Susreti s veličinama

Već nam dugo Muzički biennale Zagreb nije priredio toliko kvalitetnih programa i svjetski relevantnih skladbi i događanja, koliko je to bilo na jubilarnom 30. izdanju ove godine. Najveći prigovori prethodnim festivalskim izdanjima išli su u smjeru nedovoljne suradnje i dijaloga s vodećim autoritetima iz inozemstva, po čemu se međunarodni festival suvremene glazbe svojedobno i proslavio. Ukoliko je i bilo skladbi znamenitih skladatelja na programima pojedinih koncerata, oni obično nisu dolazili i poslušati svoja djela i nekako je taj nedostatak susreta publike i izvođača sa živim autorom ono što je nedostajalo uspostavljanju živosti Biennala koji kao da je polako i počeo gubiti publiku. Čini se da je prethodnom bijenalskom ravnatelju Krešimiru Seletkoviću, kao i prilično divergentnom sastavu Programskog odbora 30. Muzičkog biennala Zagreb koji je nakon njegove ostavke preuzeo umjetničku ulogu (Ivo Josipović, Davor Hrvoj, Damir Martinović Mrle, Tomislav Oliver i Nina Čalopek), to dovoljno upalo u oko, tako da je žarište ovogodišnjega programa bilo nastojanje da festival povrati izgubljeni sjaj.

Norvežanin Rolf Wallin prvi se put u Zagrebu predstavio projektom The Otheroom / Izvor 30. MBZ / Matej Grgić i Tomislav Sporiš

Trio Fedele–Globokar–Wallin

Očito su se svi složili oko činjenice da je potrebno privući snažne umjetničke osobnosti s vrha suvremene skladateljske produkcije u Zagreb, odlučiti se za nekolicinu i dati im važno mjesto u programu. Jasno da će svi doći ako im se prirede autorski koncerti, pa smo od autorskih projekata primjerice doista mogli uživati u susretu i glazbi Talijana Ivana Fedelea, Francuza slovenskih korijena Vinka Globokara i Norvežanina Rolfa Wallina, o kojima je riječ u ovom tekstu. Svaki je za sebe imao u programu mogućnost predstaviti svoje stvaralaštvo na trima događajima koji su obilježili ovogodišnji bijenalski program.

Umjetnički voditelj sličnog festivala suvremene glazbe u Veneciji, dijela slavnog umjetničkog festivalskog kompleksa koji se unatoč nazivu organizira svake godine potkraj rujna, Ivan Fedele u središnjem večernjem terminu 8. travnja predstavio je u atraktivnom prostoru Laube četiri ambiciozne skladbe za komorne ansamble. Ponajbolji glazbenici dva ansambla specijalizirana za suvremenu glazbu, našeg ansambla Cantus i talijanskog Icarusa, povezali su se u skladne izvođačke formacije i pod dirigentskim vodstvom Ivana Josipa Skendera zvučali poput koherentne cjeline, nekog imaginarnog elektroničkog izvora na koje se Fedele u svojem stvaralaštvu uvelike referira. No profesor kompozicije na slavnoj rimskoj akademiji Santa Cecilia u protekla dva desetljeća preferira akustični instrumentarij i zanimljive zvučne blokove raznoraznih artikulacija slaže u vrlo pregledne formalne okvire. Skladbe su poredane u gradaciji sastava i intenziteta, od komornijeg Arcipelago Möbius za klarinetski kvartet s kontrabasom, u kojemu kao da priziva iskonsku muzikalnost instrumentalista, preko gotovo orkestralnih Immagini da Escher s minimalističnim tremolima udaraljki, sve do smiraja nježnih ploha istočnjački obojene Mudrā i završne najnovije raskošno orkestrirane X-tension II na narudžbu upravo ansambala Cantus i Icarus.

Posebna zanimljivost ovog MBZ-a bila je povratak veterana Vinka Globokara

Večer lijepih boja vratila je vjeru u sveopću prihvatljivost suvremene glazbe i suživot klasike i inovativnosti. Posebna zanimljivost ovog MBZ-a bila je u povratku veterana Vinka Globokara, koji je od 1969. iduća dva desetljeća bio redovit bijenalski gost i, kako kaže, gradio karijeru na tom festivalu. No, za razliku od uobičajenih hodova po rubu između glazbe i ne-glazbe, života i izvođačke umjetnosti, u slučaju povratničkog projekta, skladbe Exil 3 (Das Leben des Emigranten Edvard) kao da se sklonio u klasičniji format kantate. Kako smo mogli čuti 10. travnja u ZKM-u, s jedne strane pripovijeda tekst stanovitog Edvarda (glumac Sreten Mokrović) u kojemu prepoznajemo životnu priču njegova oca emigranta, a s druge u vokalu sopranistice Piije Komsi i Zbora Slovenske filharmonije tu i tamo razaznajemo fragmente poezije raznih anonimnih emigranata na sedam različitih jezika.

Orkestralni dio zauzela je Slovenska filharmonija, ali u smanjenom sastavu po jedan instrument za svaku dionicu uz bogati set udaraljki, električne gitare, harmoniku, saksofon i dodatnih neobičnih puhača, među kojima se solistički posebno izdvajao Nijemac Michael Riessler na kontrabas-klarinetu. Radikalni izraz i kazališno razvijena dramaturgija skladatelja ni u poznoj dobi nisu napustili, kao ni želja da uvijek sam pridonese izvedbi. Naposljetku, on se otkriva publici kao skriveni solist improvizator koji djelo zaključuje brušenjem kose kao slutnje smrti.

Bienalski performans u NSK

Globokarov duh neumorna istraživača na instrumentima (poglavito puhačkim) u novijem je izdanju zaživio iduće večeri u noćnom terminu pravoga bijenalskog performansa u atriju Nacionalne sveučilišne knjižnice. Njegov nekadašnji student na Sveučilištu Kalifornija u San Diegu, Norvežanin Rolf Wallin, prvi se put u Zagrebu predstavio projektom The Otheroom, izvedbom poluimprovizirane glazbe četvero glazbenika na dvozvonim limenim puhačima. Oni su podignuti na osvijetljena postolja, odjeveni u bijele trenirke, bosi, kao da će vježbati jogu, a ne svirati instrumente s dvjema cijevima i s pogledom na male tablete s uputama. Tu sama glazba i nije od tolike važnosti, neobične harmonije slijede alikvotne nizove i samo se zgušnjavaju u teksturi. Najvažniji je način izvedbe, pravi performans, scenski pokret koji uz ples samih postolja na kotačićima (njima upravljaju pravi plesači) uključuje i leteće balone s helijem na kojima visi crni zastor. U raznim situacijama tijekom punoga sata događaja publika ne sjedi, već se slobodno kreće između interpreta, ako želi, i dodiruje ih, dok skladatelj mirno stoji za tonskim pultom pred računalom, šalje poruke izvođačima i takoreći nevidljivo upravlja izvedbom. Upravo je to donijelo pravo osvježenje u koncertnom nizu tradicionalne podjele na publiku i interprete i dopustilo promjenu slušateljske perspektive, što se od MBZ-a i očekuje.