Od igle do lokomotive

Hrvatska tehnička enciklopedija opsežni je projekt Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, u kojem sudjeluju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Akademija tehničkih znanosti Hrvatske. Nastavlja se na iskustva završenih projekata LZMK-a, ponajprije na Tehničku enciklopediju (1963–1996) i Tehnički leksikon (2007). Glavni je urednik leksikograf koji je stekao iskustva radom na više projekata Zdenko Jecić, kao voditelj izvršnog tima u Zavodu i širokoga kruga stručnjaka, najvećim dijelom iz fakulteta i znanstvenih ustanova.

Radni tim, predvođen glavnim urednikom, čini uredničko vijeće od trinaest vanjskih članova, uredništvo od šest zavodskih urednika, pet vanjskih urednika struka, 87 suradnika (pisci tekstova) te uobičajeni radni tim Zavoda (tajništvo, lektori, ilustratori, kartografi, grafički urednik i grafička suradnici, korektori i informatičari).

Naslov je trodijelan i troslojan. Hrvatska upućuje da se obrađuje ne samo stručna nego i nacionalna sastavnica, dakle nacionalna povijest, a kroz nju nacionalna baština od tragova početaka tehnike u Hrvatskoj preko njezine primjene u doba industrijalizacije potkraj 19. i tijekom 20. stoljeća te dosezi primjene tehnike u suvremenom životu. Tehnička su dostignuća smještena u određeni prostor, u određenu civilizacijsku i kulturnu okolinu, kao podloga određene proizvodnje i primjene, kao osnova života određene zajednice u povijesti, sadašnjosti i budućnosti, a komunikacijski i informacijski smještena je i u određeni jezik. Stoga tehnika ima i određeni kulturni i nacionalni oblik.

Poticaj sustavnih istraživanja

Pridjev tehnička rabi se klasičnom srednjoeuropskom smislu, kako se rabio sve vrijeme u našoj sredini, i kako su obilježeni i drugi projekti i izdanja LZMK-a. Tehniku u tome značenje posljednjih desetljeća, pod utjecajem američkog engleskoga jezika, potiskuje naziv tehnologija, a nekadašnju srednjoeuropsku tehnologiju potiskuje iz istoga izvora novi naziv inženjerstvo.

Nosivi naziv enciklopedija opisuje građu i oblik iznesenih činjenica, dakle na enciklopedijski i leksikografski način, svojstven svim klasičnim izdanjima te vrste. To znači da su pojmovi uobličeni u ograničene cjeline, tzv. članke, s naslovom, tzv. natuknicom, posloženi po abecednom poretku natuknica, što omogućava pronalaženje pojma samo na osnovi njegova ključnoga naziva na hrvatskome jeziku.

Pred projekt je postavljena višestruka zadaća. Osim okupljanja i obrađivanja tehničkih pojmova i oblikovanja hrvatskoga tehničkoga nazivlja nastoji se okupiti hrvatska tehnička baština, njezina povijest, prihvat i dosezi u Hrvatskoj koji su razmjerno slabo istraženi i u našoj literaturi nedovoljno prikazani. Očekuje se kako će takav pristup osim ostvarenja u Hrvatskoj tehničkoj enciklopediji biti i poticaj sustavnih istraživanja te promijeniti prihvat tehnike u hrvatskoj gospodarskoj, stručnoj, znanstvenoj i kulturnoj javnosti.

Glavne skupine pojmova koji se obrađuju jesu tehničke primjene, tehnički postupci, povijest tehnike u svijetu i u Hrvatskoj, djelomično i tehnička literatura te osobe koje su kao stručnjaci, inženjeri, izumitelji, inovatori, gospodarstvenici, nastavnici i znanstvenici pridonijeli u ovo stoljeće i pol razvoju tehnike ne samo u Hrvatskoj nego u svijetu. Time se pokazuje kako nije samo uvezena iz razvijenih zemalja nego i ovdje razvijana te izvožena kao doprinos svjetskoj tehnici, koji nije tako malen kako se, zbog nepoznavanja činjenica, često misli.

Tehnička izvedba Hrvatske tehničke enciklopedije dvostruka je, usporedna u mrežnom i tiskanom obliku. Po tome je zasad u nas iznimka, jer se tako velika djela objavljuju samo na jedan način. Pritom mrežno izdanje pod naslovom Portal hrvatske tehničke baštine osim pristupačnosti omogućava interakciju korisnika i portala, a time dopunjavanje i osuvremenjivanje novim podacima i činjenicama. Tiskano izdanje namijenjeno je korisnicima koji vole klasičnu knjigu te trajnoj pohrani u privatnim, zatvorenim ili javnim knjižnicama. Tiskano izdanje zasad je predviđeno u četiri tematska sveska, od kojih je prvi upravo objavljen.

Kako svaka od dviju izvedbi ima posebna pravila, uredništvo kao i cijeli tim bili su pred velikim izazovom podjednakoga rada na objema izvedbama Hrvatske tehničke enciklopedije. Tu su stjecana nova iskustva, a najvažnija prosudba o postignutome bit će korisničke i stručne primjedbe.

Za stručnjake i laike

Prvi, upravo objavljen svezak Hrvatske tehničke enciklopedije obrađuje brodogradnju, pomorstvo, promet, strojarstvo i zrakoplovstvo. Sadržava 993 enciklopedijska članka s približno dvije tisuće ilustracija. Ilustracije su fotografije i nacrti tehničkih objekata, postupka, tehničkih publikacija i osoba, velikim dijelom u boji, sve likovno i tehnički vrlo kvalitetno, iz nekoliko stotina izvora. Posebna je odlika Hrvatske tehničke enciklopedije uporaba odmjerenoga hrvatskog tehničkog nazivlja, uz izbjegavanje tuđica i nepotrebnih posuđenica, kao nasljeđe takve primjene u Tehničkome leksikonu.

Svako slovo koje obilježava početak članaka s tim početnim slovom ilustriran je zanimljivom ilustracijom. Zahvaljujući abecednom poretku prvi je članak, znakovito, ABC tehnike, prikaz hrvatskoga stručno-popularnog časopisa koji više od šezdeset godina među mladima u Hrvatskoj promiče tehniku i tehničku kulturu. Neki su članci opskrbljeni izvorima, a neki su i autorski potpisani. Razmjerno je malo tzv. slijepih natuknica, naslova koji upućuju na članak u kojemu je pojam obrađen u ovome ili sljedećim svescima. Članci su pisani i ilustrirani zanimljivo, tako da se prelistavajući knjigu korisnik zaustavlja i na pojmovima koje nije tražio i nastavlja čitati te izazovne članke. Jasno je da će izabiranje članaka ovisiti o zanimanju korisnika za neke teme, ali ima niz članaka koji će biti zanimljivi i širem krugu korisnika, kao što su automobil, balon, bicikl, brodarstvo, brodogradilište, brodogradnja, cestovni promet, lokomotiva, luka, parni stroj, Penkala, plovila unutarnje plovidbe, pomorstvo, streljačko oružje, strojarstvo, tramvaj, urarstvo, vatrogasna tehnika, Vrančić, zrakoplovna tehnika, temeljito opisani i lijepo ilustrirani.

Niz je posebnih članaka ili poglavlja u većim člancima u kojima se opisuje povijesni razvoj i primjena u Hrvatskoj, potom su opisani brojni hrvatski inženjeri i profesori, iz struka koje svezak obrađuje, u rasponu od osnivanja Tehničke visoke škole do danas, s njihovom radnom biografijom i najvažnijim stručnim publikacijama. Tako su mnogi naši zaslužni profesori tehničkih fakulteta iz 20. stoljeća spašeni od zaborava.

Za nastavak projekta podrobno je razrađen plan za sljedeće sveske. Po njemu će drugi svezak obrađivati biokemijsko inženjerstvo, drvnu tehniku, grafičku tehnologiju, kemijsko inženjerstvo, metalurgiju, prehrambenu tehnologiju, poljoprivrednu tehniku, rudarstvo, tekstilnu tehnologiju i zaštitu okoliša, treći svezak arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju, a četvrti svezak elektrotehniku, energetiku, informatiku, mjeriteljstvo, nuklearnu tehniku, računarstvo, temeljne tehničke znanosti i ona područja prirodoslovlja koja su osnova tehnike te opći prikaz razvoja tehnike u pojedinim hrvatskim krajevima i razdobljima.

Svakako, bilo bi poželjno da se na Portalu hrvatske tehničke baštine što prije pojavljuju dovršene cjeline sljedećih svezaka te da se u razumnom roku objavi cijelo klasično izdanje.