Studija pohlepe i nasilja

U sjeni medijski razglašenih višeknjižja Karla Ovea Knausgaarda, Elene Ferrante i Virginije Despentes nezapaženo su u nas prošli prijevodi dvoknjižja irskoga pisca Donala Ryana Metalno srce i S prosincem, iako kvalitetom za spomenutim serijama romana ne zaostaju. Ta su dva romana u Irskoj izazvala veliku pozornost, osobito prvijenac Metalno srce, koji je 2013. osvojio nagradu Guardiana za najbolji debitantski roman te Nagradu EU za književnost, i u kratko vrijeme doživio brojne prijevode.

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2018.

Donal Ryan rođen je u irskome Limmericku 1976. Diplomirao je pravo i desetak godina radio u Nacionalnom vijeću za prava zaposlenih, gdje je svjedočio teškim sudbinama radništva, osobito u vrijeme globalne ekonomske krize. Ta je iskustva pretočio u dva romana u kojima se bavi upravo ljudima pogođenima gospodarskom krizom. Oba romana smjestio je u ruralnu Irsku, u neimenovani gradić, problematiziravši učinak ekonomskih turbulencija na živote tzv. malih ljudi. Metalno srce donosi u prvome licu ispripovijedana iskustva 21 žitelja gradića, gdje svatko svakoga zna i svi međusobno utječu na životne putanje drugih, a roman S prosincem odvija se deset godina ranije, u vrijeme ekonomskog uzleta i razbuktale pohlepe, kad su postavljeni temelji za blisku gospodarsku katastrofu s posljedicama koje se ljudi suočavaju u prvome romanu.

Metalno srce zbroj je 21 struje svijesti 21 stanovnika gradića, 21 ispovijed ljudi morenih neizvjesnošću, zbog gubitka posla i nemogućnosti pronalaska novog, zbog besperspektivnosti, beznadnosti i gorčine zbog osjećaja bespomoćnosti i prevarenosti. U središtu priče je Bobby Mahon, predradnik u građevinskoj tvrtki uništenoj pohlepom vlasnika, koji je zbrisao s novcem ne isplativši radnicima ni plaće ni otpremnine, i čak im ne uplaćujući ni doprinose. Bobby je radnike držao na okupu, uspješno orkestrirao brojnim različitim karakterima i od njih učinio uspješni radni kolektiv, ali je i on nasamaren i prevaren. Neki mu zavide, brojni ga poštuju, ali neki i mrze, a upravo ti međuodnosi kohezivna su sila polifonijski krojene naracije. Iako je Bobby središnja figura priče koja se oko njegova lika širi uvjerljivo oslikavajući socijalnu i društvenu dinamiku gradića, i ostale brojne likove autor zanimljivo portretira. To čini uvjerljivo svakomu ogolivši dušu putem njihovih iskaza koji odražavaju karakterne, obrazovne, generacijske, psihološke i druge razlike među tim ljudima, od kojih neki tešku situaciju prihvaćaju pomirljivo, nastojeći se nekako osoviti i nastaviti optimistično dalje, dok drugi tonu u apatiju, ili pak destrukciju, u nekim slučajevima usmjerenu prema drugima, dok pojedini uništavaju sebe alkoholom. Donal Ryan uvjerljivo prikazuje porast mizantropije, kao posljedicu života u neizvjesnosti, s naglaskom na pogubnom utjecaju nezaposlenosti u kontekstu obiteljskih odnosa i braka te čovjekova samopoštovanja. I put u tragediju je utrt, što i rasplet pokazuje.

Roman S prosincem lociran je u isti irski gradić, ali deset godina prije, a obrađuje događaje koji su u prvome romanu bili tek ovlaš spomenuti. Sada je u žarištu samo jedan lik, prostodušni mladić Johnsey, drastično plaha, introvertna, korpulentna, vječno znojna dobričina bez trunke samopouzdanja, koja se ne ćuti dijelom sredine, a njezinu okrutnost i pohlepu trpi nakon što od netom preminulih roditelja naslijedi kuću i vrijedno zemljište. Roman je podijeljen u dvanaest poglavlja koja prate jednu kalendarsku godinu i ponovno je riječ o mozaičkoj, filmičnoj strukturi, s brojnim zaokruženim sekvencijama koje posreduju životnu zbilju antijunaka i društvenu dinamiku gradića što poput pauka oko Johnseyja plete mrežu satkanu od zlobe, zavisti, pohlepe. Autorov je izričaj gušći i oporiji u odnosu na prvijenac, a unatoč uvjerljivu sidrenju obaju romana u lokalnu sredinu i autentičnu prikazu podneblja i socijalno-društvenog miljea, Donal Ryan obje priče čini univerzalnima, prispodobivima svim malim sredinama diljem Europe.

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2018.

I Johnseyja autor uvjerljivo psihološki nijansira – osobito njegovu drastičnu osamljenost i očaj, sa sve češćim suicidalnim primislima – ali iako se pojedinim likovima i ambijentom naslanja na Metalno srce, za praćenje radnje nije potrebno poznavanje građe prethodnog romana. Dok je u prvijencu Donal Ryan suosjećajno ljude apostrofirao bespomoćnim žrtvama ekonomske recesije, u S prosincem lociranim u vrijeme ekonomske ekspanzije autor u ljudskoj pohlepi detektira okidač i uzročnik gospodarske krize, a pohlepni žitelji ruralnoga gradića simbolička su preslika krupnih bankarskih nezasitnih grabežljivaca. Autor ironizira odnos seljaka spram zemlje, spram „djedovine“, prodaja koje bi bila ravna rodoskvrnuću, ocoubojstvu, nož u leđa generacijama predaka, uz misao da je bolje da posjed trune i propada neobrađen nego da nekomu izvan obitelji dođe u ruke. No S prosincem je prije svega studija pohlepe i studija nasilja, romaneskni esej o teroriziranju slabijega od sebe, iz dosade, ali i frustracije zbog vlastite beznačajnosti – a svijest o tome nasilnika boli više nego što žrtvu bole nanesene joj ozljede – ali je to i lucidna studija samoće, introvertiranosti, neuklopljenosti, iznimno uvjerljiv psihološki prikaz pojedinca uništena samoćom i izdvojenošću.