Akademija uvijek uz Hrvatsku

Stotinu je pedeset i osam godina prošlo otkako je biskup Josip Juraj Strossmayer na sjednici Hrvatskoga sabora 29. travnja 1861. službeno pokrenuo pitanje osnivanja Akademije, a Sabor je istoga dana izabrao odbor koji će izraditi njezin statut. Pa iako su prvi akademici, njih šesnaestorica, pod predsjedanjem Franje Račkog, s radom započeli tek pet godina poslije – toliko je naime trebalo čekati na odobrenje cara i kralja Franje Josipa – upravo se dan poziva Hrvatskom saboru uzima kao Dan HAZU i kao takav se već dugi niz godina obilježava.

Dobitnici godišnje Nagrade HAZU-a s predsjednikom Akademije Velimirom Neidhardtom

Obilježen je tako i ove godine na isti datum, u atriju Akademijine palače, pred ­Bašćanskom pločom, najvažnijim spome­ni­kom hrvatske pismenosti, i bistom Aka­demijina osnivača, posebno svečanim programom kojem su, osim akademika i akademkinja, prijatelja i štovatelja rada Akademije, prisustvovali i predstavnici najviše državne, gradske i crkvene vlasti, znanstvenih institucija, ali i gospodarstvenici svjesni važnosti inkorporacije znanosti i umjetnosti u gospodarski proces.

Uz njih bio je tamo i Nevio Šetić, veliki meštar Družbe Braće hrvatskog zmaja. Nastojanjem Družbe, istaknuo je u pozdravnom govoru predsjednik HAZU, akademik Velimir Neidhardt, „kosti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana položene su 1907. u posebnu grobnicu u Bečkom Novigradu prije no što su, 28. travnja 1919, sa zagrebačkoga Glavnog kolodvora prenesene u Palaču Akademije, gdje im se, do ukopne ceremonije dva dana poslije, poklonilo sto tisuća ljudi“.

Akademik Neidhardt upozorio je i na jednu veseliju stogodišnjicu, vezanu uz osnutak umjetničkog razreda iz čijeg su se okrilja razvili današnji šesti razred za književnost, sedmi za likovnu te osmi za glazbenu umjetnost i muzikologiju. Ta će obljetnica, najavio je, biti dostojno proslavljena kasnije ove godine.

Podsjetio je i na Akademijino mjesto vodeće povijesne institucije koja se skrbi za hrvatski kulturni i nacionalni identitet. „S   osnutkom Akademije Hrvati započinju proces prerastanja u subjekt modernosti svoje nacije. Vjerna svojem utemeljitelju, Akademija pridonosi razvoju hrvatske znanosti, umjetnosti i kulture i njihovoj uključenosti u svjetske tokove, usmjerava razvoj i napredak društva u cjelini, promiče izvrsnost i aktivno sudjeluje u diseminaciji najviših dosega hrvatske znanosti i umjetnosti u domovini i svijetu.“ U tome im, ističe, pomaže Akademijina od prvih dana jasna odijeljenost od politike i potpuna posvećenost znanosti. Stoga danas uživa društveno priznat moralni autoritet te pridonosi razvoju suverenog društva. Hrvatsko je društvo tako usmjeravala na njegovu europskom putu, a Hrvatsku će nastaviti savjetovati i dalje, ususret neizvjesnostima fenomenologije budućnosti.

Akademijino značenje kao „visoke promatračnice znanstvenog i umjetničkog života“ istaknuo je i Ratko Cvetnić, dobitnik godišnje Nagrade HAZU za područje književnosti, zahvalivši Akademiji, odboru za dodjelu nagrada i svim njegovim članovima u ime svih nagrađenih. Uz Cvetnića, koji je nagrađen za knjigu Blato u dvorištu, nagradom za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u 2018. nagrađeni su i Zlatko Drmač i Nikola Pernar za područje prirodnih znanosti i matematike, Ankica Čilaš Šimpraga za područje filoloških znanosti te najmlađi laureat, Hrvoje Pandžić, za područje tehničkih znanosti. „Svi mi, volterovski rečeno, obrađujemo svoj vrt, a u vrtu se zna dogoditi da se trud ne isplati, pojavi se sumnja, nemogućnost, često i samoća. Stoga je ovo priznanje potvrda da netko vidi naš vrt i njegove plodove“, zaključio je Cvetnić. A više od stoljeća duga Akademijina tradicija obvezuje, ali i služi kao zalog za to da će netko, na neke buduće vrtove, motriti i dalje.