Vijenac 656

Književnost

Ana Horvat, Lovorvišnja

Memoarska landranja

Ljerka Car Matutinović


Ah, kad bi se moglo tako landrati, bezbrižno se skitati uokolo, provoditi vrijeme u lutanju, a da nikom ne polažeš račune. Još se na jednom mjestu i ne ohladiš, a već krećeš prema drugom. Landranje iz užitka…

U svojoj najnovijoj knjizi Lovorvišnja Ana Horvat s neskrivenim užitkom iznosi svoja sjećanja, mahom autobiografska, u kojima je realnost zbivanja stvarnonosna, a narativni tijek moderno koncipiran u suglasju s bujnim, senzibiliziranim životnim nestašlucima. Naime, autorica se zna svrhovito poigravati s čitateljem, nudeći mu s iskrenom uvjerljivošću splet svojih paradoksalnih viđenja koje je ona znala „udomiti“ u osebujno osmišljenim naslovima: Facebook foto- pjesmarica, Stari panj, Umiranje s Azurom, Pratete, Što mi govori tvoje ostarjelo lice, Bivši dečki (lakrimarij), Rođendansko jare, Lovorvišnja.

Sposobnost pamćenja živahnih, ali i sjetnih dogodovština tih odabranih landranja donosi nam karakteristična obilježja jednoga proteklog vremena i originalnog ambijenta u kojem lutaju neobični i opušteni likovi u ulogama koje im je namijenila spisateljica. Autorica pogovora naslovljena Biti s ljubavi na ti Maja Kušenić Gjerek naziva Horvatovu „punokrvnom autoricom“, ističući njezinu sposobnost uočavanja „mikrokozmosa“ i „makrokozmičkih“ meditiranja o smislu bivstvovanja i o landravoj ulozi ljubavi koja sve to drži na okupu.


Izd. Studio Moderna i vlastita naklada, Zagreb, 2018.

Knjigu mudroslovnih memoarskih landranja naslovljenih Lovorvišnja osvježava fenomen chata i s užitkom koncipiran ironijski odmak: „Pomislih: interpretatorski talent / potencijal za promicanje poezije / Polupoznatoga trebalo bi prenijeti, milom ili silom, krvlju ili spermom, na mlade naraštaje recitatora kako poezija ne bi izumrla.“ (…) Jer, bez vještog, nadahnutog, iskrenog zavođenja publike – poezija će nestati jer će ostati bez publike.“ (Recitator).

Chat kao oblik komunikacije s čitateljem (To Have a Chat), oblik je današnjega globalističkog zamagljivanja u kojem se paradoks lajkanja i nelajkanja dovodi do apsurda: „Zašto se ljudi tako hrpimice javljaju – nude drugim, sasvim nepoznatim ljudima, bez ikakvog pravog motiva, na tom famoznom Facebooku – zahtjevima za prijateljstvom? I kakva su to prijateljstva koja na taj način zadobiju, te mogu li ona zadovoljiti ljudsku potrebu za druženjem i prijateljskom ljubavlju.“ (Facebook foto-pjesmarica).

Eto, i to su svojevrsna „landranja“ s pritajenim užitkom koji osjete fejsbukovci, kad im lajkaju pjesme ili memoarske crtice. Anina knjiga Lovorvišnja (istoimena priča Lovorvišnja, vrsna proza, bogata tjeskobnim landranjem), oblaže neumoljivu samoću nekom vrstom fraze lako ćemo, a sjetna bezbrižnost pruža simboličku mogućnost da se stvari gurnu ispod tepiha. Posebnost Aninih memoarskih zapisa su i pjesme ukomponirane u pripovjedalački chat, pa za kraj malo i poetskog „landranja“. Uživajte!

„Vi ste te pjesme začeli i izgovorili / protiv svih / potom ih svukli / i dvoranom prenijeli / kao zastavu / na koplju“ (Nepoznatom recitatoru).

Vijenac 656

656 - 25. travnja 2019. | Arhiva

Klikni za povratak