Istra je uvijek bila hrvatska

„Povijest grada pišu povjesničari. Temeljito prouče sve materijalne i nematerijalne podatke o gradu, čiju povijest izlože uredno i kronološki. Izlože provjerene činjenice i objasne uzroke i posljedice nastanka nekoga grada.

Kroničari grada zapisuju događaje o gradu svakodnevno. Marljivo ih bilježe, tako da jednoga dana povjesničari mogu lakše izložiti i objasniti uzroke i posljedice nastanka i razvoja nekoga grada. Katkad i nestanka toga grada.

Pjesnici grada vole svoj grad drukčije, oni žele svima kazati da je njihov grad važan i nezaobilazan u formiranju njihove ličnosti i njihova duha, i da je taj splet sjećanja, boja i mirisa njihova stalna inspiracija.“

Izvor fotografije: monografija Elija Velana Rovinj nekad i sad u izdanju Gorana Zgrabljića

Zapis je to Gorana Zgrabljića, predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Rovinju, privatnoga poduzetnika, po struci nautičara, i nekadašnjeg studenta komparativne književnosti i filozofije, čija je Rovinj stalna inspiracija. Da je tomu tako, uvjerili smo se i osobno sredinom ožujka posjetivši grad svete Eufemije u koji je upravo stiglo proljeće.

Multikulturna sredina

Susreli smo se na glavnom trgu, na terasi lokala preko puta Muzeja grada Rovinja, koji se upravo obnavlja. Sunčani je dan, vjetar mreška valove, Rovinjci su izašli uhvatiti prve zrake sunca. „Dobro došli u Rovinj“, pozdravlja uvijek nasmijan Goran Zgrabljić i upoznaje nas s mladim povjesničarom Markom Jelinićem, članom rovinjskog Ogranka Matice i profesorom u školi u Kanfanaru, gdje živi i vodi udrugu Dvegrajci koja se bavi proučavanjem i valorizacijom svoga kraja, organizira znanstveni skup Crtice iz povijesti Kanfanarštine, popratni zbornik, izložbe radionice i brojne druge aktivnosti. Predsjednik Ogranka Zgrabljić otkriva da je naš sugovornik nedavno doktorirao s temom o utjecaju klime na svakodnevni život stanovnika rovinjskoga kraja, što će Ogranak uskoro oknjižiti i objaviti na jesen.

Predsjednik OMH u Rovinju Goran Zgrabljić ispred
zgrade s trenutno nedostupnim prostorijama Ogranka

„Bit će to prva knjiga koja se sustavno bavi utjecajem klime na svakodnevni život stanovnika u Hrvatskoj“, otkriva Jelinić, koji na novinarsko pitanje o rezultatima svoga istraživanja odgovara da klima nikada nije jedini faktor koji određuje život stanovnika, nego je to uvijek kombinacija više čimbenika.

Razgovor nas vodi do različitih epizoda iz istarske prošlosti i sadašnjosti, od bogate kulturne baštine i specifične povijesti, do aktualne situacije oko Uljanika, istarskoga odnosa prema hrvatskom identitetu, multikulturalnosti, antifašističkom nasljeđu.

„Multikulturalnost Istre teško je objasniti. Nitko u Istri zbog brojnih migracija ne može sa sigurnošću reći ja sam čisti Hrvat ili ja sam čisti Talijan. Za Istru je uvijek bila važna hrvatska većina i talijanska manjina, kao i slovenska“, ističe Jelavić i podsjeća da je istarski poluotok još od 8. stoljeća bio dominantno hrvatski.“ Broj stanovnika tijekom povijesti kretao se oko dvjesto tisuća, a slično je i danas.

U razgovor se uključuje i predsjednik Zgrabljić: „Nekada je za mene slika prosječnog Istranina bila slika seljaka koji pognut nad zemljom kopa i ne osvrće se na ono što se iznad njega događa. Slika je to težaka kojem svakodnevni naporan rad ne ostavlja vremena za bavljenje politikom ili kulturom. Bio je nepovjerljiv i introvertan. Danas su socijalne vještine nužne radi obavljanja niza novih poslova i Istrani su toga svjesni pa se sve više otvaraju u tom smislu. Srećom, ostao je naslijeđen radni mentalitet i mislim da je to naša prednost, ne podcjenjujući nikoga“, ističe Zgrabljić i osvrće se na odnos Istrana i hrvatskog identiteta:

„Pitanje o tome koliko je Istranin svjestan svog hrvatskog identiteta kod mene i mojih prijatelja izaziva gorak osmijeh jer proizlazi iz predrasuda ostalih dijelova Hrvatske, naročito o tome da želimo odcjepljenje. Zazivanje odcjepljenja politička je igra IDS-a kojom okuplja svoje birače prema tobožnjem neprijatelju u Zagrebu radi učvršćivanja svog stalnog i jakog biračkog tijela. U tu svrhu rabi se i termin Istrijan za Istranina, a njegovu su promoviranju pridonijeli i mnogi novinari izvan Istre. Naravno da Istrani znaju tko su i što su i mislim da je dokazivanje toga prilično ponižavajuće. Što se našeg ogranka Matice tiče, jedan je od najvažnijih ciljeva upravo kontinuirani rad na očuvanju hrvatskog identiteta.“

U razgovoru se nameće pitanje i o gospodarskom uspjehu Istre. „Mislim da je veliki gospodarski uspjeh Istre precijenjen“, ističe Zgrabljić i objašnjava da je to također dio političkog marketinga vladajuće stranke u Istri. „Pokazuje to i aktualna afera Uljanik. Lokalni mediji prebacili su krivnju na izostanak državnih kontrola kako bi amnestirali IDS. Neke su se stvari poklopile s novim društvenim uređenjem i mogućnostima za privatne poduzetnike. Osim poslova u turizmu, uspješnog širenja turističkih objekata na unutrašnjost Istre, realiziralo se svjetsko brendiranje maslinova ulja i malvazije. To je uspjeh privatnih inicijativa, odnosno poduzetnika. Ostale stvari grcaju pod teretom poznatih hrvatskih poteškoća kao što su korupcija, birokracija, stalne izmjene zakona i izostanak pravih reformi“, otkriva rođeni Rovinjac, vlasnik male tvrtke koja zastupa strane firme, a povremeno u svojstvu izdavača objavi i pokoje izdanje. Posljednje je bilo bogato opremljena monografija o Rovinju, koju je Zgrabljić objavio u funkciji urednika i izdavača, a iz nje smo na početku citirali uvodne uredničke misli.

Razgovor nas odvodi natrag u povijest. Povjesničar Jelinić govori o specifičnom odnosu crkve i režima u Istri za vrijeme komunizma, a Zgrabljić objašnjava istarski kontekst: „Moramo se podsjetiti da je Istra bila pod Italijom do 1943. te da su do pripojenja Istre Hrvatskoj vodeće pozicije u lokalnoj upravi obnašali Talijani. Nakon pripojenja ta su mjesta uglavnom zauzeli istarski Hrvati, ako su bili podobni, odnosno članovi KP Hrvatske. Kako je Istra mala i nema mnogo stanovnika, mnoštvo je naših ljudi počelo živjeti bolje. Ti ljudi, koji su često bili seljaci iz unutrašnjosti, nemaju loše uspomene na dolazak komunista na vlast“, pojašnjava Zgrabljić, no u daljnjem razgovoru dotičemo se i komunističkih zločina, koji nažalost nisu mimoišli ni istarski kraj, a čija je najpoznatija žrtva blaženi Miroslav Bulešić, hrvatski katolički svećenik i mučenik.

Napuštamo terasu nad koju su se pomalo nadvili oblaci i pozdravljamo se s Markom Jelavićem. Vrijeme se u Rovinu začas promijeni, vjetar je ojačao, a s predsjednikom Zgrabljićem upućujemo se prema zgradi Ogranka. I počinje priča o rovinjskim matičarima radi koje smo se i susreli:

„S ovih naših prostora imamo člana utemeljitelja Matice hrvatske (ilirske) u Zagrebu, 1842, u osobi Petra Studenca, dugogodišnjeg župnika iz Kanfanara. U Rovinju je davne 1912. osnovano povjerenstvo Matice hrvatske koje je okupljalo dvanaest članova. Predsjednik je bio Bogdan Mogorović, pristav na kotarskom sudu u Rovinju. Ogranak Matice javno je djelovao i od 1969. do 1972, kada je zabranjen. U samostalnoj Hrvatskoj rad je obnovljen 27. studenoga 1992, i ogranak otad djeluje u jednoj od najljepših rovinjskih starih vila, koja je u vlasništvu grada Rovinja, zajedno s HKD Franjo Glavinić i Gradskom knjižnicom. Godine 2002. zajedno smo pokrenuli veliku donatorsku akciju radi prikupljanja sredstava za obnovu prostorija iznad Gradske knjižnice, u kojima obavljaju svoje aktivnosti od 1991. Uz pomoć brojnih malih donatora, Grada Rovinja, Središnjice MH iz Zagreba, a osobito Adris grupe, odnosno tadašnje Tvornice duhana Rovinj, prostor se temeljito renovirao. Svečano je otvoren u lipnju 1993. pod novim imenom Hrvatski kulturni dom, a prigodni je govor održao tadašnji Matičin predsjednik Igor Zidić.“

Kultura prije svega

Dolazimo do zgrade s procvjetalim parkom u Pergolisovoj 2, koja je u skelama, ali saznajemo da radovi nisu jedini razlog što ne možemo ući u prostore. Naime, bivši član Ogranka i aktualni predsjednik HKD F. Glavinić odbio je novom vodstvu ogranka dati ključeve, tako da trenutno ne mogu do svojih prostora. „U kontaktu smo s gradom, a dok se problem ne riješi, sastajemo se po kafićima i restoranima. Zbog svega toga još Ogranak trenutno ne diše punim plućima“, otkriva Zgrabljić i dalje nas vodi do sljedećeg susreta, gdje ćemo upoznati i jednog člana predsjedništva Ogranka.

U šetnji prolazimo i kraj male galerije s djelima vodećih hrvatskih umjetnika i butika s odjećom naših dizajnera u Zgrabljićevu vlasništvu. Razgovor dalje vodi prema sadašnjoj situaciji i aktivnostima rovinjskog ogranka Matice: „Naš ogranak broji 52 člana, a njih desetak je aktivno. Priređujemo tribine i predavanja s temama od interesa za sve građane, književno stvaralaštvo kroz natječaje, promičemo likovnu i filmske kulture kroz radionice, izdavaštvo. Sve su to aktivnosti kojima potičemo sugrađane, osobito mlade, na bavljenje kulturom i radom na stvarima od općeg interesa. Naš je ogranak bio suizdavač časopisa Rovinjski obzori koji više ne izlazi. Nedavno smo, kao rezultat rada jedne od likovnih radionica, izdali slikovnicu za djecu Rovinjska priča, a sada pripremamo skup Hrvatski prirodoslovci Matičina Odjela za prirodoslovlje i matematiku koji ćemo ugostiti ove jeseni,  objašnjava Zgrabljić i ističe dobru suradnju s Gradskom knjižnicom i Pučkim otvorenim učilištem, kao i ograncima Matice hrvatske u Puli i Umagu. „Pomažemo i manifestaciju Zarozgajmo na Ćićariji, koja u Lanišću svake godine okuplja zborove koji njeguju izvornu glazbu Ćićarije i Hrvatske.“

A na pitanje o specifičnosti rovinjskog ogranka odgovara: „Posebnost našeg ogranka jest djelovanje u višekulturnoj sredini, gdje neki, ponekad, na rad Matice ne gledaju blagonaklono. Postoji predrasuda da je Matica hrvatska pozicionirana na desnoj strani političkog života u Hrvatskoj. Mi stalno ističemo da nas isključivo zanima bavljenje kulturom te tako radimo na ostvarivanju jednog od naših najvažnijih ciljeva, očuvanju hrvatskog identiteta.“

Dolazimo do lokala gdje nas čeka dogovoreni sugovornik, član predsjedništva ogranka Mladen Matošević, doktor ekonomskih znanosti i regionalni direktor španjolske hotelske kompanije koja djeluje u Istri, Zgrabljićev prijatelj iz gimnazijskih dana. Sjedimo tik u more, a pogled puca na prepoznatljivu vedutu Rovinja. „Što je jednog menadžera vašega kalibra privuklo kulturi i Matici?“ pitamo, a odgovor je jednostavan: „Ljubav prema domovini i potreba za duhovnim. Netko to prepoznaje, netko ne. Ja prepoznajem.“

Nakon razgovora o turističkim temama, od izgradnje Grand hotela Park nedaleko od nas, najveće ovogodišnje investicija u hrvatskom turizmu, do izgubljenih radnih mjesta u istarskom turizmu, pozdravljamo se, a prije polaska u Zagreb još jedna šetnja Rovinjem.

Kasno je poslijepodne, sunce se već polako spušta. Prolazimo rovinjskom rivom koja je ovih dana ugostila holivudski set sa Samuelom L. Jacksonom, Salmom Hayek i Ryanom Reynoldsom (navodno za koji dan stiže i Morgan Freeman) i penjemo se prema Svetoj Eufemiji. U uskim ulicama tik uz more naziremo Rovinj koji je u monografiji opisao Zgrabljić „mjesto gdje nekad i sad pjesnici i slikari ribare, gdje ribari pjevaju u zborovima i slikaju, gdje se težaci na kraju dana odmaraju na kamenim stubama, metar-dva od mora.“