Krv mučenika današnjice

Početkom Velikog tjedna ljudi širom svijeta zanijemjeli su promatrajući buktinju koja proždire 850 godina staru katedralu Notre-Dame, jedan od simbola kršćanske Europe, a događaji koji su se na Uskrs dogodili u Šri Lanki lede krv u žilama i stišću srce. Nameće se pitanje živimo li u prvom ili 21. stoljeću.

U napadu na crkve i hotele u Šri Lanki na Uskrs ubijeno je više od 300, a ranjeno 500 ljudi / XINHUA/PIXSELL

Po dosad primljenim informacijama, više od 300 ljudi preminulo je, a oko 500 je ranjeno u simultanim napadima na crkve i hotele Šri Lanke. Fotografije triju katoličkih crkava, u Colombu, u Negombu na sjeveru zemlje i u Batticalu na istoku Šri Lanke pružaju stravičan prizor ruševina, a još su žalosnije slike tijela prvopričesnika koji su prije samo nekoliko dana u istim crkvama primali sakrament prve pričesti. Šri Lanka većinski je budistička zemlja, ali ima i priličan broj kršćana. Po popisu stanovništva iz 2012. kršćani – rimokatolici i drugi – čine 7,1 posto ukupnog stanovništva ili oko 1,5 milijuna ljudi. Kršćansko stanovništvo Šri Lanke i prije je bilo meta napada, crkve su bile gađane kamenjem ili zapaljivane, ali nikada napad na kršćane nije bio ovako brutalan.

Prema podacima organizacije Open Doors, od studenoga 2014. do listopada 2015. zbog svoje vjere ubijeno je 7100 kršćana. U prethodnom godišnjem razdoblju ubijene su 4344 osobe. Neprestani pritisci, ubojstva, uhićenja i razaranje crkava samo su neki od primjera progona 245 milijuna kršćana. Među pet su zemalja u kojima se odvija najteži progon kršćana Sjeverna Koreja, Afganistan, Somalija, Libija i Pakistan. Podaci pokazuju da jedan od devetero kršćana u svijetu danas doživljava progon zbog vjere, dok je stanje u Africi još dramatičnije, gdje čak jedan od šestero kršćana doživljava određenu vrstu nasilja, čime se najviše ističe Nigerija, gdje je ubijena većina kršćana u 2018. godini. Prema zabilježenim podacima tijekom 2018. zbog svoje vjere u svijetu je ubijeno 4136 kršćana, što je jedanaest osoba dnevno. Gledajući te podatke ne čudi izjava svetog oca pape Franje, koji je rekao da su kršćani danas progonjeni „više nego u prvim stoljećima“.

Uskršnje izdanje Glasa Koncila donosi tekst o mučeništvu misionara, pastoralnih djelatnika i djelatnica koji su u 2018. položili živote za kršćansku vjeru, i to temeljem službenog izvješća misijske agencije Fides. Zapanjuje podatak da je prošle godine ubijeno gotovo dvostruko više misionara i pastoralnih djelatnika nego u 2017. Pogled na lica ubijenih mučenika, podaci o njihovu životu i razlozima te načinu na koji su ubijeni prisiljava da barem nakratko ne odvraćamo pogled od patnje kršćanskih zajednica širom svijeta. Nisu to neki imaginarni ljudi, brojke na papiru, nego stvarni, živi ljudi, koji su položili živote kako bi svjedočili svoju vjeru. Kršćanski su mučenici žrtve totalitarnih i autokratskih društava ili duboko koruptivnih društava Latinske Amerike – gdje misionari pogibaju od ruku mafijaških organizacija i hunta. Krv mučenika svjedoči o svijetu u kojemu živimo.

Ukoliko na internetskoj tražilici Google u Hrvatskoj želite pretražiti pojam „progoni kršćana“, nakon teksta s internetske enciklopedije Wikipedije ponajviše ćete naići na podatke o progonu kršćana u vremenu Nerona i Dioklecijana te pokoji podatak o progonu Katoličke crkve u vremenu komunizma. Svijest o suvremenim progonima kršćanima (na Zapadu) nije razvijena. Činjenice da u zemljama Bliskog i Dalekog istoka postoje kršćani koji su progonjeni ne zanimaju nas.

Ukoliko postoji zlo u svijetu, nismo li i kao ljudi (a vjernici i kao kršćani) pozvani da odagnamo to zlo? Ako mislim i osjećamo da ništa ne možemo učiniti, možemo li pred zlom barem ne sakrivati pogled i svjedočiti istinu? Kao ljudi pozvani smo na solidarnost i jednako kao o obnovi katedrale Notre-Dame treba u ovim tjednima govoriti o dužnosti solidarnosti s ljudima koji su izgubili živote u Šri Lanki ili bilo gdje drugdje na svijetu, s njihovim obiteljima. Puna su nam usta ljudskih prava, a kad ona temeljna treba zaštititi – posustajemo. Skrb za ljudska prava i slobode, pa tako i prava kršćana, jednako je važan europski spomenik kao i katedrala Notre-Dame. Zaboravimo li to, nećemo više biti Europljani, a kamoli kršćani.