Novo i suvremeno više nije bauk

Svake neparne godine u više od pola stoljeća u proljeće počinje Muzički biennale Zagreb (MBZ), već povijesni festival suvremene glazbe u organizaciji Hrvatskoga društva skladatelja. Naglašavam subjektivni doživljaj povijesnosti njegove suvremenosti. U doba osnutka 1961. MBZ je glazbom spajao razdvojene dijelove svijeta s obiju strana željezne zavjese, na njemu su bili i aktivno sudjelovali gotovo svi relevantni živući skladatelji, ali je festival u novije doba nekako ostao lebdjeti na lovorikama prošlosti. Nakon Krzysztofa Pendereckog, Sofije Gubajduline i Stevea Reicha nitko od vodećih skladatelja svjetske glazbene scene nije ga više posjetio, a od posljednjega posjeta prvo navedenoga, slavnog predstavnika poljske avangarde preobraćena na neoklasicizam, prošlo je već i više desetljeća.

Izvor MBZ

Upravo su u tom pogledu očekivanja od skorašnjeg tridesetog jubilarnog izdanja odvrnuta na najjače, s obzirom na najavljeni program i imena gostujućih skladatelja s čime smo se i javno mogli dosad upoznati u sklopu 55. Glazbene tribine u Opatiji i zagrebačke koncertne sezone ansambla Cantus. Mnogo je toga od prvih najava ovoga travnja već pošlo po zlu. Cijelu godinu prije održavanja festivala, kada je već bio složen programski kostur, neopozivu je ostavku na mjesto umjetničkog ravnatelja (bio je to 2013, 2015. i 2017) dao Krešimir Seletković.

Umjesto jednog vršitelja dužnosti imenovano ih je čak pet, koji su prethodno počeli surađivati kao pomoć ravnatelju za programska pitanja. Kako je na svečanom otvaranju kao glavni projekt jubilarnoga bijenalskog izdanja najavljena praizvedba opere Berislava Šipuša u Hrvatskom narodnom kazalištu, u koprodukciji s Operom iz bugarskog Plovdiva (koji je ove godine Europska prijestolnica kulture), skladatelj Šipuš istupio je iz programskog vijeća, a na njegovo je mjesto došla glavna producentica MBZ-a, muzikologinja Nina Čalopek. Nakon toga koprodukcijska strana jedine hrvatske opere na programu (hrvatske opere, a ni baleti se nažalost ne izvode u redovnim sezonama kazališta, izvan Biennala), Plovdivska opera, otkazuje dogovorenu suradnju i od svega se odustaje do neke iduće prilike. No Šipuš se više ne vraća u tijelo koje je prethodno napustio i čeka svoj trenutak za ostvarivanje sna o opernom prvijencu možda na nekom od budućih MBZ-a. Za finalizaciju programa, uz Ninu Čalopek, sada su zaduženi članovi Hrvatskoga društva skladatelja različitih profila. Od tzv. ozbiljne glazbe tu su u ime iskusnijih, dugogodišnji predsjednik Biennala Ivo Josipović, a od mlađega skladateljskog naraštaja Tomislav Oliver. Za jazz je zadužen glazbeni promotor Davor Hrvoj, a za nove glazbene forme Damir Martinović iz grupe Let 3.

I dok su se mnogi pitali što kontroverzni Mrle radi na Biennalu, svestrani je umjetnik iznenadio dobrim poznavanjem glazbene scene u najrazličitijim žanrovima i odličnim prijedlozima. Tako se, na njegovu inicijativu, na Biennale u Zagreb sprema doći ključni norveški skladatelj nove glazbe Rolf Wallin, koji 11. travnja u 22 sata u atriju Nacionalne i sveučilišne knjižnice predstavlja konceptualni performans The Otheroom neočekivanim prilagodbama novom prostoru. Od MBZ-a i očekujemo da ruši granice između skladatelja, izvođača i publike, kao i ustaljene pojmove glazbe i koncerta, tako da će to biti jedan od događaja koji će zasigurno privući pozornost tragača za novim umjetničkim izrazima. Wallin se raduje da će pri svojem prvom posjetu Zagrebu susresti nekadašnjega profesora na Kalifornijskome sveučilištu, slovenskog avangardista Vinka Globokara, koji večer prije u ZKM-u predstavlja svoj najnoviji aktivistički opus Exil 3 (Život imigranta Edvarda) na gostovanju Zbora i orkestra Slovenske filharmonije.

Za izvedbu projekta Surogate cities iz 1994. još jednog slavnog gosta, Nijemca Heinera Goebbelsa, za koncert Zagrebačke filharmonije 12. travnja u Lisinskom dolazi cijela ekipa koja to djelo uz autora za tonskim i rasvjetnim pultom predstavlja svuda u svijetu, a riječ je o glazbi u kojoj se orkestar doživljava kao metafora grada. Taj će se događaj skladno uklopiti u glavnu temu ovogodišnjega festivala, Grad / Glazba / Prostor / Zvuk, koji ima cilj dočarati zvukovno-glazbene odnose grada, prostora, ljudi, arhitekture i umjetnosti, a među četrdeset događaja na petnaest različitih lokacija bit će mnogo zvučnih gradskih diverzija.  Tako će se obilježiti još jedna obljetnica, 40 godina od Urbofesta održanog na Biennaleu 1979.

Nemoguće ih je nabrojati sve pa dodajmo da će se u autorskome koncertu Talijana Ivana Fedelea 8. travnja u Laubi dva ansambla za suvremenu glazbu, hrvatski Cantus i talijanski Icarus, udružiti u jedinstveno orkestralno tijelo i u tom sastavu nastaviti suradnju na jesen, na manifestaciji, od Biennala dvostruko starijem festivalu La Biennale Musica u Veneciji. Nizu poznatih i uistinu relevantnih imena suvremene glazbene scene pridružuje se još i Englez Richard Ayres čija će se monoopera o crvu The Garden nakon prošlogodišnje praizvedbe u Utrechtu prvi put izvesti u Zagrebu, na svečanom otvaranju Biennala 6. travnja u Kinu Europa uz nastup slavne London Sinfoniette. Posebnost festivala njegov je pedagoški aspekt u nizu uvodnih programa za djecu te seminara i radionica za sve zainteresirane bez obzira na dob.

Novo i suvremeno u glazbi više nije i ne smije biti bauk, a kako će izgledati buduća bijenalska izdanja odlučit će novoimenovana umjetnička ravnateljica MBZ-a 2021. i 2023, prva žena na njegovu čelu, zagrebačka skladateljica s bečkom adresom Margareta Ferek-Petrić.