Žene, ali ne pjevačice

Mnogo se ovih dana govorilo o ravnopravnosti žena, što se u ovom napisu ne odnosi na interpretkinje vokalnoga jazza, riječ je naime o ne tako brojnim instrumentalisticama i dirigenticama.

Terri Lyne Carrington / Snimila Tracy Love

Njihova je pojava u jazzu započela još tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada se kvintetu legendarnoga trubača Louisa Armstronga pridružuje školovana pijanistica Lilian Hardin, poslije i njegova supruga. Nešto kasnije u SAD-u djeluje popularni ženski big bend Ine Ray Hutton, kojega će se neki naši gledatelji prisjetiti iz filma Neki to vole vruće s glumcima Jackom Lemonom, Tonyjem Curtisom i Marylin Monroe. U razdoblju swinga pojavljuju se izvrsne pijanistice Dorothy Dotty Donegan i Mary Lou Williams u solo izvedbama ili s triom te saksofonistica Vi Redd s malim sastavima. Vrijedi spomenuti i gitaristice raznih stilskih usmjerenja i vremena djelovanja mainstream-jazza, primjerice Mimi Fox, Mary Osborne i Emily Remler. S obzirom da je jazz glazbena pojava u SAD-u, u njoj nalazimo i najveći dio ženskih interpreta, među kojima je i izvrsna trombonistica i solistica Melba Liston, poznata nam još s koncerta big benda Dizzyja Gillespiea održana u Zagrebu. Na američkoj jazz-sceni nalazimo još nekoliko važnih imena. To su pijanistica i vokalistica Shirley Horn te pokojna pijanistica Alice Coltrane, supruga poznatoga saksofonista Johna Coltranea. Agilnu dirigenticu i bubnjaricu Terri Lyne Carrington bilježimo ponajprije u djelovanju s vlastitim big bendom, a tu su još violinistica Regina Carter i kontrabasistica Esperanza Spalding, sve tri smo u Zagrebu također slušali. Dirigentica i aranžerka Maria Schneider, koja je naslijedila jazz-orkestar Charlieja Mingusa, suvremenica je s predstavnicama najmodernijega jazza, pijanisticom i skladateljicom Carlom Bley te s avangardnom bubnjaricom i perkusionisticom Marylin Mazur. U ovom trenutku na američkoj, a to danas već znači i sve više na svjetskoj sceni jazza, djeluje nekoliko stilski različitih, ali zapaženih mahom predstavnica najmodernijeg jazza. U tom kontekstu vrijedi spomenuti dvije već u raznim razdobljima afirmirane japanske pijanistice, Toshiko Akyoshi, inače suprugu američkog tenor-saksofonista Lewa Tabackina, koju je jazzu privukla glazba pijanista Teddyja Wilsona, te Aki Takase, koja nerijetko nastupa i na europskim pozornicama. Njima valja pridodati i neke „izvanameričke snage“, primjerice kanadsku pijanisticu i vokalisticu Dianu Krall, čileansku tenor-saksofonisticu Aidanu Melisu, jazz-orguljašicu duge međunarodne karijere Njemicu Barbaru Denerlein, mađarsku pijanisticu tradicionalnog jazza Marthu Garay, britansku saksofonisticu i dugogodišnju voditeljicu sastava Paraphernalia Barbaru Thompson, austrijsku alt-saksofonisticu Karolinu Strassmayer te švicarsku avangardnu pijanisticu Irene Schweizer.