Sajam u Leipzigu u znaku Čeha

Književnost kao osjetljiva „svjedokinja sadašnjosti i seizmografkinja budućnosti“ na nedavno završenu Sajmu knjiga u Leipzigu (21–24. ožujka) otvorila je mnoštvo tema i potvrdila da interes za knjigu ne jenjava. Njemačka knjižna branša samouvjereno traži nove putove u novim okolnostima, ističe važnost poštivanja autorskih prava, zauzima se za solidarnu i demokratsku Europu te poštivanje ljudskih prava. Sajam se otvara uz dodjelu Nagrade za europsko razumijevanje, koja već 25 godina odaje priznanje kritičnim glasovima angažiranima oko ideje Europe. Nagradu je ove godine primila rusko-američka novinarka i književnica Masha Gessen za knjigu Budućnost je povijest: kako je Rusija osvojila i izgubila slobodu. Faktografski ruski roman, kako knjigu opisuje sama autorica, prati sudbinu četiri mlada Rusa koji su došli na svijet u prijelomnim godinama kad je zemlji prognoziran demokratski procvat te višeslojno opisuje postsovjetsko društvo. Kako se navodi u obrazloženju nagrade, „stalni napadi na građanska i ljudska prava koji su dokumentirani u knjizi sve se češće bilježe i u zapadnim zemljama. U tom smislu knjiga se izravno obraća i nama. Cilj su napada upravo one vrijednosti i uvjerenja koji bi morali biti u temeljima europskog razumijevanja“. Knjiga je nagrađena i renomiranom američkom književnom nagradom National Book Award u kategoriji nefikcionalnih tekstova. Masha Gessen rođena je 1967. u Moskvi, s obitelji je 1981. emigrirala u Sjedinjene Države, a na dodjeli nagrade rekla je kako je pisala knjigu o nadi koja joj se nije ispunila. Godine 1991. kao mlada američka novinarka pratila je događaje u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Nadala se da će Rusija postati liberalna demokracija. Njezin se san, ali ni san ruske inteligencije te očekivanja zapadnih novinara nisu ispunili i to zbog, kako tumači, sedamdesetogodišnjega totalitarnog sovjetskog eksperimenta. Obiteljske su priče potiskivane. Kako bi zaštitili djecu, ljudi nisu govorili o uhićenim ili smaknutim rođacima. Budućnost  je – povijest, jer nasljeđe totalitarizma određuje ono što se u Rusiji danas događa. Povijest koja se ne može ispričati opire se pripustiti budućnost, poručuje Masha Gessen.

Češki pisac Jaroslav Rudiš među najvećim zvijezdama / Snimila Lidija Lacko Vidulić

„Sloboda mišljenja i objavljivanja jest conditio sine qua non našega postojanja“, istaknuo je i predsjednik Njemačke zajednice nakladnika i knjižara Alexander Skipis uoči otvaranja Sajma. Njemačka knjižna branša ima posebnu odgovornost i zbog povijesnih razloga, pa će se u europske izbore uključiti s vlastitom malom kampanjom za slobodnu, raznoliku i tolerantnu Europu.

Cijela knjižna branša poduzela je mjere kojima će se približiti kupcima, od komunikacije na društvenim mrežama do konceptualnih dućana. U prva dva mjeseca ove godine zabilježen je rast prometa od 4,5 posto. Prošle godine pridobili su tristo tisuća novih kupaca. Ipak, zabrinjavaju podaci o čitalačkim kompetencijama njemačkih učenika. Prema rezultatima studije IGLU, koja mjeri čitalačke vještine diljem svijeta, Njemačka je s trećeg pala na dvadeset sedmo mjesto. U toj zemlji dvadeset posto desetogodišnjaka nije kadro čitati s razumijevanjem, a to je katastrofalan podatak, ocjenjuje Skipis.

Češka u žarištu

Zemlja u žarištu ove godine bila je Češka. „Nije bilo jednostavno pripremiti nastup, ali od velike su pomoći različite kulturne institucije u Češkoj koje podupiru književnost: Moravska biblioteka u Brnu, koja se po nalogu Ministarstva kulture brine o nastupima na važnim sajmovima knjiga u svijetu, Češki književni centar u Pragu, češki kulturni centri u Berlinu, Münchenu i Beču. Nismo pripremili program samo za četiri dana Sajma, nego smo ga protegnuli na cijelu češku kulturnu godinu na njemačkom govornom području, a posebno u Leipzigu, koja traje do studenog“, objasnio je programski koordinator nastupa Martin Krafl.

Objavljeno je sedamdeset novih čeških naslova, a nastupilo je pedeset pet čeških pisaca. Posljednjih desetljeća po četiri ili pet čeških naslova godišnje prevođeno je na njemački. Odjek češkoga nastupa u medijima bio je izniman. „Već na jesen, na Sajmu knjiga u Frankfurtu, pokazat će se kojim se autorima posrećilo i ostaju li u izdavačkom programu nakladnika iz Austrije, Njemačke ili Švicarske”; najbolje prolaze teme nekoć potisnute u Njemačkoj, npr. tema romana Katerine Tučkove Greta, njemačka djevojka o progonu sudetskih Nijemaca iz Brna u Austriju. Veliku tradiciju ima dječja književnost, a češki su autori omiljeni u zemljama njemačkoga govornog područja. Traže se i svakodnevne teme koje muče sve nas diljem Europe, ocjenjuje Krafl.

Nagradu za europsko razumijevanje primila je rusko-američka novinarka i književnica Masha Gessen za knjigu Budućnost je povijest: kako je Rusija osvojila i izgubila slobodu

Među najvećim zvijezdama češkog nastupa bio je pisac, dramatičar i scenarist Jaroslav Rudiš. Rođen je 1972, a već se romanom prvijencem Nebo pod Berlinom 2002. etablirao u Njemačkoj. Sada je predstavio novi roman, Winterbergovo posljednje putovanje, koji je napisao na njemačkom jeziku i koji mu je donio nominaciju za prestižnu nagradu Lajpciškog sajma. Roman tragom popularnoga Baedekerova vodiča iz 1913. prati putovanje bivšom Austro-Ugarskom Monarhijom te prolazi i kroz našu zemlju. „Junak romana Winterberg ima 99 godina i moli svog njegovatelja da se otisnu na posljednje putovanje bivšom Austro-Ugarskom Monarhijom. Polazište je Berlin, pa preko Leipziga i Dresdena, do Kraljičina Gradca na sjeveru Češke, gdje je 1866. bila odlučna bitka za Srednju Europu. Tada su se odnosi snaga u tom dijelu Europe promijenili, Nijemci su ojačali, a Austrijanci oslabili. Putujući zaranjaju sve dublje u prošlost, misle kako će shvatiti zamršenu srednjoeuropsku povijest. Iza svega se krije osobna priča o ženi koju je Winterberg volio, češkoj Židovki kojoj se trag gubi u sarajevskom hotelu Europa“, tumači Rudiš i nada se izdanjima u svim zemljama bivše Monarhije, pa tako i u Hrvatskoj. Autor se i sam uputio na putovanje tragom staroga vodiča te se uvjerio da je mnogo toga ostalo očuvano do danas: „Hoteli se drukčije zovu, ali još postoje. Pronašao sam mnoge restorane i kavane, a zagrebački hotel Palace koji preporučuje Baedeker jedan je od najljepših u kojima sam tijekom tog putovanja odsjeo.“ Roman ima velik odjek u Austriji. U zapadnim zemljama Beč i naši srednjoeuropski problemi već su daleki i apstraktni, a bit će uzbudljivo čuti kako će ga čitati u drugim dijelovima propale monarhije. Winterbergovo posljednje putovanje prvi je duži prozni tekst koji je Jaroslav Rudiš, koji živi u Njemačkoj i Češkoj, napisao na njemačkom. „Ta je priča to zahtijevala, u češkoj regiji dvojezičnost je bila uobičajena u vrijeme Baedekerova vodiča. Iako je pisan na njemačkom, to je pravi češki roman – melankoličan i zabavan istovremeno“, zaključuje Rudiš.

Među češkim je piscima koji su predstavili svoje knjige u Leipzigu i 65-godišnji češko-američki pisac Jan Novak. Njegova obitelj izbjegla je iz Čehoslovačke 1969. Desetljećima je živio u Chicagu, za svoj spisateljski rad nagrađivan je i u Americi i u Češkoj. Danas živi u Pragu i piše na češkom jeziku. Prevedena su mu tri naslova na njemački, autobiografija Miloša Formana koju je pisao u suradnji s velikim redateljem te dva grafička romana – Češki rat i Zatopek, o jednom od najvećih europskih sportskih junaka. „Grafički romani u Češkoj nisu tako popularni kao u Francuskoj i Americi, ali mlađe naraštaje privlače više nego klasične knjige. Surađujem s izvrsnim crtačem umjetničkog imena Jaromir. Njemačko izdanje knjige Zatopek pojavilo se čak prije češkog, a prevedena je i na bugarski, francuski, španjolski i portugalski. I Češki rat uskoro će dobiti francusko izdanje, a dobili smo ponude i iz Velike Britanije, Poljske i Ukrajine. To je prednost stripa, lakše prelazi granice nego klasična knjiga“, objašnjava Novak, koji trenutačno radi na biografiji Milana Kundere, o kojemu je na češkom štandu u povodu njegova devedesetog rođendana postavljena izložba. „Imam više od devet stotina stranica, a tek sam obradio češku životnu dionicu Milana Kundere. U svom dosadašnjem djelu nikad nisam imao nijednu fusnotu, a u ovoj knjizi ih već imam tisuću osamsto. Riječ je o neautoriziranoj biografiji jer Milan Kundera želi kontrolirati svaku interpretaciju svog života i djela. Mislim da je nužno korigirati sliku koju je Kundera o sebi konstruirao. Neka svoja iskustva koristio je kao književnu građu, pa iako niječe da je tomu tako, ja imam dokaze koji govore suprotno“, otkrio nam je Jan Novak.

Hrvatska ostvarila uspjeh

Hrvatski pisci Slobodan Šnajder, Olja Savičević Ivančević i Dino Pešut te prijevod romana Sonnenschein lani preminule Daše Drndić predstavljeni su u sklopu mreže Traduki. Kako pojašnjava voditeljica Tradukija Antje Contius, „mreža je osnovana prije jedanaest godina na inicijativu zemalja njemačkoga govornog područja sa svrhom predstavljanja svojih književnosti u jugoistočnoj Europi i obratno, ali i među samim zemljama jugoistočne Europe. U međuvremenu se u mrežu uključilo osamnaest partnera. Hrvatska je od sama početka važan partner, što je 2011. i institucionalizirano, kada je počela sufinancirati projekt i sudjelovati u odlukama. Imamo poseban odnos sa Sajmom knjiga u Puli jer se tamo 2007. održala osnivačka skupština.“

Izniman odjek na njemačkom govornom području, zasad ponajprije u Austriji, ima roman Slobodana Šnajdera Doba mjedi, iako je njemački prijevod koji potpisuju Mirjana i Klaus Wittmann naklada Zsolnay objavila tek potkraj siječnja. „Hrvatu Slobodanu Šnajderu uspio je velik roman o najmračnijem europskom stoljeću“; „Šnajder razvija povijesnu i pripovjednu panoramu fascinantna intenziteta i bogatu kontrastima. ... Njegov je horizont izrazito širok, njegova umjetnost impozantna. ... Šnajder razgolićuje, razotkriva, demaskira.“ Citati su to iz kritika u austrijskom tisku, a Prvi program austrijskog javnog radija roman je proglasio knjigom mjeseca. Urednik izdavačke kuće Zsolnay Herbert Ohrlinger otkriva da su mu roman preporučili prevoditelji, zainteresirao se za priču o našoj zajedničkoj povijesti od vremena Marije Terezije do kraja dvadesetog stoljeća, naručio je recenziju. Bila je vrlo pozitivna, pa se odlučio na objavljivanje, a kad je pročitao prijevod, zaključio je da je roman „opus magnum važnog autora kojeg smo dosad poznavali samo kao dramatičara, a sada otkrili kao izvrsna prozaika“.

I Olja Savičević Ivančević zadovoljna je recepcijom svoje treće knjige na njemačkom, romana Pjevač u noći koji je, kao i prethodne, objavila u nakladi nezavisnog izdavača Voland&Quist. Mladi Dino Pešut, koji je nedavno osvojio uglednu njemačku nagradu za najbolju dramu za mlade, Der Deutsche Jugendtheaterpreis, očekuje skorašnje prijevode i svojih drugih drama, a možda koja zaživi i na nekoj njemačkoj pozornici.

Sajam na kojem je nastupilo više od 2500 izlagača iz 46 zemalja te popratni najveći europski festival čitanja posjetilo je 286 tisuća ljudi, što je za 15 tisuća više nego lani.