Berberov postmodernizam

Slikarski opus Mersada Berbera golema je i intrigantna tema suvremene umjetnosti. Dakako, ovom tvrdnjom kazujemo da je ostvario iznimno plodno i raznovrsno djelo, koje valja iščitati u njegovoj slojevitoj strukturi i valorizirati u aktualnoj multimedijskoj produkciji, značenjskoj vrijednosti i estetskoj ljestvici. Kad kažemo da je Berberovo slikarstvo plodno, tada podsjećamo i na njegov impozantni stvaralački obujam te ujedno podvlačimo činjenicu da je ostvario heterogeno djelo u različitim slikarskim medijima, u crtežu, grafici i u mediju slike. Ta se odrednica referira na njegove brojne samostalne izložbe u muzejima i galerijama u Hrvatskoj i svijetu s popratnim tekstovima u katalozima izložbi iz pera povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara. Isto tako, zamjetnoj recepciji slikareva opusa znatno su pridonijeli brojne analitičke studije i ogledi u monografskim knjigama koje potpisuju vrsni znalci Berberova stvaralaštva apostrofirajući njegove značajke u kontekstu suvremene umjetnosti. Nedvojbeno su i brojni publicistički članci kao i novinski prikazi i osvrti znatno pridonijeli široj recepciji opusa, pa je stoga očigledno riječ o velikoj slikarskoj temi, koja je usto i medijski apostrofirana, sa zamjetnim odjekom u kulturnoj javnosti i na društvenoj sceni.

Već i letimičan pogled na raznorodan i raznovrstan opus otkriva da je isprepleten tematskim cjelinama koje se ulančavaju u Berberov slikarski masiv, koji se u minulim desetljećima oblikovao u snažan stvaralački volumen kao jedinstvena likovna činjenica u suvremenoj slikarskoj praksi. Opus je nedvojbeno konačan zato što je slikareva ruka zauvijek prestala držati kist i stoga definiran i otvoren kritičkom sagledavanju pod zajedničkim nazivom summa Berberiana, u kojoj čitamo njegov izniman i velik stvaralački raspon. Upravo su to činjenice koje otvaraju dijalog prema djelu i pokreću istraživački proces kojim će se u dugoj kronološkoj liniji iščitavati djelo s različitih teorijskih motrišta i kritičkih interpretacija u njegovoj bogatoj plodnosti, tematskoj raznovrsnosti, medijskoj različitosti i stvaralačkoj razvedenosti s prepoznatljivim autorskim obilježjima.

Snimio Anto Magzan

Berberov kozmopolitski habitus

 Unatoč činjenicama koje smo ovom prigodom još jednom istaknuli kako bismo legitimirali rečenu tvrdnju o zamjetnoj recepciji Berberova opusa na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni i time argumentirali da je djelo dobro znano i kritički interpretirano, ipak, pokazuje se da to nije dovoljno za cjelovito sagledavanje njegova i golemoga i heterogenog opusa. Naime, valja nam podsjetiti, i prije no što se stalno nastanio u Zagrebu – početkom 90-tih godina izbjegavši iz Sarajeva smrtnoj pogibelji za ratnih stradanja – Berberovo slikarstvo hrvatska kulturna javnost i likovna kritika upoznala je na njegovim samostalnim izložbama. Od one prve u Galeriji Forum u Zagrebu 1976. i dvije godine poslije, 1978. u Splitu u Galeriji umjetnina. Usto i na izložbama od posebna značenja za recepciju Berberova slikarstva u Hrvatskoj, počev od samostalne izložbe u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1978. i Muzeju Mimara 1992, kao i one u Dubrovniku u Galeriji Stradun 2003. Zatim na predstavljanju u Matici hrvatskoj u Zagrebu 2011. divot-izdanja ciklusa Srebrenica i na izložbu u Splitu 2013. u Palači Milesi i Galeriji Kula.

Autoportret V, 2009–2010.

U našem užem izboru navodimo te Berberove samostalne izložbe kako bismo podcrtali da je njegovo slikarstvo dobro znano u hrvatskoj likovnoj umjetnosti i da je u razdoblju od gotovo pola stoljeća relevantna likovna činjenica u tom kontekstu. Također, nastojimo poveznicom Sarajeva i Zagreba ukazati da je ona egzistencijalno i stvaralački bitna, ali nije jedina, odnosno, nije samo u tom smjeru povučena jer bi takvo određenje naše nastojanje usmjerilo prema nevaljalu zaključku. Stoga nam je još dometnuti da tom poveznicom postavljamo tezu o Berberovu izrazito kozmopolitskom habitusu snažno prožetu europskom uljudbom, koja nije zatomila iskonsku bit njegova bića satkanu od islamske duhovnosti i bošnjačke baštine.

Mitska Bosna u poetskoj stvarnosti slikarstva

Te vrijednosti nisu potisnute jer ih je istinski živio i oblikovao europskim slikarskim postupkom u gradbenu sastavnicu svojega likovnoga rukopisa crtom, kistom i bojom stvarajući od svakodnevne Bosne mitsku u poetskoj stvarnosti slikarstva. Tu poveznicu, naime, da bismo učvrstili tvrdnju o Berberovu kozmopolitskom biću, valja nam povezati i sa studentskim godinama na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani te potom skrenuti pozornost na dinamičnu izlagačku djelatnost u respektabilnim muzejima i galerijama diljem Europe i svijeta, u Hamburgu, Münchenu, Londonu, Ženevi, Firenci, Tokiju, Jakarti, Istanbulu, Kairu, Barceloni, Dallasu, Washingtonu, New Yorku... Slikarstvo Mersada Berbera jednako je znano u mnogim europskim i svjetskim muzejima i galerijama kao i u Hrvatskoj, a brojnim samostalnim izložbama skrenuo je pozornost kritike i akademske zajednice, kao i kulturne javnosti, na svoje djelo. Intenzivna izlagačka djelatnost upućuje na zaključak je Berberovo slikarsko djelo u užem i širem kulturnom kontekstu predstavljeno pojedinim tematskim ciklusima i tek gdjekad recentnim izborom djela u kraćem razdoblju. Na ovom postulatu koncipirao je svoj izložbeni program i u Hrvatskoj kao i drugdje u svijetu ne zasijecajući dublje u cjelovitost opusa bilo kronološkim preglednim snimkom ili pak raščlambom tematskih cjelina i morfoloških mutacija, stilskih preobrazbi i inačica pa se stoga i nije mogla iščitati fascinantna produkcija kao ni proces stvaralačke linije.

Skrećemo pozornost na te činjenice najviše kako bismo ukazali na iznimnu značenjsku vrijednost tekuće Berberove monografske izložbe u Klovićevim dvorima, jer se prvi put u našoj sredini poznato djelo pokazuje kao da nije poznato, odnosno, sad je cjelovitost golemoga opusa prikazana u recentnom izboru otkrivajući Berberove slikarske i likovne vrijednosti u punini stvaralačkoga naboja kroz brojne cikluse i likovne medije. U dugom rasponu od početka 50-ih pa do djela datiranih u zadnju godinu slikareva života 2012. rasprostire se u izložbenom prostoru Klovićevih dvora Berberovo heterogeno djelo u koncepcijskoj interpretaciji Jasmine Bavoljak. Dakle, od ranih crteža ugljenom na papiru iz 1958. (Stara fotografija I), prvih grafičkih listova iz 1960. otisnutih u bakropisu (Tri djevojke) i drvoreza u boji iz 1970. i 1971, na kojemu se jasno naziru konture Berberova autorstva i jedinstvenoga grafičkog umijeća, koje je mladoga grafičara uzvisilo po zavidnoj vještini i nedvojbenoj izvornosti (Ljetni sonet za Adeletu II i Vrbaski stol), do recentnih djela iz 70-ih i 80-ih.

Širok slikarski raspon

Uljenim slikama na dasci i platnu (Glava starca u zelenom turbanu, Plava flora II i Konj,1989). I recentne slike većih kompozicija ne samo da učvršćuju izložbeni postav nego otkrivaju i Berberov slikarski raspon, a tako i ona djela koja se izravno referiraju na prethodnike koji su obilježili europsko slikarstvo podvlače njegovu ukorijenjenost u europsku slikarsku tradiciju. Vrijedna pozornosti jest i činjenica da na izložbi čitamo i Berberov stvaralački raspon, motivsku raznovrsnost i medijsku različitost te, napose, preobrazbe u samom slikarskom postupku koji se kroz duga desetljeća intenzivnog rada u atelijeru na različitim tematskim ciklusima mijenjao, gdjekad i radikalnim produbljivanjem tradicijskoga postupka unošenjem netradicijskih elemenata, enformela, krpa, papira … Naime, recentnim je izborom kustosica otvorila prvu stranicu preglednom čitanju mnogostraničnog opusa i zasjekla u njegovu složenu i čvrstu strukturu po tematskim cjelinama i raznovrsnim medijima otkrivajući Berberov slikarski beskraj u krajoliku i podneblju Bosne prožete bremenitom i slojevitom poviješću različitih kulturnih tragova.

U tom tajanstvenom prostoru Bosne Berberovo je stvaralačko ishodište u kojemu je tražio i slikarsko uporište i stvarao likovnu vrijednost svojom osebujnom izražajnošću. Na te njegove značajke ukazali su uz Jasminu Bavoljak u svojim analitičkim ogledima u katalogu izložbe još i Aida Abadžić Hodžić, Frano Paro i Edward Luce-Smith, vrstan poznavatelj Berberova opusa. Ono pak što je potrebno posebno istaknuti jest činjenica da izložba pokazuje Berberovo stvaralaštvo u njegovoj problemskoj tematici i autorskoj izražajnosti te u jasnim konturama markira raspon njegovih slikarskih krila, koja tek treba raširiti njihovom slikarskom snagom i likovnom puninom.