Dvjesto godina Trnskog

Deveti Dani Ivana viteza Trnskog održani su od 1. do 5. svibnja u Koprivnici, Novigradu Podravskom, Bjelovaru i Novoj Rači. Uz Podravsko-prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika, kao pokretača i organizatora manifestacije, suorganizatori i podupiratelji su ove godine bili Matica hrvatska, Ministarstvo kulture, Općina Novigrad Podravski, Koprivničko-križevačka županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Narodna knjižnica Petar Preradović iz Bjelovara, Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru (HAZU), bjelovarsko-bilogorski stol Družbe Braća hrvatskog zmaja, Muzej grada Koprivnice i OŠ Ivana viteza Trnskog iz Nove Rače.

Ivan Trnski bio je posljednji  veliki ilirac

Ivan vitez Trnski (1819–1910) bio je aktivni sudionik društvenog, političkog i književnog života čak 75 godina. Bio je član mnogih društava, a i prvi predsjednik DHK-a, kao i kratkotrajni predsjednik MH. Također, upravo je Trnski taj koji je dao ime Vijencu, a njegova je Pjesma uz Vienac objavljena na naslovnici prvoga broja lista (23. siječnja 1869), koji ove godine slavi 150. godišnjicu.

Dani su počeli programom u Novigradu Podravskom, mjestu u kojem je rođen njegov otac, na dvjestotu godišnjicu rođenja Trnskog. Na jezičnoj radionici, koju je vodila Katarina Franjo, a koja se bavila novogradskim rečima, naglasak je stavljen na očuvanje kajkavskog narječja kao autorova zavičajnoga govora, ali i njegov doprinos razvoju hrvatskog leksika. Drugi dan programa bio je rezerviran za predstavljanje knjiga. Nada Mihoković Kumrić ujutro se predstavila učenicima u OŠ Ivana viteza Trnskog u Novoj Rači, a u večernjem programu održanu u koprivničkoj Galeriji Mijo Kovačić predstavljene su knjige Siniše Matasovića Tvoj novi dečko i (za)Cjelivanja Maše Virag, koja je rezultat nagrade Ivan vitez Trnski za 2018. Knjige su predstavili Darko Pernjak i Marko Gregur, a moderirala je Nikol Bali.

U petak je u bjelovarskoj Narodnoj knjižnici Petar Preradović održan kolokvij u povodu 200. obljetnice rođenja, na kojemu su o Trnskom iz različitih gledišta govorili Katica Čorkalo Jemrić, Mario Kolar, Željko Karaula i Matija Ivačić.

Na početku skupa pozdravima su se obratili predsjednik Podravsko-prigorskog ogranka DHK-a Darko Pernjak, koji je istaknuo važnost manifestacije, predsjednik DHK-a Đuro Vidmarović, koji je naglasio potrebu za rehabilitacijom i reafirmacijom Trnskog, književni tajnik Matice hrvatske Božidar Petrač, koji je naveo da je upravo Trnski dao ime Vijencu i bio važan za reguliranje Matičinih pravila, te upravitelj bjelovarskog Zavoda HAZU-a Vladimir Strugar.

Katica Čorkalo Jemrić, priređivačica autorovih Izabranih djela u Matičinoj biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti i vjerojatno najbolja poznavateljica njegova opusa, u predavanju Kako je i zašto Jagić branio Trnskog rekla je kako je Trnski bio bolji poznavatelj narodnog jezika od vukovaca, kojima se suprotstavljao, i da mu je uspjelo narodni jezik učiniti književnim. Podcrtala je i njegov doprinos i utjecaj izradi Šulekova rječnika, kapitalnoga djela hrvatskog jezikoslovlja. Govorila je i o njegovoj zapaženoj ulozi u standardizaciji hrvatskoga jezika i stvaranju preduvjeta za razvoj jezika te stigmi koja ga je pratila zbog stvaranja novih riječi, tzv. trnskizama, kao da je to grijeh, a mnoge njegove riječi i danas su u uporabi, poput riječi glumište.

Mario Kolar u predavanju Ivan Trnski i hrvatski književni kanon naglasak je stavio na njegov položaj u povijesti hrvatske književnosti. Kolar je naglasio da je tijekom dugotrajnog stvaralačkog djelovanja Trnskog došlo do velikih književnoestetskih promjena, kojima se on, koji je poetiku utemeljio u razdoblju romantizma, nije prilagođavao pa su ga već i realisti, a pogotovo modernisti, smatrali anakronim piscem. Za života bio je silno hvaljen i slavljen, ali njegov je književni rad s vremenom, a pogotovo nakon njegove smrti, stavljen u drugi plan, kako je, istaknuo je Kolar, ostalo sve do danas. Predavanje je Kolar završio pitanjem je li Trnski zaista pisac samo svojeg vremena, odnosno što njegovo djelo može značiti suvremenom čitatelju? Kako bismo to saznali, završio je Kolar, potrebna su nova čitanja njegove poezije, proze, epike, drama i putopisa.

Matija Ivačić u izlaganju je govorio o Trnskom kao prevoditelju. Ako je njegov književni i jezični doprinos malo poznat široj javnosti, naglasio je Ivačić, prevoditeljski je još manje poznat. Prevodio je sa čak šest jezika: engleskog, njemačkog, ruskog, poljskog, češkog i slovenskog, i to važne autore, poput Goethea, Ljermontova, Puškina i Turgenjeva, a prvi je, 1883, na hrvatski preveo Shakespeareova Othella. „Trnski je neumornim prevoditeljskim radom, odnosno brojnim prijevodima klasičnih djela europske književnosti, obogatio hrvatsku kulturu kao malo koji drugi prevoditelj svoga vremena, ne ispuštajući pritom iz vida ono čemu je u potpunosti podredio svoj preporodni, a time i prevoditeljski angažman: hrvatski jezik kao nukleus hrvatskog identiteta“, zaključio je Ivačić.

Zanimljivo je istaknuti da su čak dvojica izlagača, Kolar i Ivačić, prijašnji dobitnici nagrade Ivan vitez Trnski za mlade autore. Moderator je bio Ilija Pejić.

Posljednjeg dana manifestacije u Novigradu Podravskom održan je program Trnskome u čast, u sklopu kojeg su čitali Maša Virag, prošlogodišnja dobitnica nagrade, te Maja Gregl i Mladen Levak. Na samu kraju proglašena je dobitnica nagrade Ivan vitez Trnski za 2019. za najbolji rukopis autora do 35 godina starosti s podravskoga, križevačko-prigorskog i bjelovarsko-bilogorskog područja – Morana Brljak iz Bjelovara.