Zlatko Dalić, Držić Libertas i Minčeta

Glas o tome kako knjiga Zlatka Dalića Rusija naših snova, štivo o mukotrpnom putu naše nogometne reprezentacije od trnja do slave, sadržava sve intrigantne i tajnovite trenutke naše nedavne nogometne povijesti stigao je i do Dubrovnika i Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku nastojao je i radio na tome da hrvatski nogometni izbornik i njegovi suradnici na projektu te knjige dođu u naš grad i promoviraju knjigu razgaljenim dubrovačkim navijačima i ljubiteljima nogometa svih uzrasta i zanimanja spremnima da osvježe sjećanja i još jednom dožive barem djelić intenzivnih osjećaja domoljublja i zajedništva koji su ih ponijeli za vrijeme svjetskoga nogometnog prvenstva u Rusiji. Prilika za to ukazala se početkom travnja. Dalić je predložio prvi dan travnja za promociju knjige u Dubrovniku, ali je Ogranak MH zamolio da to ipak bude 2. travnja bojeći se da mnogi ne shvate događaj kao prvotravanjsku šalu.

Dalić i impresivna ekipa predstavljača: novinar i povjesničar sporta Anton Samovojska, glavni urednik Sportskih novosti Mario Zorko, izvršni direktor HNS-a Marjan Kustić, bivši izbornik Ćiro Blažević, predsjednik vaterpolo-kluba Jug u njegovu najtrofejnijem razdoblju Lukša Jakobušić te novinar Hrvatskoga radija u Dubrovniku Davor Buconjić doputovali su sredinom dana. Susretom s nekoliko predstavnika dubrovačkih matičara u ljetnikovcu Gradi u Rijeci dubrovačkoj, pod pergolom bogatih grozdova ljubičaste mirisne glicinije, na zajedničkom tradicionalnom dubrovačkom objedu započela je svečanost koja je dosegnula vrhunac na samu predstavljanju knjige u prostranoj Kongresnoj dvorani hotela Rixos Libertas u Dubrovniku, koju su ispunili građani svih dobnih skupina: roditelji s djecom i umirovljenici, studenti i sportaši, mladići i djevojke, ljudi mlađe i starije životne dobi, svi jednako uzbuđeni, iščekujući da im se obrati izbornik i svako njegovo obraćanje nagrađujući oduševljenim pljeskom.

Snimio ŽELJKO TUTNJEVIĆ

Mnogi su se usput upitali kako to da taj događaj organizira Ogranak Matice hrvatske i što to zajedničko s nogometom ima Matica hrvatska, najstarija hrvatska kulturna ustanova. Predsjednica Ogranka Slavica Stojan pojasnila je u uvodnom obraćanju publici da Matica hrvatska već 175 godina promovira hrvatski identitet u svim područjima života, stvaranja i djelovanja, ne samo u jeziku, književnosti i povijesti kako se to pojednostavnjeno misli, nego u svim područjima života i djelovanja gdje god se predstavljamo pred samima sobom i pred svijetom. Zlatku Daliću predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica uručio je Povelju zahvalnosti Matice hrvatske, kojom Matica zahvaljuje na doprinosu čuvanju i promicanju nacionalnog identiteta, temeljne svrhe zbog koje je osnovana Matica hrvatska.

I Držić je igrao nogomet

Hrvatski sportski identitet na najbolji i najširi način – koji daleko prelazi hrvatske granice – promiče hrvatski sport, promiču ga vrijedni hrvatski sportaši, napose hrvatski nogomet, koji može staviti na noge cijelu naciju. Nije to ni jeftina propaganda ni banalni nacionalizam, istaknula je predsjednica dubrovačkog ogranka Matice hrvatske. „Taj identitet grade i gradili su hrvatski sportaši i u vremenima kad nismo imali svoju državu, a danas kad je Bogu hvala imamo, još je veća obveza naših sportaša njegovati ga i očitovati sa strašću i čašću, dostojanstvom i žrtvom, ponosom i poniznošću. Sport je igra, nogomet je igra, lijepa, uzbudljiva, u kojoj se iskazuju izdržljivost i snaga, nacionalno jedinstvo i domoljublje, ali i plemenitost ljudskog srca, osjećaj za kolektiv, poštovanje prema nacionalnoj simbolici i tradiciji, ali i poštovanje prema protivnicima. Bez tih uzvišenih odlika igra se pretvara u samodostatnu grubost. Dalić ističe poniznost kao obilježje hrvatskoga sportskog identiteta; tim uvjetom (dobro bi bilo kad bi to bio i princip) moguće je suprotstaviti se bahatosti i brutalnosti u sportskoj komunikaciji. Upravo to je razlog da danas slavimo djelo naših nogometnih reprezentativaca i njihova trenera i da promoviramo knjigu Zlatka Dalića Rusija naših snova. Dalićeva knjiga govori o slavnim, ali i delikatnim trenucima što ih je proživljavao u dubini intime i savjesti predvodeći našu izabranu vrstu; to je knjiga preispitivanja, analiza, sjećanja i dramatičnih opisa stanja i situacija, ali ispunjena do posljednje stranice poštenjem, optimizmom i pozitivnim gledanjem na kolektiv, na igru, na život. Rusija naših snova knjiga je koja proslavlja najuzvišenije moralne vrednote hrvatskoga sportskog identiteta.

Predsjednica dubrovačkog ogranka Matice hrvatske podsjetila je nazočne da je Dubrovnik grad u kojem se posve pouzdano igrao nogomet već u 16. stoljeću, a po svoj prilici i u srednjem vijeku. Na Stradunu su, kako govori jedan arhivski dokument iz pisarnice Kaznenoga suda Republike s početka 16. stoljeća, dječaci igrali nogomet loptom od kože, preko puta crkve Male braće. Njihova graja toliko je razjarila lokalnog krojača da je iz radionice u ulici Garište bijesno istrčao van i loptu im rastrgao škarama. I slučaj iz druge polovice istoga stoljeća govori o tome da stariji Dubrovčani nisu bili oduševljeni nogometom kao što je bila dubrovačka mladost. Očito su cjelodnevno igrali tu već tada popularnu igru i u ulici Iza Roka, na nešto užem prostoru nego što je trg Santa Croce, na kojem su srednjovjekovni Firentinci igrali nogomet. Neurotični župnik ili kapelan crkve sv. Roka, zaštitnika od epidemije kuge, nije mogao podnijeti to cjelodnevno nabijanje loptom u blizini njegove crkve, pa je dao urezati natpis na njezinu istočnom zidu crkve: PAX VOBIS. MEMENTO MORI QUI LUDETIS PILLA (Mir vama. Sjetite se da ćete umrijeti vi koji se igrate loptom). Spomen na nogomet još je trajnijega značaja u djelu našega najvećeg književnika svih vremena, zaigranog i temperamentnog Marina Držića, koji piše o nogometu tridesetak godina prije Wiliama Shakespearea: „Da mi je š njim na balun poigrat, da malo poleti, da mu dam nogom da ga vihar odnese...“, Dundo Maroje 4. čin, 5. prizor. Nema sumnje, Držić je dobro znao kako se šutira u nogometu. „Da su se kojim čudom u bespućima povijesne zbiljnosti mogli sresti Marin Držić i Zlatko Dalić – hrvatska književnost možda bi ostala bez velikog komediografa“, našalila se na kraju predsjednica Ogranka.

Iznad svega Hrvatska

Zlatko Dalić obratio se Dubrovčanima zahvalivši im na potpori tijekom svjetskog prvenstva u Rusiji: „S velikim smo veseljem došli u Dubrovnik zahvaliti vam na podršci koju ste nam pružali tijekom prvenstva. Prošlo ljeto bilo je za mene najljepše u životu, prepuno emocija, strasti i zajedništva koje smo živjeli. Izlazili smo na teren, kapetan bi ekipu skupio u krug i izgovorili bismo ‘iznad svega Hrvatska’. Kada sam tek preuzeo reprezentaciju, pitao sam se zašto ovi sjajni igrači nisu napravili veliki rezultat od 1998.

Shvatio sam da je razlog u tome što nije uvijek bila ‘iznad svih Hrvatska’, nego ‘iznad svih ja’. Nisu bili tim. Radio sam na tome da svi imamo isti cilj i stvarao sam zajedništvo koje je krenulo u Rusiji od tih igrača i poslije se prenijelo na cijelu Hrvatsku. Ovo je povijesni uspjeh, a još važnije od srebra jest atmosfera i zajedništvo tijekom i nakon prvenstva. Naša Hrvatska bila je onakva kakva bi trebala biti uvijek, najljepša, najsretnija i najponosnija država na svijetu. Kod nas je memorija kratka. Mi sve brzo zaboravljamo, nakon jednog poraza ništa ne valja. Stoga smo povijest upisali u ovu knjigu kako bi ostala trajna, a još je važnije da mlađe generacije kroz taj nogomet osjete domoljublje i da nauče, ako se boriš, ako si ponizan, možeš ostvariti rezultate.“ I mali mogu biti veliki – poručio je izbornik Dalić te otkrio koji su mu trenuci tijekom prvenstva bili najteži. Utakmica s Nigerijom, istaknuo je, za njega je bila veliki pritisak jer je bila prva utakmica koja je određivala i kako će Hrvatska ići dalje, dok je pak najteža utakmica hrvatske reprezentacije bila, prema izbornikovim riječima, ona protiv Danske jer su već bili prošli grupu s devet bodova i pobijedili sve. Da su tada izgubili, vratili bi se doma i sve što su napravili bilo bi propalo. A najlakše je, rekao je, bilo igrati finale. Kad su ušli u finale, rekao je svojim reprezentativcima: „Igrajte, uživajte u nogometu, cijeli svijet gleda Hrvatsku, cijeli svijet navija za Hrvatsku. Dajte sve od sebe! To finale nikada neću prežaliti, nikad ga neću ni ponovno pogledati, istaknuo je potom Dalić bez žala, ali s malo sjete u glasu, jer igrali smo možda najbolju utakmicu, a izgubili smo. Ali to je nogomet“, zaključio je naš izbornik.

Duhoviti Ćiro Blažević ispričao je nekoliko detalja iz vlastite izborničke prakse, a o svome nasljedniku Daliću rekao je: „Moj Dalić nije se nikad posvađao s Bogom. On cijeli život živi za posao, za svoju obitelj, ali najveći dio svog vremena provodi razmišljajući. Nikad mu ništa nisam rekao jer sam bio uvjeren, što se i potvrdilo, da on sve to zna. Stvorio je u momčadi obiteljsku atmosferu. Ja sam bio drukčiji i ona je generacija takva trebala, a ova generacija treba baš ovakva.“

Nakon promocije Zlatko Dalić dugo je potpisivao knjige koje su Dubrovčani kupili na prigodnom štandu i fotografirao se s velikima i malima. Večer je bila tiha i topla, a zaključena je večerom uz skaline najljepše dubrovačke ulice Posat, u neposrednoj blizini svečano osvijetljene tvrđave Minčeta.