Harfa u Matici

Novu 16. sezonu ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj 8. je travnja otvorila Veronika Ćiković, studentica četvrte godine harfe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Diane Grubišić Ćiković, koja je ovom prilikom bila i korepetitorica. Veronika Ćiković formalno glazbeno obrazovanje započela je u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci, a već od početka studija stječe profesionalna orkestralna iskustva nastupajući sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskom orkestrom HRT-a, ansamblom Cantus. Upravo ti nastupi pokazuju koliko je harfa tražen instrument i prava je šteta da se više učenika i učenica glazbenih škola ne odlučuje posvetiti tome od davnina prisutnu glazbalu. No zato je u ciklusu Mladih glazbenika nastavljena tradicija predstavljanja najrazličitijih instrumenata, možda baš kako bi se zainteresiranoj mlađoj publici pružila mogućnost upoznavanja rjeđih i teže dostupnih instrumenata.

Veronika Ćiković / Snimio MIRKO CVJETKO

 Iako postoji stanovit broj originalnih skladbi za harfu u razdobljima od baroka pa sve do danas, na koncertu u Matici slušali smo podjednak omjer obrada i izabranih izvornih djela.

Koncert je započeo izvedbom obrada dvaju komada (Les Sauvages i L’Égyptienne) iz zbirke Nouvelles suites de pièces de clavecin francuskoga baroknog skladatelja Jean-Philippea Rameaua. Izvrsno je zazvučala izvedba stavka Les Sauvages, tako da je bila odlična odluka da to bude početna skladba. Francuski su skladatelji i u daljem tijeku koncerta bili najzastupljeniji.

U nastavku smo čuli još obradu skladbe Bruyères iz druge knjige preludija za klavir Claudea Debussyja te Danse sacrée et danse profane istoga skladatelja, dok je posebno mjesto imala koncertna etida za harfu Au Matin poznatoga harfista i skladatelja Marcela Tourniera. Etida Au Matin zasigurno je najpogodnija za prikazivanje tehničkih mogućnosti harfe, a mlada Veronika Ćiković svim je zahtjevima odgovorila zrelo i s mnogo elegancije. Općenito je vjerojatno elegancija pokreta nešto što prvo zapazimo kod svirke na harfi i nikako je ne bi bilo dobro staviti u drugi plan. Elegantan je u skladateljskom smislu i Allegro iz Sonate za harfu u G-duru Carla Philippa Emanuela Bacha, koji smo slušali sredinom koncerta, baš kao i Žalobne varijacije našega, tradiciji bliska, skladatelja Tomislava Uhlika. Uhlikove varijacije interpretativno su bile zahtjevnije od ostalih skladbi na programu jer donose nezgodan spoj poznatog i modernijeg te, bez obzira na pristupačnu formu varijacija, traže od izvođača individualizirani pristup detaljima kako bi slušatelju olakšali snalaženje. I na tom je polju Veronika Ćiković, zajedno s mentoricom, pokazala savjestan pristup te istaknula profesionalnost kao provodni motiv cijelog uspješno odrađena koncerta.