Mirnoća glazbenih misli

Opera Porin Vatroslava Lisinskog paradigma je koječega nemarnog u povijesti hrvatske glazbe. Dovršena je početkom 1851, a praizvedena, zahvaljujući Stjepanu Miletiću, tek 1897, više od četiri desetljeća nakon skladateljeve smrti. Njezina partitura tiskana je 2011, čak 114 godina po nastanku. U međuvremenu su hrvatska kazališta Porina izvodila, ne odveć često, vazda prerađivana, popravljana i kraćena, do prve integralne izvedbe, u izvornoj instrumentaciji Lisinskog i s izvornim tekstom Dimitrije Demetra, 1993, u HNK-u u Zagrebu, pod ravnanjem Nikše Bareze i u režiji Petra Selema.

Dirigent Pavle Dešpalj (prvi slijeva) i muški ansambl solista, zbor i SO HRT-a / Snimio Dario Njavro

Danas se, srećom, hrvatska glazba tiska sve više, a sve je više i diskografskih izdanja. Hrvatska radiotelevizija nastavlja projekt snimanjâ i objavljivanjâ na nosačima zvuka najvažnijih hrvatskih opera (Ljubav i zloba te Nikola Šubić Zrinjski mogu se naručiti na HRT-u), u sklopu kojega snima i Porina, prema izvornoj partituri objavljenoj 2011. u redakciji Zorana Juranića i izdanju Muzičkog informativnog centra. Ponovo je HRT, kao najavu snimke, priredio koncertnu izvedbu ulomaka iz opere, 28. ožujka, na dan praizvedbe Ljubavi i zlobe; uz izravni prijenos na Trećem programu HR-a i u sklopu Operne sezone Euroradija; ususret 200. obljetnici skladateljeva rođenja, 8. srpnja 1819. i 165. obljetnici skladateljeve smrti, 31. svibnja 1854.

Svaki susret s glazbom Porina oduševljava. Studirajući glazbu u Pragu, u manje od pet godina od nastanka Ljubavi i zlobe, Lisinski je toliko zanatski napredovao, primjerice u meku korištenju drvenih puhača, i razvio talent da je napisao neke od najljepših ulomaka ne samo hrvatske nego svekolike operne literature. Uvertiru, zbor Hrvatica Sva se bijeli, romancu Porina Zorko moja i ariju Sveslava Strogi oče pjevaju i poneki hrvatski vrapčići na grani, no struka bi se trebala potruditi da te i druge arije zažive i izvan radijskih emisija, na pjevačkim recitalima, gala koncertima, pjevačkim natjecanjima, produkcijama studenata Muzičke akademije i izvan hrvatskih granica.

Moramo biti svjesni da je Porin nastao na polovici 19. stoljeća, s mnogim stranicama iznad tadašnjega prosjeka europskog stvaralaštva. Lisinski je pisao za pjevače od kapaciteta, što i jest kamen kušnje svakoga kazališnog uprizorenja. Da je dulje poživio, možda bi i sam ponešto skratio ili popravio nespretna kadenciranja. Svaki je izbor za skraćenu koncertnu izvedbu jedan od mogućih, a maestro Pavle Dešpalj, spiritus movens cijeloga projekta, odabrao je uobičajene, najpopularnije arije i zborove te one ulomke koji su sažimanja svakog od pet činova pretvorili u svojevrsne cjelovite operne stavke. Samo je Zorki uskratio njezine arije. Staloženost maestra Dešpalja, mirnoća njegove glazbene misli, iskustvo i erudicija osigurali su preciznost, brio i dostojanstvenost glazbene izvedbe te inspirativno djelovali na Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a. Zbor HRT-a, upotpunjen članovima Zbora Zagrebačke opere, i soliste vrijedno je uvježbala Nina Cossetto. Osobito su se izdvajali prekrasno otpjevan zbor Hrvatica Sva se bijeli opet gora i završni septet solista sa zborom koji je Dešpalj dinamički gradio do vrhunca i njegova pretapanja u dirljivi oproštaj od Irmengarde i Kocelina, s maestralnim završnim orkestralnim taktovima.

Uloga Irmengarde svakoj sopranistici donosi poteškoće ove ili one vrste. Kristina Kolar dorasla je svemu; pritom ljepota i belkantistički karakter njezina glasa dodatno oplemenjuju teške fraze, a sigurnost visina i pouzdanost njihova atakiranja zaokružuju pjevnost dionice. I naslovna je uloga teška koliko i lijepa. Tenor Stjepan Franetović, usredotočen na odgovornost prema interpretaciji srednjovjekovnog hrvatskog plemića, vođe protiv franačke vlasti, posvetio se ulozi Porina s mnogo žara te mekoga i muzikalnog pjevanja, doduše s neuobičajeno brzim tempom arije Zorko moja. Je li to bilo samo za koncertnu izvedbu, ili će tako osvanuti i na snimci, vidjet ćemo.

Zorku je tumačila sopranistica Evelin Novak, predvodeći zvonkim, nosivim glasom sve ansamble. Za uloge Kocelina i Sveslava bilo je jasno da će ih idealno ostvariti fonogenični glasovi baritona Ljubomira Puškarića i basa Luciana Batinića. Puškarić s mnogo glasovnog žara i intenziteta, a Batinić sonornošću basovskih registara. Mezzosopranistica Irena Parlov i tenor Siniša Galović upotpunjuju podjelu ulogama Klotilde i Klodviga.

Nije lako ostvariti snimku cjelovite opere pjevačima koje te uloge inače nemaju prilike pjevati. Čini se da će Porin, za razliku od Ljubavi i zlobe, biti na tragu Nikole Šubića Zrinjskog i njegove odlične solističke podjele.