Katolički univerzalist

Hrvatskom književnom kritičaru Ljubomiru Marakoviću s punim se pravom može pripisati jedan od najvažnijih utjecaja na postanak i razvoj hrvatskoga katoličkoga književnoga pokreta, ali i važan utjecaj na opću hrvatsku književnu povjesnicu

  Znanstveni skup o Ljubomiru Marakoviću (Topusko, 1887–Zagreb, 1959), 17. u nizu znanstvenih skupova u okviru projekta Hrvatski književni povjesničari, održan je 25. i 26. travnja u Zagrebu i Topuskom. Pod pokroviteljstvom Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a u organizaciji Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te uz suorganizatore, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko filološko društvo Zagreb, Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilište u Zadru i Narodnu knjižnicu i čitaonicu u Topuskom, okupilo se tridesetak znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva kako bi znanstvenoj javnosti predstavili prinose jednoga od najutjecajnijih književnih i kazališnih kritičara između dvaju svjetskih ratova.

Načitani Hrvat kojega je odgojio Vienac

  Prva sjednica održana je u Knjižnici HAZU u Zagrebu, a prisutne su pozdravili akademik Pavao Pavličić u ime Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zatim pročelnik Hrvatskih studija Mario Grčević te Tihomil Maštrović, predsjednik Organizacijskoga odbora skupa. Maštrović je izrazio posebno zadovoljstvo što su skupu prisustvovali Jasna Bernard i Darko Richter, pranećaci Ljubomira Marakovića. Nakon pozdravnih govora, radni je dio skupa otvorio Tihomil Maštrović izlaganjem Marakovićev prinos hrvatskoj književnoj historiografiji. Navodeći Marakovića kao obrazovana i obaviještena hrvatskoga književnog, kazališnog i filmskog kritičara katoličkoga smjera, istaknuo ga je kao osobu koja je zbivanja u suvremenoj hrvatskoj književnosti među prvima povezala s europskima. Nina Aleksandrov-Pogačnik govorila je o Književnokritičkim pretpostavkama i postavkama Ljubomira Marakovića koje će detektirati, identificirati i objasniti temelje i referencije Marakovićevih književnih nastojanja. Idejno-političko okruženje Ljubomira Marakovića (1912–1929) obradio je Zlatko Matijević te istaknuo kako se to okruženje ne može promatrati izvan Hrvatskoga katoličkog pokreta. Helena Peričić prikazala je Marakovića kao sponu britanske književnosti i domaćega čitateljstva zaslužna za uvođenje i recepciju istaknutih britanskih autora u hrvatski kulturni prostor u izlaganju Ljubomir Maraković i britanska književnost (ili: kako biti nespominjan unatoč zaslugama). Antonija Bogner-Šaban izlaganjem Ljubomir Maraković – filmski kritičar, istaknula je Marakovićeva gledišta, koja on temelji na usporedbi filmskoga i kazališnoga područja, njihovim estetskim srodnostima i realizacijskim različitostima. Rodoslovno stablo Ljubomira Marakovića Darko Richter popratio je prezentacijom fotografija iz privatnoga albuma. Nove priloge biografiji Ljubomira Marakovića, kojima se može upotpuniti, odnosno izoštriti slika o Marakovićevu životu i radu, iznio je Vladimir Lončarević. Među tim su prilozima predstavljeni dijelovi njegove ostavštine, dijelovi korespondencija te razni rukopisi i artefakti iz osobnog života i javnoga rada. Izlaganje Ljubomir Maraković i Vladimir Nazor: recenzije i korespondencija održao je Božidar Nagy, koji je analizirao nekoliko, od ukupno 21, Marakovićevih recenzija Nazorovih djela te Nazorova pisma Marakoviću. Sjednicu je zatvorila Dubravka Brunčić, koja je u izlaganju Razmatranja Ljubomira Marakovića o hrvatskim pjesnicima XIX. stoljeća istaknula kako se Marakovićev pristup hrvatskim pjesnicima može motriti kao zanimljiv spoj književnopovijesne i književnokritičke prakse.

Maraković kao književni kritičar

  Druga je sjednica održana istoga dana u popodnevnim satima u Narodnoj knjižnici i čitaonici u Topuskom. Pozdravne riječi održali su Tihomil Maštrović, zatim načelnik Općine Topusko Ivica Kuzmić, župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić te sisački biskup Vlado Košić. Niz izlaganja otvorio je Slobodan Prosperov Novak temom koja predstavlja još jedno poglavlje slabo obrađene povijesti zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta Marakovićeva neostvarena profesura na komparatistici Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i njezin društveni i institucijski kontekst. Valnea Delbianco istaknula je Marakovića kao izvrsna poznavatelja starije hrvatske književnosti u izlaganju Ivan Gundulić u Marakovićevoj književnoj kritici. U svojim je tekstovima Maraković pisao o Gundulićevim najvažnijim djelima, njihovim baroknim stilsko-izražajnim osobinama te pripadnosti katoličanstvom nadahnutoj književnosti. Dvije Marakovićeve Žetve, 1941. i 1943. usporedila je Sanda Ham te analizirala sadržajne dopune i jezične promjene. Na Europsku katoličku književnost u obzorju Marakovićeva znanstveno-stručnoga rada ukazala je Josipa Dragičević te istaknula katoličke teme i vrijednosti kojih je Maraković, kao pripadnik Hrvatskoga katoličkoga pokreta, bio posrednik te njihovu implementaciju u hrvatski književni život. Andrea Sapunar Knežević istražila je Recepciju Ljubomira Marakovića i njegova književnopovijesnoga i kritičarskoga rada od objavljivanja pa, s prekidima, sve do današnjih dana. Marakovićeve prosudbe o Krležinu stvaralaštvu u izlaganju je analizirala Zvjezdana Rados, nadasve u kontekstu hrvatskoga i europskoga ekspresionizma te „modernoga objektivizma“. Darko Richter u drugom je svojem izlaganju s temom Pisma Annie Christitch Ljubomiru Marakoviću – odsjaji katoličkoga univerzalizma 20-ih godina XX. stoljeća analizirao jedanaest pisma pronađenih u obiteljskom arhivu koja svjedoče o kontaktima Annie Christitch i Ljubomira Marakovića. Istaknuvši Marakovića kao književnoga kritičara koji se nije odrekao svojega svjetonazora, Richter je zatvorio drugu sjednicu skupa.

Katolički intelektualac

  Drugoga dana skupa Jevgenij Paščenko, izlaganjem Marakovićevo sagledavanje kršćanskih odrednica u djelu Ivana Gundulića, započeo je treću sjednicu, ponovno održanu u prostoru Narodne knjižnice i čitaonice Topusko. Paščenko je naglasio da opći karakter interpretacije dubrovačke prošlosti upućuje na „duh vremena“ u kojemu religijski čimbenik odražava idejne osobitosti intelektualnih krugova kojima je pripadao Maraković. U izlaganju Pučka pozornica ili Marakovićeva borba za lijepo/dobro/sveto kazalište Sanja Nikčević usporedila je hijerarhijske vrijednosti kršćanskoga i sekularističkoga svjetonazora. Ivan Pederin Marakovića smatra najvažnijim književnim kritičarom između dva rata te „načitanim Hrvatom kojega je odgojio Vienac“, kako je istaknuo u izlaganju Ljubomir Maraković i Ante Cettineo. Veze između Ljubomira Marakovića i Mile Budaka opisao je u izlaganju Stjepan Matković te nastojao ukazati i na neke njihove dodirne točke tijekom Drugoga svjetskoga rata. Didaktičko-metodičke sastavnice Žetve, hrvatske čitanke Ljubomira Marakovića za više razrede srednjih škola analizirao je Miljenko Buljac. Drugo izlaganje Božidara Nagya, Ljubomir Maraković – profesor i odgojitelj blaženoga Ivana Merza, prikazuje odnos i pozitivno djelovanje Marakovića prema Merzu, kojega je usmjeravao prema pravim životnim vrijednostima, vjerskim i moralnim. O narativnim glasovima animalnih pripovjedača u djelima Ante Dukića i Vladimira Nazora govorila je Ana Batinić u izlaganju Ljubomir Maraković o dvojici animalnih pripovjedača: Sivcu i Šarku. Vladimira Rezo obradila je Dječju književnost u vidokrugu Ljubomira Marakovića te istaknula kako je Maraković bio prvi promicatelj dječje književnosti. Radni su dio skupa zatvorili Ernest Fišer izlaganjem Osobna knjižnica Ljubomira Marakovića te Irena Gotal, voditeljica Biskupijske knjižnice u Varaždinu, koja je predavanje upotpunila prezentacijom izabranih tekstova i bilješki iz knjižnoga fonda od više tisuća naslova koji su Marakovićevi nasljednici darovali toj knjižnici.

  Nakon kratke rasprave Tihomil Maštrović zahvalio je svim izlagačima, najavio zbornik radova s održanoga znanstvenoga skupa te najavio književnoga povjesničara koji će biti predmetom istraživanja sljedećega znanstvenoga skupa u nizu, Nikolu Andrića. Za kraj, učenici iz Topuskog pod vodstvom Gordane Plemenčić i Dijane Šešerin proveli su sudionike po važnim lokalitetima Topuskoga uz prigodni program. Time je završen znanstveni skup o književnom povjesničaru Ljubomiru Marakoviću, jednom od pokretača katoličke akcije u Hrvatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća, uredniku Hrvatske prosvjete i katoličkom univerzalistu s duboko usađenim ekumenskim osjećajem, kako je naglasio njegov pranećak Darko Richter. Iako je nakon Drugoga svjetskoga rata marginaliziran, hrvatskom književnom kritičaru Ljubomiru Marakoviću s punim se pravom može pripisati jedan od najvažnijih utjecaja na postanak i razvoj hrvatskoga katoličkoga književnoga pokreta, ali i važan utjecaj na opću hrvatsku književnu povjesnicu. Na održanom znanstvenom skupu osviještena je recepcija Marakovića kao vodećega intelektualca svojega doba, a zbornik radova koji se očekuje učvrstit će njegovo mjesto u hrvatskoj književnopovijesnoj historiografiji.