Pričigin – festival priče i smijeha

Koliko često hrvatski pisci imaju priliku nastupati u punoj dvorani pred publikom od sedamsto ili osamsto ljudi dok ostali čekaju u hodnicima jer nisu uspjeli ući unutra? Koliko često građani Splita imaju priliku slušati i pljeskati satiri, parodiji, spontanom i neopterećenom humoru? 13. Pričigin, splitski festival pričanja priča, održao se i ove godine od 19. do 23. ožujka u amfiteatru Multimedijalnoga kulturnog centra u Domu mladih i u kavani hotela Bellevue u Splitu. Svake godine okuplja pripovjedače i pisce koji pripovjedačkim sposobnostima upućuju na važnost usmene riječi. Snažna platforma čiji je najveći fenomen publika nudi raznolik program.

Pričigin okuplja pripovjedače i pisce koji pripovjedačkim sposobnostima upućuju na važnost usmene riječi / Snimio Siniša Sunara

Budući da ovogodišnji Pričigin prati nesretni broj 13, otvoren je pričama hrvatskih autorica s temom Nesreća nikad ne dolazi sama. Desetominutnim pričama pet autorica potvrdilo je kako se studentske i ljubavne nezgode mogu pretvoriti u „priče koje se pamte“. Spisateljica Korana Serdarević vješto je ispričala svoje studentsko iskustvo upoznavanja sa zagrebačkim ljudima, priča pjesnikinje Monike Herceg tematski se dotaknula prve ljubavi i života na selu, splitska autorica Luiza Bouharaoua duhovito je usporedila tzv. muške i ženske poslove, a sličicu iz života jednog pisca publici je ispripovijedala zadarska književnica Staša Aras. Spisateljica Nora Verde spontanošću je i duhovitošću pokazala kako je proživljeno životno iskustvo često najbolji materijal za kvalitetno usmeno pripovijedanje.

Jedan je od ovogodišnjih pilot-projekata autorska večer Mile Kekina Ladna bevanda pod vodstvom novinara Ivice Ivaniševića, u kojem se autor predstavio kao zabavan i vješt pripovjedač, a gledatelji su prvi put uz dijalog mogli slušati i glazbene interpretacije.

Drugi dan festivala i nastup splitskih autora privukao je najveći broj posjetitelja, tako da su u amfiteatru Doma mladih ljudi sjedili na tribinama, podu, stubama, parteru i pozornici, ulazu i u hodnicima. Vjerojatno su za to zaslužna najavljena pripovjedačka imena te intrigantna tema Mene ako se sete (priče iz paraobavještajnog podzemlja). Ante Tomić pričao je o tetku Nedjeljku, Aleksandra Kardum o ćaći Josi i špijunskom poslu sina Dane, Jurica Pavičić o ljudima u skupocjenim odijelima, Edi Matić o ocu koji je sakupljao igračke za djecu iz Kinder-jaja pa tako posjedovao zbirku od stotinjak aviona koje jednog dana preko oglasa poželi kupiti gospodin K. Tako su najuspješniju večer u punoj dvorani obilježile udbaške priče iz bivše države, usporedbe s prošlim vremenima, ležernost i goleme količine smijeha. Večer je završila razgovorom o zvjezdanim mitovima i legendama s astronomom Koradom Korlevićevim, kojeg je ugostio književnik Renato Baretić.

Erotska večer uz elokventnu moderaciju Marija Glavaša potvrdila je kako je Pričigin „posljednje utočište za slobodu“ u Splitu, što se vidjelo u pričama koje su pripovijedali Tanja Radmilo, Mima Simić, Doris Pandžić, Mislava Zuppa Rašić i Zoran Ferić.

Drugi dio večeri s temom Kako sam služio Predsjednika/cu (ispovijesti jednog PR-ovca) moderirao je Kruno Lokotar, a svoje su satire iznijeli Mladen Blažević, Emir Imamović Pirke, Damir Nikšić, Dejan Tiago Stanković i Josip Vujčić.

Četvrtu večer moderirao je Vladimir Šagadin, scenarist, izdavač, pisac tekstova o stripu koji je predstavio kolege Štefa Bartolića, Sonju Gašperov, Esada Ribića, Josipa Sršena i Marka Šunjića. Budući da su „crtači bili na potezu“, njihovo izlaganje o počecima crtanja i nastajanja prvih stripova pratile su projekcije radova. Večer je završila stand-up-komedijom Peđe Bajovića u kavani Bellevue. Kavana ispunjena do posljednjeg mjesta, smijeh i odobravanje, glasni pljesak i zadovoljstvo, sreća na licima posjetitelja.

Posljednji dan uvijek je rezerviran za djecu pa je dječji program održan u subotu u Gradskom kazalištu mladih pod nazivom PriČAgin (priče na zavičajnom jeziku) u kojem su sudjelovali učenici osnovnih škola izabrani na Dječjem Pričiginovu natječaju. Završnu večer u Splitu je gostovao Spikigin, ciklus pripovijedanja priča (storytellinga) koji je pokrenuo Kruno Lokotar kao zagrebačku inačicu Pričigina, a čiji je gost bio zagrebački kolumnist, novinar i bloger Domagoj Jakopić Ribafish. Direktor Petar Filipić i književnik Renato Baretić zaključili su Pričigin pričom o prvih trinaest godina rada, s tim da posljednje sate uvijek pripovijedaju posjetitelji, što rezultira šušurom i srećom u publici.

Trinaesta godina bila je sretna godina za Pričigin, a i za sve one koji imaju priliku sudjelovati u programskom dijelu festivala koji se originalnošću, mediteranskim duhom i humorom, slobodom govora i nepretencioznošću zaista izdvaja od ostalih kulturnih i književnih manifestacija. Ipak, najviše profitira publika: ljudi koji imaju mogućnost gledati i slušati književnike, novinare, glazbenike i blogere kako, pokušavajući ignorirati tremu javnog nastupa, uživaju u svojih desetak minuta i pet dana zaslužene slave.