Simbol identiteta

„Hrvatski glazbeni zavod uvijek nam je davao nadahnuće i energiju tradicije, a u isto vrijeme uzvišeni osjećaj stvaranja i nastavljanja puta koji su utkali prethodnici. HGZ je identitet Zagreba, Hrvatske u najboljem smislu i ono što drži grad i društvo iznad današnje mode površnosti i ispraznosti.“ Tim je riječima sopranistica Ivana Lazar možda najbolje sažela razmišljanja mnogih čiji se životni put susreo s tom najstarijom hrvatskom glazbenom institucijom. I dok su još nedavno neki imali ideje toliko daleke od svega što je HGZ bio, jest i bit će, glas struke i javnosti posljednjih godinu dana intenzivno podsjeća da HGZ otvara vrata amaterima, obogaćuje koncertni i kulturni život, prema stavu mnogih ima akustički najbolju (manju) koncertnu dvoranu u Hrvatskoj, uspješno se bavi izdavačkom djelatnošću, a bogatim arhivom i knjižnicom ne samo da čuva ostavštine Papandopula, Dore Pejačević, Kunca i dr. te pruža neiscrpno vrelo građe za istraživački rad, već je i nezaobilazan čimbenik povijesti, kulture i identiteta domovine.

Kako bi se zahvalili svima koji (financijski) pomažu, HGZ je uz Hrvatsku radioteleviziju organizirao Svečani donatorski gala koncert za Hrvatski glazbeni zavod, koji se mogao izravno pratiti na Hrvatskoj televiziji i Hrvatskom radiju, a još je jedan pokazatelj višedesetljetne povezanosti dviju institucija. Davne 1931. u HGZ-u je održan koncert u povodu pete obljetnice početka emitiranja Radiostanice Zagreb (danas Hrvatski radio), koji se izravno prenosio slušateljima u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Pragu i Budimpešti, dok je 1942. Simfonijski orkestar HRT-a pokrenuo prvi ciklus javnih koncerata u HGZ-u, koji je danas dom ciklusa Sfumato Zbora HRT-a. Upravo su ti ansambli, uz soliste, bili nosioci programa donatorskog koncerta, predvođeni dirigentom Ivom Lipanovićem.

HGZ nezaobilazni je čimbenik povijesti, kulture i identiteta domovine  / Snimio MIRKO CVJETKO

Simbolički osmišljen program počeo je uvertirom Rossinijeve opere Talijanka u Alžiru, koja je bila dio programa prvoga koncerta kojim je HGZ 1827. počeo svoj rad. Orkestru se zatim pridružila sopranistica Ivana Lazar, kao izvrsna solistica u motetu Felices coeli Pasquala Anfossija, čija se partitura čuva u HGZ-u, kao dio najveće privatne zbirke muzikalija svećenika Nikole Udina Algarottija, danas zaštićena i upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. U nastavku koncerta Ženski zbor HRT-a izveo je Zbor Hrvatica iz opere Porin Vatroslava Lisinskog, dirigenta Društvenog orkestra, člana Ravnateljstva i nadzornika škole HGZ-a. Zatim se orkestru pridružio gitarist Petrit Çeku, oduševivši dvama stavcima iz Rodrigove Fantasíe para un gentilhombre, što je bila svojevrsna posveta gitaristu i skladatelju Ivanu Padovcu, koji je okupljanjem amaterskih glazbenika utjecao na samo utemeljenje HGZ-a. Nakon Simfonijskog scherza Svetislava Stančića, dugogodišnjega člana Ravnateljstva HGZ-a i utemeljitelja zagrebačke pijanističke škole, koncert je zaključen Barkarolom iz opere Hoffmannove priče Jacquesa Offenbacha, s odličnim solisticama Ivanom Lazar i Nikolinom Virgej Pintar.

Svjesni značenja koncerta, dodatno motivirani glazbenici dali su sve od sebe i oduševili muzikalnošću i tehničkim savršenstvom, dok je dirigent Ivo Lipanović izbrusio i najmanje detalje, podarivši publici vrhunske izvedbe. Taj je jedinstven događaj bio prilika za javnu zahvalu svima koji pomažu rad HGZ-a, a osim prisutne ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek to je učinila i ravnateljica HGZ-a Romana Matanovac Vučković. Istaknula je želju da HGZ postane moderan centar glazbe te je pozvala sve zainteresirane da što češće dođu u kuću u kojoj stanuje glazba, kako bi ona postala njihov drugi dom.