Kremer opet u Zagrebu

Nastup glasovitoga latvijskog violinista Gidona Kremera i njegova ansambla Kremerata Baltica 6. travnja, u sklopu ciklusa Lisinski subotom protekao je u tamnim bojama i prigušenu raspoloženju. Pod minimalnom rasvjetom, na asketski ogoljenoj pozornici dvorane glazbenici su izveli obrade za komorni orkestar Sedam posljednjih riječi našeg Spasitelja na križu Josepha Haydna te 15. gudački kvartet Dmitrija Šostakoviča, možda najintimnije skladbe iz pera dvojice autora.

Gidon Kremer / Snimio Tugomir Hrabrić

Sedam posljednjih riječi našeg Spasitelja na križu Haydn je – prema posljednjim Kristovim riječima iz evanđeljâ – napisao na narudžbu svećenika Joséa Saluza de Santamarije iz španjolskoga Cádiza za izvedbu tijekom liturgijskog obreda na Veliki petak. Nešto kasnije adaptirao ih je za gudački kvartet te konačno i preradio u istoimeni oratorij. Verzija za gudački kvartet koju smo čuli, Haydnov op. 51, sastavljena je od sedam sporih i meditativnih stavaka zaključenih glasnim i furioznim osmim, nazvanim Potres.

Posljednji, petnaesti gudački kvartet Dmitrija Šostakoviča u es-molu, op. 144, jedno je od najintrospektivnijih njegovih ostvarenja. Svih šest stavaka nose oznaku tempa Adagio; nitko ni prije ni poslije nije napisao kvartet sastavljen samo od sporih stavaka. Skladan 1974. za Šostakovičeva dvotjednog boravka u lječilištu, taj je kvartet životna refleksija teško bolesna autora, izmučena velikim političkim pritiskom i represivnom umjetničkom cenzurom koji su ga pratili tijekom cijeloga kreativnog života.

Osim činjenice da su obje napisane za gudački kvartet, dvije skladbe s rasporeda koncerta nemaju ništa zajedničko. Haydnovo vjerom nadahnuto djelo zamišljeno je za izvedbu u sklopu obreda isprekidana propovijedima; Šostakovičeva bolna meditacija izvodi se kontinuirano, jer su njezini stavci motivski i ugođajno neraskidivo povezani. Stoga je teško razumjeti Kremerovu ideju da stavke dvaju kvarteta ispremiješano po principu „red Haydna, red Šostakoviča“. Uza sve to,između stavaka smo na engleskom jeziku putem razglasa slušali rečenice čiji autori variraju od evanđelista, preko Prima Levija, Harolda Pintera, H. L. Borgesa i Stevena Hawkinga do Stevea Jobsa. Taj bi se postupak čak i mogao opravdati praksom nekih kvarteta koji Haydnovih Sedam posljednjih riječi izvode uz tekst koji između stavaka zamjenjuje izvorne propovijedi; no ako „sjeckanje“ Haydna možemo oprostiti, u Šostakovičevu je slučaju takvom programskom koncepcijom nepovratno uništen smisao njegove skladbe.

Šteta, jer je pred nama bio jedan od najvećih živućih violinista, Gidon Kremer, uz Kremerata Baltica, komorni orkestar u kojem još od 1997. okuplja najbolje mlade glazbenike baltičkih zemalja. Vitalni 72-godišnji Kremer svoje je umijeće, osim nadahnutim umjetničkim vodstvom, pokazao i sigurnim, s lakoćom i muzikalnošću izvedenim solističkim ulomcima. Dvadesetak gudača iz Kremerata Baltica zreli su glazbenici, svjesni kako svoje uloge unutar cjeline – tako i važnosti same cjeline; orkestar je to ujednačene boje i dinamike te fine i koncentrirane interpretacije, u kojem su se istaknuli violist Giorgi Tsagareli i violončelistica Giedre Dirvanauskaite. Uza svog umjetničkog voditelja, mladi su glazbenici iz ansambla pokazali da su dorasli i najsuptilnijim partiturama te možemo samo žaliti što te partiture nismo čuli onako kako su napisane, kao cjeline, izvedene s poštovanjem kakvo zaslužuju.