Korifej hrvatskoga prevodilaštva

Mate Maras Hrvatsku je obogatio prvim cjelokupnim prijevodom Shakespearea / Snimio MIRKO CVJETKO

Iako u javnosti često nedovoljno prepoznatljivi, prevoditelji obogaćuju kulturu, prenose strana književna ostvarenja na domaće tlo, urezuju ih u našu književnost, dajući nam u ruke gotov proizvod iza kojega stoje dugi sati požrtvovnoga rada.

Nagrada Iso Velikanović kao priznanje Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela ove je godine dodijeljena petnaesti put, a njezini su laureati Mate Maras i Anda Bukvić Pažin, objavljeno je 19. ožujka na medijskoj konferenciji. Za nagradu za životno djelo na ovogodišnji su natječaj stigle dvije prijave: Mia Pervan i, na prijedlog Matice hrvatske, Mate Maras, dok je za godišnju nagradu stiglo dvanaest prijava.

Ugledni prevoditelj s engleskoga, francuskoga, talijanskoga i rumunjskoga jezika Mate Maras dobio je nagradu za životno djelo u književnom prevodilaštvu, dok je prevoditeljica Anda Bukvić Pažin nagrađena godišnjom nagradom za prijevod romana Manji smo boemi irske književnice Eimear McBride. Mlada prevoditeljica Lea Kovácz dobila je posebnu pohvalu Odbora za prijevod zahtjevne pjesničke zbirke s mađarskoga jezika Tijelu Szilárda Borbélyja.

Mate Maras dugogodišnji je korifej hrvatskoga prevodilaštva, kako je istaknuo predsjednik odbora nagrade Iso Velikanović Svjetlan Lacko Vidulić. Iako je Maras diplomirao matematiku i fiziku, više od četrdeset godina bio je zanesen „matematikom jezika” – književnim prijevodima kojima je u hrvatsku kulturu utkao mnogobrojna važna djela strane književnosti. Prvo što je preveo bila su djela trojice talijanskih klasika (Dantea, Petrarce, Boccaccia), zatim se uhvatio ukoštac s dramama Williama Shakespearea, da bi dva desetljeća nakon toga preveo kapitalno petoknjižje oca francuske književnosti Françoisa Rabelaisa Gargantua i Pantagruel, u izdanju Matice hrvatske, za što je dobio Veliku nagradu Francuske akademije. U svojem prevoditeljskom zamahu Maras je hrvatsku književnu scenu obogatio cjelokupnim prijevodom Shakespearea (Sabrana djela, Matica hrvatska), pisca čiji opus dotad na hrvatskom jeziku nismo imali u cijelosti.

Cjelokupan Marasov prevoditeljski rad teško je pobrojiti, no važno je istaknuti da se u njegove mnogobrojne prijevode ubrajaju djela poput Boccacciova Dekamerona, Danteove Božanstvene komedije, Petrarcina Kanconijera, Machiavellijeve Firentinske povijesti, Proustova Puta k Swannu, a tu je i Beowulf, Pjesma o Rolandu, Pjesma o Cidu, Nabokovljeva Blijeda vatra, Gospođa Dalloway Virginije Woolf, Scottov Ivanhoe, Izgubljeni raj Johna Miltona i druga djela, mnoga u izdanju Matice hrvatske.

Uz prevoditeljski rad, Maras je objavio i Rimarij hrvatskoga jezika, zbirku pjesama Kasna berba, filmski scenarij Grgur Ninski, roman Pisma od smrti te zbirku majčinih pisama Pisma od života. I dok je u životu radio kao profesor matematike i fizike, pomorac, tajnik Matice hrvatske, glavni urednik Vijenca, radijski urednik i diplomat, kruna svega njegova je ljubav i posvećenost prevođenju. Za prevoditeljske je pothvate s pravom višestruko nagrađivan – nagradom Društva hrvatskih književnih prevodilaca Josip Tabak za životno djelo (2014), nagradom Društva književnih prevoditelja za prijevod Gospođe Dalloway, nagradom Iso Velikanović (2007) te Petar Brečić (2008) za prijevode Shakespeareovih djela. U Marasovoj riznici priznanja našao se i Kiklop (2014), službeno priznanje rumunjske države 2012. za prijevode Eminescua i Gea Bogze te druge nagrade. Ovogodišnja nagrada za životno djelo stoga je itekako zasluženo priznanje prevoditelju koji je svojim prijevodima doista obilježio vrijeme u kojem živi.