Oda srčanim ženama

Halla ide u rat drugi je dugometražni igrani film islandskoga redatelja, koscenarista i koproducenta Benedikta Erlingssona, a u hrvatsku je kinodistribuciju stigao nakon što je prošle godine sudjelovao na filmskom festivalu u Cannesu, ali i Zagrebačkom filmskom festivalu. Erlingsson se u žarištu europske kinematografije našao dugometražnim prvijencem O ljudima i konjima (2013), filmom smještenim u ruralna podneblja Islanda o odnosu konja i njegova jahača. U tome vrsnom ostvarenju protagonistica Halla (Halldóra Geirharðsdóttir), glazbenica i voditeljica zbora, vodi osoban rat protiv inozemnoga utjecaja na islandsku industriju jer ne samo da šteti prirodnim ljepotama nego i ugrožava zdravlje i narušava sav okoliš. I dok je mediji nazivaju Ženom iz planine, dobiva obavijest da joj je odobreno usvajanje četverogodišnje Ukrajinke.

Snažna završna scena poprima mitski karakter

Snažan je kontrast čarobnoga prirodnoga zaleđa i industrijskih postrojenja, kontrast koji tek malo ublažava urbana sredina. Ipak, dok se kreće gradom, junakinja nije izložena opasnosti, a ona sama ne bavi se sabotiranjem. Nasuprot tomu, u prirodnim bespućima, gdje djeluje na štetu industrije, stalno ju zatječemo u opasnim situacijama – bilo da je riječ o sabotažama ili bijegu od helikoptera i dronova pa joj je potrebna sva domišljatost ne bi li se izvukla iz pogibelji. Povremeno joj u bijegu i skrivanju pomaže dalji rođak (Jóhann Sigurðarson), čije su spone s prirodom neraskidive, ali i politički dužnosnik (Jörundur Ragnarsson), koji Hallu nastoji očuvati od zakonskoga progona. U takvim je okolnostima zanimljiva posvemašnja različitost od sestre blizanke Ase (glumi je ista glumica), sklone istočnjačkoj duhovnosti, ali i svojevrsnoj pasivnosti. Tako ta dva lika možemo sagledati i kao dvije polovice istoga ženskoga entiteta, što se sasvim sigurno potvrđuje i završnim obratom tijekom Hallina boravka u zatvoru.

Ujedno, iako Hallin lik nedvojbeno upućuje na feminističku perspektivu, njezin požrtvovan odnos prema očuvanju prirode za buduće naraštaje pomiče je simbolički ne samo na razinu pradavnoga matrijarhata nego i na razinu mitske Majke Zemlje. Naznačeni se kontekst uslojava i precizno donesenim društvenim, gospodarskim i ekološkim motivima, u kojima se junakinjino djelovanje razmatra i kao pogubno za islandski napredak, ali se pritom gledatelj ne može potpuno odlučiti za ili protiv, već mora razabrati širok raspon stanovišta i tumačenja da bi sklopio čitavu sliku zatečenoga stanja. Protagonisticu osuđuju i mediji i zakonske i državne institucije, ali i obični ljudi, a njezino javno očitovanje vlastitoga djelovanja putem pisma samo ubrzava potragu.

I premda u završnome ukrajinskome segmentu jasno opažamo da su razorne kiše i poplave posljedica nesmiljenoga industrijskoga žrvnja, nakon zadnjega Hallina pothvata razabiremo da blijede netom navedeni motivi, a protagonističina priča postaje sasvim osobna. U snažnoj završnoj sceni ona netom usvojenu djevojčicu prenosi preko poplavljene ceste, pa taj mitski prizor doseže simboličku razinu.

Vrsna je uloga glazbe Davíða Þóra Jónssona. Dok se na početku čini da je glazba izvanprizorna, vrlo se brzo uvjeravamo u suprotno jer se njezini izvođači pojavljuju u kadru. No nije posrijedi tek dosjetka, već na taj način glazba i glazbenici na neki način dobivaju ulogu kora u grčkim tragedijama. Uz preciznu montažu Davíða Alexandera Corna, sjajna je filmska fotografija Bergsteinna Björgúlfssona. Suprotnost čovjeka i prirode ili odnos čovjeka i urbanoga za toga je snimatelja središnji model vizualnosti filma, a izbor rakursa, žarišnih duljina objektiva ili stanja kamere plod je skladne suradnje s redateljem Erlingssonom. Taj se pak filmski autor u dva dosadašnja dugometražna igrana filma pokazao vrlo uspješnim u realizaciji svojih scenarija. Bogata konteksta, precizne karakterizacije, razumljive, ali ne i predvidljive fabule, uz vrsnu glumu i redateljsku izvedbu Halla ide u rat promišljen je film visoke kvalitete.