Kristova muka kao nepresušno nadahnuće

Tema Isusove muke i stradanja čovječanstvo zaokuplja dulje od dva tisućljeća. U toj temi tražimo odgovore na pitanja tko smo mi danas i u kojem smjeru idemo, ali i želimo da budu zalog za budućnost, jer upravo se u Kristovoj muci najbolje i najiskrenije isprepleću vjera i kultura, identitet i umjetničko stvaralaštvo, kako u vremenima prošlim tako i u vremenima koja tek imaju doći.

U kratkom trenutku spajanja prošlosti i sadašnjosti, 6. travnja točno u 12 sati, otvorene su dvadeset i osme po redu svečanosti Pasionske baštine što ih pod pokroviteljstvom Gradske skupštine Grada Zagreba organizira udruga Pasionska baština. Koliki je interes javnosti, i to ne samo njezinih kulturnih i krugova javnog života, za pasionsku umjetnost i pasionsku baštinu svjedoči i to što su, uz uvažene goste, predstavnike predsjednika Vlade Republike Hrvatske, predstavnicu zagrebačkog gradonačelnika, zagrebačkog „rektora u miru“ Marijana Šunjića i sadašnjeg rektora zagrebačkog Damira Borasa, zainteresirani građani do posljednjega mjesta ispunili atrij Muzeja Mimara, čiji je poviješću ispunjen prostor dvadeset i prvi put u nizu postao domaćinom uvažene svečanosti.

Inkluzivna nota

Kako i ne bi kad pasionska baština, kao tvorbeni i ujedinjujući element hrvatske kulture njezine „visoke“ umjetničke sastavnice; glazbu, književnost i likovnost spaja s njihovim tradicijskim, pučkim tumačenjima i stvaranjima. Upravo ta inkluzivna nota ono je što rad udruge Pasionska baština, smatra njezin predsjednik, izdvaja jer ove svečanosti, kako u javnim nastupima često naglašava pa je to ponovio i na njihovu subotnjem otvaranju, nisu namijenjene samo vjernicima nego i svima onima koji kulturu žive, o njoj promišljaju i doživljavaju se njezinim aktivnim sudionicima. „Krećući, prije 28 godina, u projekt Pasionske baštine i uzimajući mjesto muke kao nebesko nadahnuće kulture, nismo ni bili potpuno svjesni kako dobru temu otvaramo, koliko smo duboka pitanja dodirnuli. Svako nas novo događanje sve više prosvjetljuje i uvjerava da su muka i uskrsnuće Kristovo doista nepresušan izvor nadahnuća cjelokupnog života i kulture te da je muka Isusova epicentar onoga što nazivamo zapadnoeuropskim kulturnim prostorom te da su njegova prošlost i budućnost bez njega nezamislive i neodržive“, istaknuo je Čikeš.

U to ga je uvjerilo 28 dosadašnjih korizmeno-uskrsnih svečanosti s gotovo petsto održanih priredbi, dvanaest međunarodnih znanstvenih skupova te osam trijenalnih natječaja za pasionsko stvaralaštvo iz područja glazbe, književnosti i likovnosti. Na posljednji od njih, lani završen natječaj, kojemu je svrha bila likovno promišljanje Isusove muke javilo se više od 140 hrvatskih likovnih umjetnika. Taj je natječaj, između ostalog, rezultirao i izložbom splitske kiparice Karin Grenc i zagrebačke akademske slikarice Leile Micheli Vojvoda pod naslovom O Isuse izranjeni, čijim je otvaranjem zacrtan početak jedanaestodnevnih svečanosti Pasionske baštine. Tom izložbom, kako je istaknula ravnateljica Muzeja Mimara Lada Ratković-Bukovčan, umjetnice snažnim izričajem donose prizore križnog puta. „Uska je to i bolna staza unutar zidina jeruzalemskih uz koju su brojni pokleknuli, neki pod težinom izdaje i teškog grijeha bahatosti, no istovremeno je to i staza u koju su utkane sućutnost i ljubav. Na kraju tog puta Isus je, u čovjeku nezamislivim patnjama, postavio čvrst i neuništiv temelj naše civilizacije. Odanost, ljubav, žrtvu i nadu da dobro može pobijediti zlo.“

O specifičnostima vlastitog križnog puta govoriti bi mogli i glazbeni gosti programa, ženska pjevačka skupina Prelje Hrvatskoga kulturnog centra Bunjevačko kolo iz Subotice koja je, pod voditeljstvom Senke Horvat izvela Bunjevački put križa filozofa, humanista i političara Tomislava Žigmanova. „Do naše nam je baštine stalo, ne samo nama koji radimo u kulturi nego i ovoj djeci koja govore hrvatski, služe se ikavicom i s ponosom odijevaju narodne nošnje. Muke imamo, specifične su s obzirom na naše potrebe i društvene uvjete, a naša je zadaća suočiti se s njima i pokušati ih u kontekstu paradigme što nam ju je Isus Krist ostavio staviti u kontekst vlastitih okvira. O tome sam, traženju slobode izbora, promišljao stvarajući ovaj križni put. Ništa ne smijemo sebično tražiti za nas, nego za djecu koja dolaze iza nas.“

Veselo dječje trčkaranje muzejskim atrijem ostavlja u uvjerenju da će i buduće generacije, na osnovi Isusove muke, prepoznavati tekovine vlastite kulture. Na temelju 28 programa, sve do 17. travnja, s tom će se kulturom, ponajprije kroz glazbu, moći i upoznati iz novoga kuta, i to na najljepšim mjestima zagrebačkoga sakralnog života, u crkvi svete Katarine, crkvi Ivana Krstitelja te u crkvi svetog Petra apostola.

Nepuni sat prije nego što je u Muzeju Mimara svečanošću otvoren ovogodišnji program Pasionske baštine, pred splitskom su publikom u domu Akademijina Zavoda za znanstveni i umjetnički rad, palači Milesi, u jednako svečanom tonu otvoreni petnaesti po redu Dani kršćanske kulture. Utemeljenoj 2005, četrnaest godina nakon zagrebačke, dan kraćoj manifestaciji svrha je ukazivanje na bogatstvo baštinjene tradicije i pokazivanje razloga za to što se europska kultura u svojoj najdubljoj matrici može nazvati kršćanskom. U petnaest je godina održavanja poprimila međunarodni karakter, a od lokalne, splitske, pretvorila se u most i poveznicu između triju dalmatinskih gradova, Splita, Šibenika i Dubrovnika.

Na okrenutost tradiciji, ali i, u današnjem svijetu možda i važniju, otvorenost novini i suvremenosti autora koji osluškuju vrijeme u kojem žive te na različitim područjima kulturnog i umjetničkog djelovanja stvaraju nadahnuti kršćanskom vizijom svijeta, na subotnjem otvaranju ukazao i ravnatelj manifestacije Miro Radalj. Uz njega, okupljenima su se prigodnim govorima obratili predsjednik Konzervatorskog odjela u Splitu Radoslav Bužančić te splitski dogradonačelnik Nino Vela, istaknuvši kako uvijek nov i raznovrstan, zanimljiv program iz godine u godinu ostavlja kulturni pečat na gradovima u kojima se održava. Govoreći o ljepoti kao nečem imanentnom svim kulturama Dane kršćanske kulture, manifestaciju koja se odvija u organizaciji nakladničke kuće Verbum, u suorganizaciji sa Šibenskom i Dubrovačkom biskupijom, a pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske i pokroviteljstvom Ministarstva kulture i županija organizatora, u Splitu je otvorio nadbiskup Marin Barišić. „Potrebno je vrednovati ljepotu i bogatstvo proizišle iz baštine kršćanske kulture, jer čovjek živi od ljepote. Tu ljepotu otkriti, proširiti horizonte potrebno je upravo nama danas i zato čestitam organizatorima manifestacije Dani kršćanske kulture“, kazao je Barišić.

Raznolik program u Dalmaciji

Ljepota i bogatstvo kulture i ove će godine, u trima gradovima, postati vidljivi u sedamdesetak programa s više od tisuću sudionika. Splitski će posjetitelji, drugu godinu zaredom, moći razgledati izložbeni Salon Ive Dulčića, čiji je kustos Branko Matulić, otvarajući ga, također govorio o značaju ljepote. One duhovne. „Hegel je rekao da umjetnost mora odbaciti sve ono što je svjetovno, sve ono što je ljudsko i približiti se onomu što je istinito, to jest Bogu. U svakome djelu koje ovdje vidite nalazi se dio te istine“, a vijeće kojim on predsjeda ove godine tu je istinu pronašlo u radu arhitekta Kuzme Kovačića, čiji je reljef Na hrvatskom žalu – konac VI. stoljeća nagrađen Velikom nagradom Salona Ive Dulčića. U obrazloženju nagrade akademska kiparica Dijana Iva Sesartić istaknula je da je Kovačić veliki kipar i umjetnik čija su djela već snažno utjecala za budućnost hrvatskoga kiparstva i kulture općenito. „Moje se kiparstvo rodilo iz vjere. U njemu živi, o njemu svjedoči, u njemu se nastanilo i do sama likovnog jezika. U tome nastojim već pola stoljeća i sretan sam što mi umjetnici možemo svojom vjerom dati doprinos umjetnosti“, rekao je Kovačić, zahvalivši na nagradi.

Splitsko je događanje, glazbeno obogaćeno Vokalistima Salone na čelu s Mirkom Jankovom, bilo i središnje subotnje, no i druga su dva grada, Šibenik i Dubrovnik, Dane kršćanske kulture otvorila prigodnim programima. Šibenik je to učinio korizmenim koncertom Hear my prayer Cantores Sancti Marci, oratorijskog zbora crkve sv. Marka, održanim u katedrali s početkom u 19 sati, dok je Dubrovnik, 30 minuta poslije, u Dane kršćanske kulture zakoračio koncertom Dubrovačkoga simfonijskog orkestra i akademskog zbora Pro musica iz Mostara.

Za razliku od zagrebačkog programa, kojim, uz iznimku dvaju književnih događanja, dominiraju izložbe i koncerti, program triju gradova primjer je raznovrsnosti. Uz spomenuti Salon i brojne druge izraze likovnosti, održat će se i intenzivan tečaj ikonopisanja Sveti Luka – pisac Kristove blagosti, a odvijat će se i bogat filmski program u sklopu kojeg će se, uz dvanaest filmova u splitskoj kinoteci Zlatna vrata, tri dodatna filma prikazivati u Šibeniku i Dubrovniku.

Naposljetku, dodijelit će se i nagrada Andrija Buvina za izniman doprinos kršćanskoj kulturi. Ovogodišnja laureatkinja utemeljiteljica je i direktorica televizije Laudato Ksenija Abramović, koja će nagradu primiti na svečanom zatvaranju manifestacije u Splitu, 16. travnja.