njega. Može li nastupiti vrijeme povratka dijela iseljenika?