Dramski ocrti obiteljskog života

Splitski kazališni ritam su od 23. do 30. travnja uvelike ubrzali 29. Marulićevi dani. Dvanaest predstava (trinaesta, Mala Moskva, nažalost nije održana) splitska je publika dočekala spremna za uranjanje u scenska uprizorenja hrvatskih dramskih autora. Dramske tekstove na ovogodišnjem međunarodnom Festivalu hrvatske drame povezuje tema obitelji kao zajednička nit, mjesto kojem bi ista krv trebala jamčiti skrovitu toplinu i prihvaćanje, a ne strepnju hoće li je ta blizina oskvrnuti u bilo kojem obliku. Gotovo u svakom od tekstova prisutne su težine koje je gledateljski, a vjerujemo i glumački, svakako bilo lakše nositi uz glazbu i humor, kojemu uspijeva provući se i kroz najtamnije procjepe bez većih ogrebotina.

Antonija Pintarić i Petra B. Blašković u osječkom Emetu, dobitniku nagrade Marul za najbolju predstavu   / Snimio KRISTIJAN CIMER

Od pedeset i pet prijavljenih predstava (i još pedeset i tri neprijavljene) iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke, Mađarske, Makedonije, Norveške, Slovenije i Srbije izbornica Mira Muhoberac izabrala je trinaest predstava i povezala ih u tematske parove. Splitska publika imala je još i priliku prisustvovati javnom čitanju drame Raj pa kraj Predraga Raosa, koja je dobila nagradu za dramsko djelo Marin Držić za 2018. u konkurenciji četrdeset dramskih tekstova. Radionicu dramskog pisanja naslovljenu Nova hrvatska drama ili Oni koji dolaze već treću godinu vodio je Tomislav Zajec, a održano je i scensko čitanje ulomaka tekstova nastalih u protekle dvije radionice. Predstavljene su monografija Ivo Raić – hrvatski i europski glumac i redatelj Antonije Bognar-Šaban i Dalmatinska trilogija Elvisa Bošnjaka.

Prva prikazana predstava bila je Furbaćona 2 Branka Lučića, iznimno dinamična i jezikom i pokretom, u režiji Jasminka Balenovića i zavidnoj uigranosti glumaca Istarskoga narodnog kazališta, Gradskog kazališta Pula. Amfiteatar Multimedijalnog kulturnog centra zvonko je ispunila lindarska čakavica uz odličnu glazbu Bruna Krajcara, držeći smiješnu malomišćansku potku dramskih sukoba i dosjetljivu interakciju s publikom. Na svečanom otvaranju Festivala prikazani su Paralelni svjetovi Mire Gavrana u režiji Gorana Golovka i izvedbi HNK-a u Splitu, u potpuno crvenoj scenografiji i kostimografiji i prepleteni zvučnim hitovima kultnoga splitskog benda Metak.

Publika je nagradila predstavu Kako je počeo rat na mom otoku / Snimio JASENKO RASOL

U izvedbi SNG-a iz Ljubljane i Moving Music Teatra iz Bitole gledali smo potresnu dramu Maje Hrgović i Marjana Nećaka (dodijeljena mu je nagrada Marul za umjetničko ostvarenje) Djevojčica sa žicama. Na sceni Gradskog kazališta lutaka izvrsni su bili Barbara Cerar i Uroš Fürst u zahtjevnoj priči o violinistici koja vlakom putuje Europom slijedeći svoj san o sreći, gorkim sjećanjem na teško djetinjstvo doziva Andersenovu djevojčicu, ali ipak ostavlja nadu da će je Europa prigrliti majčinskim licem koje neće iščeznuti s plamenom šibice.

Teške obiteljske priče

Treći je dan kazališnog festivala otpočeo predstavom Susret zagrebačkoga Teatra Exit. Tekst i režiju potpisuje Nina Mitrović, a predstava je isječak iz života razorene obitelji u kojoj, ispod svih slojeva negiranja i skrivanja, kao i ispod svih odglumljenih ignoriranja, leže snažne emocije koje ni u predstavi ne izlaze na vidjelo, već samo dobivaju obrise kroz dijaloge oca Stanka (Siniša Popović, dobitnik nagrade za glumačko ostvarenje žirija čitatelja Slobodne Dalmacije) i sina Andreja (Filip Križan). Nina Mitrović likove gradi polako i suptilno, jednako kao i radnju, bez mnogo preokreta i uzbuđenja. Susret gledatelja pretvara u svojevrsna voajera, kao da se nepozvan ušetao u mračni kutak nečijeg dnevnog boravka kako bi postao svjedok intimnog događaja.

Sljedeća uprizorena predstava Govori glasnije! kao da se već samim naslovom obraća tišini dijaloga u Susretu. Predstava Satiričkog kazališta Kerempuh u režiji Bobe Jelčića zanimljivo je kazališno ostvarenje, koje se igra mnogim kazališnim konvencijama. U glavnoj je ulozi Branka, koju utjelovljuje Jadranka Đokić, i koja se penje na pozornicu da posudi Jadranki svoj džemper kao čin milosti svima koji se ne mogu osloniti na svoju maštu pri zamišljanju Jadranke kao Branke. Predstava Govori glasnije! pretvorila je četvrti zid u krhotine izravnim obraćanjima publici i ogoljavanjem predstave, a sve to urađeno je s toliko humora i šarma, da bi se gotovo moglo i zaboraviti da okosnica cijele predstave nije sretna priča. Govori glasnije! priča je o Branki koja se seli u Hrvatsku kako bi tu pronašla posao koji u svojoj zemlji godinama ne uspijeva pronaći, a pomoć u traganju pruža joj obitelj koja je i sama po sebi disfunkcionalna (Nikša Butijer, dobitnik nagrade Marul za glumačko ostvarenje, i Petra Svrtan). Prisutan je tu i dio inventara svakoga pravog hrvatskog dnevnog boravka – susjed (Marko Makovičić) koji se, prema opisu posla, u sve miješa i sve začini osobnim frustracijama, a posljedično – i smijehom.

Gavranove uspješnice

Govori glasnije! vrlo je uspješna predstava, a to se može reći i za Svaki tvoj rođendan, predstavu prikazanu sljedećeg dana, u režiji Renea Medvešeka, a po tekstu Mire Gavrana, koji je odnio nagradu Marul za suvremeni dramski tekst. Predstava u izvedbi ansambla zagrebačkoga HNK-a uprizoruje tijekom nekoliko desetljeća rođendan Marijana (Luka Dragić) te tako putujemo kroz vrijeme i događaje koji su obilježili Marijanov život. Svaki tvoj rođendan kompleksna je predstava koja bira i teške trenutke prikazati s dozom lakoće, a vrijeme i vremenska linija u njoj se tretira kao tekst u knjizi koja se tek prelistava. Ponekad se poželi na nekoj sceni zaustaviti, zaviriti joj iza kulisa, ali rođendani lete i treba ih stići, treba pokušati život uloviti, uhvatiti u svoje ruke. Glumačka postava sastavljena od velikana hrvatske drame poput Ane Begić, Darije Lorenzi Flatz, Jadranke Đokić, Krešimira Mikića, Mislava Čavajde, Gorana Grgića, Olge Pakalović (Marul  za glumačko ostvarenje)... uistinu se potrudila da Svaki tvoj rođendan ostane zapamćeno ostvarenje.

Edvin Liverić Probom orkestra prikazao je presjek hrvatskoga društva iz perspektive raštimanoga, zavidnog i loše vođenog orkestra. Istoimeni film slavnoga talijanskog redatelja Fellinija poslužio je kao nadahnuće Nini Mitrović, koja je tekst prilagodila za hrvatsku publiku, a rezultat je zanimljiva sinteza glumačke i glazbene umjetnosti, kao i društvena alegorija. Proba orkestra realistički je prikaz disfunkcionalne skupine koja ipak ne odustaje, više zato što ne može nego zato što ne želi, i predstava koja je scenografski vrlo zanimljivo, ponekad i neobično, postavljena.

Potresnu i začudnu predstavu naslova Ni prijatelj ni brat autorice i redateljice Marine Petković Liker izvela je Umjetnička organizacija Četveroruka u jednom stanu u Vili Dalmacija, s malobrojnim mjestima za gledatelje koji su svjedočili supostojanju dviju sudbina u ratu i nakon njega, sličnih, različitih, zatomljenih, poluizrečenih, isplakanih... Utješnost blizine u težini osobnih sukoba u jednom neobičnom terapijskom postupku našle su Brodolomke Kazališta Moruzgva iz Zagreba i Ludens teatra iz Koprivnice. U izvedbi KK BADco., HNK u Zagrebu i Dubrovačkih ljetnih igara, a pod naslovom Ispravci ritma (nagrada za dramaturgiju/dramatizaciju/adaptaciju/lokalizaciju predstave) propitivao se odnos kazališne stvarnosti i svakodnevnih zadanosti i mogućnosti zadiranja jedne dimenzije u drugu.

Prepoznati talenti

Srca publike, a time i nagradu za najbolju predstavu po ocjeni publike, osvojila je predstava koja je od filmskog platna do kazališnih dasaka putovala 22 godine, Kako je počeo rat na mom otoku Ive i Vinka Brešana, u režiji Dražena Ferenčine i suradnji GDK Gavella i HNK u Šibeniku, koja je zadržala sve sad već legendarne scene iz filma, a na scenu dovela i neka iznenađenja.

Najboljom predstavom u cjelini prema ocjeni stručnog suda zasluženo je proglašena predstava Emet Ivane Šojat u produkciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku. Neobično bezazlen početak, kada glumci između sebe dijele uloge, upadajući jedni drugima u replike i pripremajući rekvizite, polako se odmotava uvježbanom suigrom da bi naglim bujanjem radnje prerastao u triler divovskih jeza i mučnina, ne dopuštajući gledatelju da dođe do daha sve do završnog prizora. Redatelj Samo M. Strelec (Marul za najbolju režiju) sve je sastavnice predstave, poduprte dinamičnom scenografijom i glazbom uživo, čvrsto spleo u vrzino kolo iz kojeg iskri napetost.

Završna predstava izvan konkurencije Pansion Eden (autorski projekt Juli Jakab, Árpáda Schillinga i Éve Zabezsinszkij) započinje svadbenim ručkom naoko skladne obitelji (zanimljivo je da likovi nose imena samih glumaca), koju je dodatno povezalo davno stradanje i u kojoj su svi naoko povezani nesebičnom spremnosti da pomognu u nevolji. Kako večer odmiče, svadbeno se ruho raslojava, a u riječima i pokretima članova obitelji i prijatelja/suradnika izviru prikriveni Jude (sama scenografija podsjeća na Posljednju večeru, osobito u sceni kada se likovi na trenutak zamrznu) i odmotava se sve okrutnija priča, koja završava formalnim suđenjem i brutalnim ubojstvom. S tim prizorima završavaju i ovogodišnji Marulićevi dani, festival koji iznimnošću ponude, mnogobrojnim talentima i umjetničkim naporima već 29. godinu zaredom obogaćuje i oplemenjuje splitsku kazališnu scenu.