Ima li duha u stroju

Obilježujući 333. rođendan Johanna Sebastiana Bacha Google je prošli mjesec predstavio svoj prvi doodle kojim upravlja umjetna inteligencija. Za razliku od dosadašnjih kompjutorskih programa za skladanje, kakvi postoje još od 60-ih godina – i koji su mehanički primjenjivali određena pravila, zbog kojih bi rezultat bio odveć savršen i zato banalan – Google je angažirao svoj odsjek za umjetnu inteligenciju Magenta. Ondje je Anna Huang razvila model Coconet, koji može sam harmonizirati melodije, povezivati odvojene fragmente skladbe i komponirati na temelju skice. Takvi modeli nisu fiksno programirani, nego sami isprobavaju razne varijante ponuđenog materijala i na temelju pogrešaka i ponovnog pokušaja razvijaju mogućnosti koje nisu ljudi determinirali unaprijed. U ovom je slučaju Coconet dobio 306 Bachovih četveroglasnih korala kako bi sam dekonstruirao umijeće harmoniziranja. Drugi Googleov odjel, PAIR, povezao je tehnologijom TensorFlow strojno učenje s pretraživačem i dobio praktičnu i šarmantnu aplikaciju koja radi online i u realnom vremenu. Na Googleovoj početnoj stranici dočeka vas ljubazni debeljko s baroknom perikom, vi upišete note po želji, a doodle vam ih harmonizira u Bachovu stilu.

Virtualni Bach može biti zabavna igračka, nastavno pomagalo za učenje harmonizacije ili izvor sampleova za DJ-e, ali ponajviše je reklama za Googleove ambicioznije planove. TensorFlow već neko vrijeme upravlja Googleovom tražilicom, a i sustavom za online prevođenje nazvanim Neural Machine Translation. Ako se služite Google Translateom, jamačno ste primijetili da se zadnjih godinu dana znatno popravio jer ne prevodi više riječ za riječ nego se NMT sve uspješnije hrva sa značenjima rečenica kao cjelina. Google traži primjenu umjetne inteligencije svuda – od poljoprivrede i ekologije do traganja za egzoplanetima i predviđanja potresa – a za to trebaju ulagače.

Novac se pak nedavno zavrtio u New Yorku na dražbi koju je organizirao Christie’s. Portret Edmonda de Belamyja bio je oglašen u katalogu kao print na platnu, iz serije od jedanaest unikatnih slika, i procijenjen na 7.000 do 10.000 dolara. Prikazuje mlađu osobu odjevenu u crno, s bijelim ovratnikom tipičnim za plemstvo ili svećenstvo u prošlosti, što djeluje nekako snuždeno. Lik je relativno nejasan, a izbliza se vidi da je konstruiran od niza mehaničkih linija. Umjesto potpisa u donjem desnom kutu stoji poduža jednadžba. Edmond de Belamy tek je zadnji izdanak izmišljene obitelji, a portrete njega i ostalih desetero jednako fiktivnih rođaka izradio je pariški umjetnički kolektiv Obvious koji čine Hugo Caselles-Dupré, Pierre Fautrel i Gauthier Vernier. Oni ne slikaju sami, za njih to čini umjetna inteligencija, a portret je na koncu bio prodan za 432.000 dolara.

Jednadžba kao umjetničko djelo – algoritam Obviousova stroja kojim je potpisan portret

Računalni portret Edmonda de Belamyja

Njihov se stroj naziva GAN, što je akronim za Generative Adversarial Network, a sastoji se od dva dijela. U prvom, Generatoru, pohranjeno je 15.000 portreta naslikanih do 14. do 20. stoljeća. Na temelju njih Generator proizvodi slike, a Diskriminator odbacuje one za koje procijeni da ih nije načinio čovjek. Cilj je da minimalni uspjeh Generatora bude veći od maksimalne strogosti Diskriminatora, odnosno da razlika između G_min i D_max bude pozitivna, što je skriveno značenje mistifikacijske jednadžbe kojom je slika potpisana. To je slučaj kada GAN propusti portret kao ljudsku kreaciju, a to se i dogodilo u slučaju jedanaest predstavljenih portreta umjetne inteligencije – nepostojećih ljudi u rokoko kostimima, koje je naslikao nepostojeći umjetnik. „Algoritmi su kreativni“, tvrdi Hugo Caselles-Dupré.

Biskup George Berkeley rekao bi da ako nešto ima boju jabuke, okus jabuke, miris jabuke, konzistentnost jabuke, težinu jabuke i oblik jabuke – onda je valjda jabuka. Ali ako notni zapis samo zvuči kao Bach, je li to doista Bach? Jer što je 306 djela prema njegovu opusu, što je harmonizacija prema drugim njegovim skladateljskim trikovima, poput promjene tonaliteta, što je s njegovim dubokim povezivanjem glazbe i tekstova? Bach nije sumnjao da on samo svira, a da glazbu daje Bog, da su njegove harmonije oda Stvoritelju i da muzika služi uzdizanju duše. Gdje glazba ne teži slavljenju Boga, rekao je Bach, ondje je i nema. Pa nema je ni u Googleovu doodleu, imamo tek nekoliko nasumičnih nota koje zacijelo nisu muzika.

Bachova harmonizacija bila je već sama po sebi visoko algoritmizirana pa je mogla poslužiti kao uzor za svoju kompjutorsku verziju, ali portretiranje ljudskog lika drugi je par rukava i Obvious se nije baš u tome proslavio. Dapače, teško bi bilo naći čovjeka koji bi napravio lošije slike od njihova stroja i samo velikoj benevolentnosti njihova Diskriminatora možemo zahvaliti to što je GAN propustio Belamyjev portret. Još je uvijek jeftinije angažirati čovjeka nego uređaje što ih imitiraju, stoga nije čudno da je Forbes prošli mjesec objavio da četrdeset posto start up-tvrtki koje tvrde da koriste umjetnu inteligenciju to uopće ne čine. Mogli bismo reći da se ponavlja prevara iz 1770, kada je Wolfgang von Kempelen načinio svoj slavni automat, u liku Turčina koji igra šah, u kojem je, naravno, čučao skriven čovjek.

Čovjek je skriven i u Googleovu doodleu i u Obviousovu GAN-u – čovjek koji je komponirao, čovjek koji je slikao, čovjek koji je postavio kriterije određivanja kvalitete rezultata. Sva igra kombinatorike umjetne inteligencije proizašla je iz ljudskog djelovanja i ovisi o ljudskim uspjesima i predrasudama, o greškama i nadahnućima. Ako stroj proizvodi nešto lijepo, u njemu je ljudska duša.