Nastanak Oksfordskog rječnika

Podatak da je film Profesor i luđak redatelja i suscenarista P. B. Shermana nastao prema romanu Simona Winchestera objavljenu 1998. tek je uvod u dugotrajan put filmske adaptacije književnog izvornika. Jer vrlo brzo nakon objavljivanja romana tada ugledan Mel Gibson otkupio je prava na njegovu ekranizaciju. Kako je pritom sebi namijenio ulogu glavnoga lika, u sljedećih nekoliko godina izredali su se neki važni glumci i redatelji kao mogući sudionici u nastanku filma. A nakon što je karijera Mela Gibsona zbog osobnih turbulencija i skandala u drugoj polovici 2000-ih doživjela sunovrat, tek u obnovi njegova ugleda u ovome desetljeću iranski redatelj Farhad Safinia preuzeo je tu dužnost i snimanje je započelo 2016. No ni tada poteškoće nisu jenjale. Dapače, osim protivljenja sveučilišta Oxford zbog izbora lokacija filma, pojavile su se nesuglasice i spor autora filma s producentskom tvrtkom Voltage, koje su rezultirale sudskim tužbama, odgađanjem distribucije filma i činjenicom da je Safinia potpisan pseudonimom P. B. Sherman.

Mel Gibson i Sean Penn
 nisu postigli puninu likova

Smještena u drugu polovicu 19. stoljeća, priča o nastanku glasovitoga Oksfordskog rječnika engleskog jezika temeljena je na odnosu dvojice središnjih likova, Škota jezikoslovca Jamesa Murraya (Mel Gibson), najvažnije osobe toga projekta, i Amerikanca vojnoga kirurga W. C. Minora (Sean Penn), koji zbog trauma građanskoga rata pati od psihičkih tegoba, manije proganjanja i zbog počinjenoga umorstva zatočen je u kažnjeničkoj umobolnici, ali istodobno pomaže u stvaranju rječnika. Na takvoj okosnici i kroz stvaranje sveobuhvatnoga rječnika zrcale se i drugi likovi, protagonisti i antagonisti. Protagonisti su Murrayev mentor Furnivall (Steve Coogan), kao i čuvar u kaznionici Muncie (Eddie Marsan), dok se antagonistima mogu smatrati član odbora Jowett (Anthony Andrews) i nakladnik Gell (Laurence Fox), a ambivalentan je upravitelj umobolnice dr. Brayne (Stephen Dillane), koji od afirmativnoga pristupa Minoru tijekom pogoršanja njegove bolesti izazvana liječenjem ugrozi i bolesnikov život. Mladi Winston Churchill (Brendan Patricks) odigrat će važnu ulogu u raspletu, a zanimljivi su i ženski likovi. Ada Murray (Jennifer Ehle) svedena je doduše na svojevrstan arhetip oslonca i pomoći suprugu, dok je znatno slojevitiji lik Elize Merrett (Natalie Dormer), udovice umorenoga, koja od netrpeljivosti prema počinitelju tomu pokajniku postaje čak i naklonjena.

Autori donose temeljni model filmskoga pripovijedanja. Usprkos povremenim nedostacima karakterizacije, uspješno evociraju razdoblje i događaje, bez poteškoća uključujući gledatelja u predočavanje građe i razumijevanje postupaka likova. Ipak, čini se da u posljednjoj četvrtini filma Profesor i luđak pomalo gubi žarište, oštrinu iskaza i intenzitet pripovijedanja. Nedostatak je i činjenica da tijekom duljega razdoblja nastanka rječnika kod likova – osim Minora – ne zapažamo starenje, Murrayeva i Elizina djeca ne odrastaju. To se svojevrsno kronološko komprimiranje razmatra kroz prizmu dekonstrukcije realnih zbivanja.

Dvojica karizmatičnih glumaca (kakvi Gibson i Penn jesu) nisu postigli puninu likova koje tumače. Penn bez djelotvorna nadzora redatelja povremeno tone u manirizam, dok je suzdržano Gibsonovo tumačenje nešto kvalitetnije. Među boljim glumačkim dosezima su onaj Eddieja Marsana, koji je donio slojevit lik čuvara moralnih nazora, te svakako Natalie Dormer u ulozi udovice Merrett. I dok Jennifer Ehle ili Fox ne nadrastaju arhetipske postavke likova, nužno je navesti i snažnu izvedbu Stevea Coogana, mentorsku potporu središnjega lika.

U redateljskim postupcima uz jasnu preglednost opažamo i mjestimice odveć transparentnu uporabu kamere iz ruke. Izazovan je snimateljski rad Kaspera Tuxena, dok glazba skladatelja Beara McCrearyja povremeno postaje sentimentalnom. Profesor i luđak ipak jest dobar film, no ne i velik, kakvim su ga zamislili njegovi autori.