Prerani odlazak karizmatičnoga glumca

Istaknuti hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Josip Zovko napustio nas je prerano, u 49. godini, kad glumci počinju ostvarivati najzrelije uloge. Član Hrvatskoga narodnog kazališta Split, posvećenik kazališne umjetnosti, nositelj dubine svake uloge, čovjek velikoga srca i široke duše, izgubio je život u prometnoj nesreći 3. travnja u mjestu Grudsko Vrilo.

Josip Zovko / Snimio Valentino Bilić Prcić

Rođen u Imotskom 4. lipnja 1970, diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U kazalištu je debitirao 1990. u Euripidovoj Heleni, na Splitskom ljetu. Stalni član ansambla Drame HNK Split bio je od 1993. „Podjednako suveren u širokom repertoarnom rasponu od grčke tragedije do komedije“, Josip Zovko ostavio je dubok scenski trag u predstavama nastalima prema Euripidovim, Sofoklovim, Molièreovim, Shakespeareovim, Držićevim, Goldonijevim, Brechtovim, Pirandellovim dramama, podjednako dojmljivo konkretizirajući osobe iz djela Dostojevskog, Stopparda, Brešana, Begovića i suvremenih dramatičara. Godine 1998. dobio je nagradu Veljko Maričić na međunarodnome Festivalu malih scena za ulogu Malog u predstavi Bijelo prema drami Dubravka Mihanovića, u režiji Ivana Lea Lema. Posljednje uloge na sceni matičnoga kazališta ostvario je u Ionescovu Nosorogu u režiji Gorana Golovka 2017, kao Drugi građanin, Vatrogasac, Prvi čovjek, Zbor, a godinu prije bio je Tubal u Mletačkom trgovcu. Začudnu suptilnu energiju donosi kao Howard Wagner 2011. u Smrti trgovačkoga putnika, s Mustafom Nadarevićem. Pamtit ćemo ga kao Sganarellea, Ashleyja, Christiana, kao Pirandellova Sina, Šamrajeva, Rakitina, Hemona, Drijemala…

U Gradskom kazalištu mladih u Splitu glumio je u Malom libru Marka Uvodića, a monodramom Priredbe Ilije Zovka, u koprodukciji s HKD-om Napredak dalekoga mu rođaka i prezimenjaka, također istaknutoga glumca, okušao se kao točan redatelj priče o gastarbajterima, nalazeći egzistencijalno polazište u selu Berinovcu, u Lokvičićima, u Imotskoj krajini, odakle obojica potječu.

Ostvario je jake uloge i u filmovima i televizijskim serijama. Za svoj debi na ekranu, ulogu Mate u televizijskom filmu Da mi je biti morski pas, 2000. dobio je Nagradu hrvatskog glumišta. Bio je Ćaćo u filmu Oprosti za kung fu, Roko u filmu Vjerujem u anđele, Jozo u seriji Naši i vaši, Peraica u seriji Bitange i princeze...

„U svaki je scenski zadatak ulagao cijeloga sebe, kako istančanu senzibilnost tako i svoje široko znanje i obrazovanje.“ Josip Zovko na sceni, na filmu i na televiziji bio je velika osobnost, dokumentaristički točan, snažan, emotivan, karizmatičan. Činilo nam se da ne glumi: bio je život. Život ga, međutim, nije mazio. Prerano su otišla dva brata Zovko: 46-godišnji Ante ubijen je 2017. Teško je i bolno reći: zbogom, Josipe!