SONETNO NEBESJE

              STJEPAN BENZON
              (1921–1990)

              PUT KRIŽA

              MAGISTRALE

Okrvavljeni Čovječe i Bože

Ti trpiš trnje mjesto sjajne krune.

Koliko su Ti grudi boli pune.

U dan kad mržnje bjesovi se množe!

Pun ljubavi, Bog sve to podnijet može.

I neka nitko križ svoj ne prokune!

Tko križem zbriše grijeha milijune,

Evanđeoska ljubav njega prože.

LJepotom križa nek se dani doje,

Kroz smrt da bude dovršeno Djelo

Rad nas Bog na svijet posla Janje svoje.

I putokaz nek bude nam raspelo!

Svjedokom svak nek bude smrti Tvoje:

Tek tako bit će Otkupljenje cijelo!

              Put križa, Solin, 1994.

 

 

              ROKO DOBRA
              (1930– 2017)

              GOLGOTO, MOJ PLAČU

              MAGISTRALE

Isuse, kad Zli osudiše Tebe,
sina Božjega na križ jošte mlada,
u meni čut je rug prvog Tvog pada;
suzama Majke rúžili su sebe.

Jad s križem teškim Cirenca tad prene;
eno Ti rubac Veronika pruži.
S tlom neravnim kad drugi pad Te združi,
jeruzalemske stade tješit žene,

a na treći pad – cere se debili;
jezivo dršćeš dokle Te skroz svlače,
na križ da bi Te čavlima pribili.

Avaj, ugasle vidjeh Ti zjenice
dok Te skidaše, Golgoto, moj plače!
A kad uskrsnu – sjaš iznad grobnice!

              Golgoto, moj plaču, Zadar, 2016.

 

Karin Grenc, Pošto večeraše… , 2019. / Izvor Udruga Pasionska baština

 

 

              SESTRA MARIJA 
              OD PRESVETOGA SRCA – ANKA PETRIČEVIĆ
              (1930)

              SPASITELJU ISUSU

 

Spasitelj Svijeta – Krist na Križu mrije,

Pakao strt je ovom svetom mukom,

A tama gusta sad Golgotu krije;

Strahotan potres nasta s čudnom hukom.

I bježe sada ubojice mahom,

Ta zločin krivnje dušu svima steže,

E kad bi samo ispaštali strahom...

LJubav tek Boga u beskraje seže.

Uz križ je Ivan i Marija mati,

I Magdalena – što ridanjem plače;

Samo će Njemu sve mirise dati!

U krilu Majke On sad mirno sniva,

Srce joj britak mač probada jače..

Uskrsa svjetlost sve to jačom biva.

              27. ožujka 2003.
              Put križa, Split, 2003.

 

 

              PAVAO DESPOT
              (1936– 2017)

              USKRS

              MAGISTRALE

Uskrs je, braćo, slavi se, zvoni;

Slobodan svijet se raduje, pjeva.

Krist zna da tu su, žive i oni;

Radost im bol u oči slijeva…

Sjećanja bole; Hrvati bježe,

U srcu kanen, u oku suze.

More nam truju tuđinske mreže;

Orkan nam lađe skoro sve uze…

Rane se šire u zreloj dobi;

Ustani rode, Hrvatska zove!

Susjed, eh, susjed, opet ju robi…

U tuđem svijetu suze –ne nove;

Zova zavičajna neba u sobi.

Australijom čežnje im plove…

              Krik oltara, Zadar, 1995.

 

 

Karin Grenc, Za nas, 2018.

 

 

 

              ALKA PINTARIĆ
              (1938)

              KRIŽNI PUT ISUSA
              IZ NAZARETA

              MAGISTRALE

I skupilo se svijeta mnoštvo

Svijeta mu silni smrt sudiše

Uzima križ, nebesa rosiše

Sa prvim se padom bori boštvo

I suza Majčina, tuge srodstvo;

Za Njime krenu, pomoć dobiše

Na rubac što ruke ga pružiše

Amo nam se vraća Boga boštvo

Zaplaču žene i zaplače grad

A treći već puta treći mu pad

Rulja ga svlači, haljine mjere

Eto ti križa sada ti je drug

Toliko si stišan i dalje rug

Ali ostavljaš nam čudo vjere 

              Trnov sonetni vijenac, Zagreb, 2016.

 

 

              IVAN LEROTIĆ
              (1941– 2009)

              VOLJETI

 

Voljeti oče zar je grk taj cvijet

Eto darom obilno sâm si mu sklon

Lijući milost za ploditi svijet

I nude ti vapaja ljubav svoj klôn

Klonuh krunom sâm od tebe nit’ traga

Izobilju što ga daruješ djeci

Prvom knjigom bdiješ tih okom vlaga

Evo hramom ti zjaju krepki sveci

Toplo je zrakom tijelom mîli led

Ako je volja tvoja budi mi prav’

Križ me drži moj maglen tanak pogled

Muke harfom sunce li srh uznik mrav

Uzvîs smiraju nadom nema mjere

Ka krepost mi duši zov ljubav vjere

              Praskozor, Zagreb, 2003.

 

 

              TOMISLAV BOŽINOVIĆ
              (1942)

              ISUSE SA NAMA BUDI

Isuse Otkupitelju

Svoj si život za nas dao,

Unatoč svom mučitelju,

Spasiti si puk svoj znao.

Evo nas na koljenima,

Svu zahvalnost da ti damo,

Naš put k Tebi znan je svima,

A ti ćeš nas čekat tamo.

Mi molimo Tvoga Oca,

A Mariju poštujemo,

Bit ćemo uz čudotvorca

Uskrsnuće dok čekamo.

Dotle naše srce žudi

Isuse sa nama budi!

              Proložac, br. 1, 2003.

 

 

              DRAGO ČONDRIĆ
              (1944)

              GOLGOTA, GOLGOTA!

 

Gledao sam Krista kako trpi boli

Ovjenčan sa trnjem pribijen na križu

Lijegajući u grob ko netko tko voli

Golim srcem iz kog plamenovi ližu

Obilizujuć one koji još u mraku

Tvrdokorno štuju kamene idole

Ako ne ko Boga onda kao jaku

Grozomornu djeci Mamonove škole

Obraća se Ocu: lama sabaktani

Lutajući duhom od Raja do Pakla

Grleći ih svugdje dok na drugoj strani

Obradovan čim Ga ruka smrti takla

Tvrdeći da nije ni umro zbog toga

Abadon već oštri vršak svoga roga.

              prvotisak

 

 

            LUJO MEDVIDOVIĆ
            (1950– 2013)

              U KRISTOVOM SRCU

              15.

U vodi sjenka, pseta i čovjeka.

Krug se još jedna pitanja otvara,

Riječ mnoge slike poput zurme stvara,

Iverak gleda na put izdaleka.

Snage mi treba za sljedeći korak.

Tegoban slušam tapat mnogih nogu,

Osjećam, križ je težak, al’ što mogu,

Vruć dan je, žeđam, okus mi je gorak.

Oholom bilju cvijet nezdravo žuti,

Miris sutona po mulju se sluti,

Sunčan sat mijene mjeri po vrhuncu.

Rijeka duboka, dno joj ne vidi se,

Cirenac svoga djela ne stidi se,

Utoku tražim u Kristovom srcu.

           Radost raskovanih ruku,
           Vinkovci, 2001.

 

 

              USKRSNE RADOSTI

            15.

Uskrsnuo je! – Preradosnom vijesti.

Svijete! – smrt nije konac ni strahota,

Kotač nastavlja hod putem života,

Rim se olako ne hvasta povijesti.

Stablo spoznaje zadnji plod odbaci,

Navrat ga množi kako gazda hoće,

Eros ostaje zabranjeno voće,

Rosa i ruža posebni su znaci.

Abraham čeka na sinove svoje,

Dijete ne dijeli na moje pa tvoje,

Oružje uvijek naviješta promjenu.

Svi znani bozi pred jednim su pali,

Titan pred kepcom u trenu je mali,

Igra se igra, sve je u imenu. 

                  Radost raskovanih ruku,
                  Vinkovci, 2001.

 

 

              BRANKO SBUTEGA
              (1952– 2006)

              KRIŽNI PUT

              Magistrale

Kraljevski nastup čovjeka, kada u času
Rulje mučene glađu, žedne pravednika krvi
Istražuje kolika snaga je potrebna da te smrvi.
Ženu koja ga voli skrivaju među masu.

Na križ koja pribija snagom bezumlja i strasti.
Imaš li lice neko ili si užas sami,
Plavi podliv pod očima, zjene u grobnoj jami?
Utjehu trebaju ptice, polja u proljetnoj cvasti.

Tu na kaldrmi poljubac muke ponovo daje,
Istom ljepotom ogoljen, istom rugobom
   obučen.
Skupljam li ja snagu da ruku u drvo
   zatučem

Umrtvljen osobnom smrću dok život
   tvoj traje?

Sagnut sam ispred čuda ljubavi ove lude.
Ako je moglo tebi, Bože, neka i meni bude.

           Križni put i druge pjesme,
           Kotor, 2018.

 

 

              NIKŠA KRPETIĆ
              (1953)

              KRIŽNI PUT

              Magistrale

Pravedniku sude, i peru se ruke,

Uzavrela mržnja, primaš križ na vrat.

Trnje i bič sijeku, smije se dželat,

„Isuse, moj mili, gorke su ti muke!“

Snage je sve manje, učenici bježe,

Tek će jedan rubac upit krv i znoj

I patnika pogled na taj ljudski gnoj,

Na zalasku dana vjekove što steže.

Aždaja glib plazi, a ti moraš dalje

Žalcem zla izboden, gol, bez jedne halje

Ishodištu pravde, razapet i sam.

Vihori Golgotom »gotovo je« trube

Ojađena majka cvileć stišće zube,

Tjeskobno dok liježe težak grobni kam.

                  Križni put, Zagreb, 2010.

 

 

              ANTUN MILOVAN
              (1954)

              KRIŽNI PUT

              MAGISTRALE

Spasu, ki je svit spasija,

Prontali su čavle, kuke;

Adamovu dicu, nuke,

Spasiti je s križon stija.

I zvan grada ga nosija,

Teško drvo Bojže muke,

Eli naše grihe žuke,

LJuticu sprid nas gonija.

Ufa se je, gleda zgoru,

Svo se nebo zaškurilo.

Vržen je na križ, na goru.

I zdaha je, sveto Tilo!

Treti dan je h nebu, h moru

Aleluja! zagrmilo. 

               Ure na placi, Pula, 1994.

 

 

              DRAGO MARŠIĆ
              (1956)

              PUT KRIŽA
              SVAKODNEVNI

I pitaš Ti mene Bože

Uistinu koliko me ima

S vjerom uzimam li križe

Koliko mogu na leđima

Ruke mi nečiste Bože

Srce sve manje iskreno

Ne smijem Oltaru bliže

U mislima zlo skriveno

Dozvoli upitati Bože

Oteža li križ kroz vrijeme

I što zbore usne nijeme

Sina svoga križu dade

Tako grijehe naše uze

Ali Bože: Ne uze suze  

               Proložac, br. 1, 2003.

 

 

 

              PETAR VULIĆ
              (1957)

              USKRSNULI KRIST

 

Uskrsnu doista Sin Božji

Sin Čovječji – svijeta Spasitelj

Krist Kralj – Presveti Otkupitelj

Ranam’ okrunjeno svjetlo On bi

Svjetlost pršti u osvit tišine

Nošena lahorom Njegovih haljâ

Ususret klasju pokošene tmine

Lukavo očnim se dupljama valja

Iznad vrata Svetoga Groba

Krasno zapojaše rajske ptice

Rad’ Rabija – Ljudskoga Roba

Isplevši, gle, sveto Mu lice

Srce u grudima sad živi je trs

Temeljac vjere – ISUSOV USKRS

           7. ožujka A. D. 2003.
           Put križa, Split, 2003.

 

 

 

              MLADEN VUKOVIĆ
              (1958)

              KRIŽNI PUT
              MAGISTRALOM

 

Isuse, od Pilata na putu nade

S križem pronosiš svijetom žrtvu.

U boli pod raspelom na tlo pade

Susretnu svoju majku napol mrtvu.

Kriste, i danas sam Šimun Cirenac

Rubac Veronikin – zrcalo duše.

I po drugi put: poraza vijenac,

Suze, žene, ne dajte da vas guše!

Treći put Isus pod križem posrnu

Bos, duhom jači izroni razodjenut.

O križ ga uz dva zločinca pribiju

Život svoj izdahnu za grijeh sviju.

Jecaj Gospin, s križa ga spustiše

I u grob, do Uskrsa, položiše.

              Most, Podbablje, br. 1 (17), 1994.

 

 

              KRSNI USKRS ISUKRSTA

 

Ponosno Cvjetnicu proslavljamo.

Oduševljen narod Kraljem bude!

Da bi za četiri dana samo

Krista Juda izdao za škude.

Razapeše na Veliki petak

Isusa na križ drva masline,

Žrtvu podnese – vjere začetak,

Očev naum ne smje da ga mine.

 

Malo Cirenaca prijatelja

Iskrsne za pripomoć u muci.

Svi smo mi – moli puk – isukrsti

U raljama smrtnih grešnih želja,

Svetom cilju s krunicom u ruci,

A najustrajnije broje prsti!

              (iz ciklusa (S)ACROSTIŠJE)
             Put križa, Split, 2003.

 

 

 

 

              ZORAN JURIŠIĆ
              (1961)

              TVRDA ZEMLJA
              (TE DEUM LAUDEAMUS)

 

Tvrda je, tvrda zemlja, po kojoj puk tvoj hodi...

Emanuel mogaše i lakše pute stvorit’

Bezbrojne su hridi kuda lađa ova brodi...

ELI, ELI, LAMA AZAVTANI se pomolit’

Bogu, kao Isus ne gubit’ vjeru i nadu.

Opet će doći KRIST Uskrsli da čudom blaži

Galiote, i da suze briše svome stadu.

A krv iz ruku njegovih neka nas utaži,

Molitvama zaliječi gorke grijehe naše.

Opet ću vam reći što je davno zapisano:

Lakšim je putem teže stići do cilja svoga,

ISUSA USKRSLOG ponovno razapinjaše

Mudroznanci, lažnobošci kojima je dano

Određivat’ što je dobro, mjesto ŽIVOG BOGA.

                    Put križa, Split, 2003.

 

 

 

 

               SVEN ADAM EWIN
              (1971)*

              TJEDAN MUKE INRI

 

Trošak izdaje nije bio prevelik,
Judin poljubac i jedna šaka srebra;
Elli, elli (i srce tvrdo ko čelik);
Dva tri čavla… I vrh koplja pod rebra.

A kada minu lelek, i plač, i vika, 
Na Tijelu s Njega kad Muke trag se spere, 
Mimo stražara i mimo učenika,
U grobu će se desiti Tajna vjere.

Križ za ideju! U tom se tajna krije. 
Eto! Za me bi bio jednako Bogom
I da iz groba nikad uskrs’o nije.

Na ove riječi netko će na me nogom,
Rekoh, a ne znam, da l’ to se reći smije.
Ipak, kad umrem, recite: Svene, s Bogom.

                 Facebook, 30. 3. 2018.

* Pseudonim plodnoga hrvatskog pjesnika, koji je na svojoj stranici Facebooka naveo da je rođen 15. 11. 1971.

 

 

 

               SINIŠA VUKOVIĆ
              (1973)

              PUT KRIŽA

              XV. MAGISTRALE

Kušta se kraj poteštata Pilata

Rad onih ki tilo svoje mrzidu

Ispunit žeju neće da mu dadu

Svetu mater zagrlit oko vrata.

Tukalo bi sal da mu pomoć dojde

E, kad to bi, onako, brzo bilo

Slomjen, potan, klonulo mu je tilo

Matere gleda di plačedu. Projde.

Isukrst je pa jopet. Poslidnji put

Lašnje bi bilo da vode izdahne:

Ubodeni čavli su zagvantani!

Jušto va još da mu probijedu skut

Skidadu ga, a Ivan se osluhne:

“Eli eli…! Lema sabakthani!?”

                   Čakavska rič, br. 1, Split, 2001.

 

 

 * * * * * * * 

Kada su mi prije četvrt stoljeća u ruke dospjele zbirke stihova Stjepana Benzona i Antuna Milovana, zapazio sam da su u njima među prvima u našem pjesništvu ispjevani sonetni vijenac s akrostihom o Velikom petku pa sam iste godine i ja objavio jedan sonet o Kristovoj muci, a razmišljajući o 2000. rođendanu Spasitelja svijeta, još jedan s uskrsnom porukom. Početkom trećeg tisućljeća dva sonetna vijenca s akrostihom u petnaestom sonetu (magistrale) pročitah i u knjizi Luje Medvidovića te čakavskom ciklusu pjesama Siniše Vukovića pa nagovorih još četvero poeta da napišu sonet u akrostihu s pasionskom tematikom, i 2003. godine prikupih znakovitih četrnaest soneta o četrnaest postaja Križnog puta našeg Nazarećanina, koji su ucijepili Isusovu samrtnu tjeskobu, okovana na Golgoti, s četverostrukim stegama svakog pravog soneta (zadani broj stihova i slogova, rima i početna slova u akrostihu), višestruko (sr)okovano Kristihovanje, vapeći prosudbu može li se i za tako opetovano „sputane“ sonete kranjčevićevski reći: „okovi su krila da se brže leti“! Nastala je tako ilustrirana zbirčica korizmenoga pjeva Put križa u bibliofilskoj nakladi (Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Split, 2003), koja je ubrzo darovana i papi Ivanu Pavlu II. prigodom njegova trećeg apostolskog posjeta Hrvatskoj (u Dubrovniku 6. lipnja 2003).

U međuvremenu sam pronašao još šest takvih zvonjelica Kristove muke. Darujemo ih čitateljima Vijenca ususret ovogodišnjem Uskrsu, kao svjedočanstvo kako je hrvatska književnost možda i jedina u svijetu u kojoj je spjevano gotovo enigmatskih i jubilejskih dvadeset četrnaestina u vjerničkom akrostihu, jedinstveno sonetno nebesje s ukupno 280 stihova u 20 soneta iz pera 18 autora, svi nastali u proteklih tridesetak godina (ovdje je samo sonet Drage Čondrića prvotisak)!

Nakon šesnaest godina, evo nove rukoveti sonetike Velikog tjedna, koju je zbog spomenutih poetskih zadatosti i zahtjevnosti gotovo nemoguće doslovce prepjevati na druge svjetske jezike. Mahom su to južnohrvatski pjesnici koji su osjetili da Muku Gospodina Našega Isusa Krista sa četrnaest križnih postaja mogu pretočiti u pečal četrnaest sonetnih stihova, u ritmu od uglavnom dosljednih osmeraca do šesnaesteraca, dvije bogobojazne zvonjelice su na čakavštini, istarskoj i bračkoj. Jedan svećenik i vjernici, mali apostoli stiha, poredani kronološkim redom rođenja, do čijih sam ispjevaka uspio doći, zamačući pero u suzu muke Velikog petka i suzu radosnicu Uskrsa, ispisalo je kristostišje ukolajnjeno u krunicu molitve Kristu. Vezani za taj tradicijski najteži pjesnički izričaj oni i u ovom trećem tisućljeću svjedoče ukorijenjenost u trinaeststoljetnu kršćansku vjeru Hrvata. Većina od uvrštenih pjesnika ispisali su i radosne božićne sonete, što je poziv da se i one ukoriče pod krovom zajedničke knjige.

odabrao i bilješkom popratio
Mladen Vuković
Split, Čista srijeda, 6. ožujka 2019.