O ljudima i životinjama

Neopterećena konceptima, dubokim interpretacijama ili kompleksnim programima te nezaražena suvremenim medijima i promišljanjima dominantnih trendova suvremene hrvatske umjetnosti, Vlatka Škoro u Galeriji Matice hrvatske na izložbi Životinja postavlja svoje malo društvo od četiri životinje.

Vlatka Škoro, mlada umjetnica iz Osijeka, dobitnica nagrade Erste Grand Prix, diplomirala je i doktorirala kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Kroz njezin opus možemo pratiti put od klasične skulpture, ambijenta, zatim mehanizirane pokrenute, interaktivne skulpture, do doktorskog studija, kad je istraživala jedan od mogućih smjerova razvoja suvremene skulpture s obzirom na napredak tehnologije koristeći se medijem digitalno proširene stvarnosti. Ipak, na najnovijoj izložbi u Galeriji Matice hrvatske vidljiv je umjetničin povratak osobnim fascinacijama, štoviše istraživanju vlastita identiteta kroz umjetnost.

Iz postava izložbe / Snimio MIRKO CVJETKO

Izložba Vlatke Škoro Životinja iznova sadržava element dječje razigranosti, humora, jednostavnosti i naivnosti, kako nazivom same izložbe tako i izgledom skulptura. Izlaže skulpturu divovskoga mravojeda kojega je nazvala Marin – riječ je o imenu prijatelja zaslužna za izbor neobična motiva – zatim kozu Nensi, čovjeka Eru, dok u središte galerije postavlja simpatičnoga ljenjivca Gimnastičara što se samozadovoljno njiše na karikama. Umjetnica iskazuje osobno zanimanje za prirodu tih životinja te uživljavajući se u priču iznosi njihovu narav s dodacima ljudskih osobina, otprilike na način kako su stare civilizacije činile sa svojim bogovima. Očito je riječ o fenomenu imanentnu ljudskoj naravi, jer su i drugi reagirali slično. U društvu tih životinja posjetitelji razigrano skaču od jedne do druge skulpture, izražavajući pritom sviđanje ili nesviđanje, uvijek u relaciji s nekom od čovjekovih osobina. Također, posjetitelji ne osjećaju strahopoštovanje kakvo bi pokazali za neka druga djela, već ih dodiruju, kuckaju, a Gimnastičara čak i zanjišu uz pitanje: Ljulja li se ovo? te komentar: Ajme, odlično! Interakciju s posjetiteljima Vlatka Škoro postiže pitkošću, privlačnim ambijentom i približavanjem prirodi kakvu možemo razumjeti. Figurativnim skulpturama jasnih formi ona otvara i nešto teža pitanja o vlastitoj naravi, osobnosti ili karakteru. Ta pitanja znala je postavljati i samoj sebi, ponajprije radom Polar escape realiziranim prije nekoliko godina, a radilo se o prikazu ženske figure s medvjeđom glavom što sjedi u vertikalno raspolovljenoj kadi.

Vlatkine skulpture karakterizira tehnički besprijekorna izvedba, i u tom smislu ni ove izložene u Galeriji Matice hrvatske nisu iznimka. Umjetnica ih je najprije modelirala u glini, potom izvela u poliesteru, i na kraju obojila. Neopterećena doslovnim kopiranjem prirode, autorica specifičnim pristupom oblikovanju ostvaruje odmak u smislu da njezine životinje zadobivaju vlastite karaktere. Slobodnim modeliranjem rastvorenih tekstura na primjeru ljenjivca i mravojeda autorica iskazuje zavidnu tehničku vještinu, a oblikovanjem tijela čovjeka i koze uspješno postiže dojam mesnatosti i organske materičnosti, dodatno ih ističući bojom. Cjelokupna izložba odaje dojam naglašene voluminoznosti s istančanim osjećajem za međuodnose skulptura, što govori u prilog tvrdnji da je riječ o iznimno nadarenoj skulptorici.