Ukleto dobra izvedba

Među mitovima i legendama koje se kroz europsku civilizaciju provlače stoljećima posebno mjesto pripada drvenom jedrenjaku i njegovu nesretnom kapetanu koji traže mirnu luku. Iako se kroz povijest niz svjedoka kleo da je u najrazličitijim situacijama uistinu vidio sporni jedrenjak, danas Ukletog Holandeza smatramo legendom pretočenom u sjajna umjetnička djela, među kojima je najvažnija Wagnerova mladenačka opera. Ukleti Holandez ovih se dana uistinu može vidjeti – ali na daskama bečke Narodne opere u sjajnoj izvedbi pod ravnanjem francuskog dirigenta Marca Piolleta. Velika nam je radost i ponos činjenica da je kvaliteti izvedbe Holandeza pridonijelo dvoje Hrvata – jedan od naših najvećih tenora Tomislav Mužek kao Erik i Martina Mikelić u ulozi Mary, stalna članica bečke operne kuće.

Tomislav Mužek (u ulozi Erika), uz njega Kristiane Kaiser (u ulozi Sente) / Snimila Barbara Pálffy (Volksoper Wien)

Leteći ili Ukleti Holandez, kako se u hrvatskome udomaćilo, donosi priču o nesretnom putniku koji, za razliku od Odiseja, zna kamo teži i samim time lakše podnosi svoju muku, luta bez cilja u potrazi za nekim tko će ga bezuvjetno voljeti. Wagnerova „romantična opera u tri čina“, nastala prema Heineovu proznom tekstu koji obrađuje stariju legendu, pravo je djelo romantizma: dresdenska premijera Holandeza iz 1843. kronološki je mnogo bliža praizvedbi Weberova Strijelca vilenjaka nego prvoj integralnoj izvedbi tetralogije Prsten Nibelunga, s kojom danas ponajprije povezujemo velikog skladatelja. U tom kontekstu prvo treba istaknuti ulogu odličnog zbora, koji tijekom cijele opere (izvedba 16. ožujka) do velikog finala u kojem se muški i ženski zbor prvi put spajaju daje najveću moć izvedbi – od žovijalnoga mornarskog pjevanja na tragu Strijelca vilenjaka do najdramatičnijih momenata u neizvjesnoj sudbini nesretnoga putnika. Složenu priču na scenu su postavili redatelj Aron Stiehl i scenograf Frank Philipp Schlößmann i to na način da publika ne vidi veliki jedrenjak obasjan crvenom svjetlošću. Ono što kroz cijelu izvedbu dominira scenom prikazi su uzburkanoga mora, tako da gledatelj stječe dojam da se i sam nalazi na ukletom brodu, što dodatno pojačava impresiju i snagu izvedbe: poistovjećujući sebe i publiku s glavnim likom, redateljsko-scenografski duet odlučio je simpatije potpuno darovati nesretnom putniku. Izvedba počinje i završava istim redateljskim rješenjem: polaganim hodom Nizozemca prema pučini na početku i njegove spasiteljice Sente na kraju opere, čime je dodatno naglašena njihova povezanost i neraskidivost. Nenametljiva scena u prvi plan stavlja glazbu i izvođače, od kojih osim ljubavnoga trokuta Holandez – Senta – Erik treba istaknuti odličnoga basa Stefana Cernyja u ulozi Sentina oca Dalanda. Glavni lik, koji u operi nema imena, a kada bolje razmislimo ni domovine, odlično je utjelovio Markus Marquardt. Upečatljiva je bila i Kristiane Kaiser u ulozi Sente – izniman glasovni obujam i duboka emocionalnost posebno su došli do izražaja u čuvenoj baladi u drugom činu.

No jednu od najzapaženijih uloga izvedbe 16. ožujka ostvario je Tomislav Mužek u zahtjevnoj ulozi lovca Erika koji se bori za Sentinu ljubav. I sam je Wagner definirajući uloge svoje romantične opere naglasio kompleksnost Erikova lika, koji „ne smije biti sentimentalni slinavac“. Iako mu je skladatelj namijenio nekoliko pjevnih brojeva kao stvorenih za lirskog tenora kao što je Mužek, Wagner je izričito definirao karakter solista koji će utjeloviti lovca Erika. Tomislav Mužek našao je odličnu ravnotežu između povrijeđenoga ljubavnika i istinskog lovca, koji ni u najintimnijim brojevima kao što je duet sa Sentom Mein Herz, voll Treue bis zum Sterben prema Wagnerovu naputku ostaje odlučan i čvrst. Tomislav Mužek je kao bivši bečki student austrijskoj publici vrlo dobro poznat – osim jednogodišnjeg angažmana u Državnoj operi, ovo je njegov drugi nastup u Narodnoj operi, nakon što je 2004. pjevao ulogu Alfreda u Traviati. Ne sumnjamo da će Mužek ostati na bečkim repertoarima, pa nam se valja nadati da ćemo na bečkim pozornicama što češće imati priliku gledati dvoje Hrvata, kao što je to bio slučaj na nekoliko izvedbi u ožujku.