Izvijatiti s vjetrom

Ima nekih riječi koje sam pokupila ni sama ne znam gdje, kada i od koga, no kako starim, sve češće uranjam u rano djetinjstvo, a njega su obilježili moji slavonski rođaci, pa tako ja – živeći cijeli život u Zagrebu – nemam niti sam ikada imala problema ni s hrvatskim standardnim jezikom, jer sam od slavonskoga kraka svoje obitelji najprije usisala štokavski kao svoj prvi idiom. Naravno, to ne znači da su mi kajkavski i čakavski strani. Zagrebačkom kajkavštinom mogu se služiti ravnopravno s kajkavcima, no čakavštinom se ipak ne usuđujem govoriti jer bi to i meni samoj zvučalo nekako neprirodno, pa radije slušam njezine izvorne govornike nego da taj lijepi idiom svojom nevještošću kvarim. Čini se da sam i izraz izvijatiti pokupila još u kući djeda i bake, jer toga glagola nemaju ni leksikografi Anić i Šonje u svojim rječnicima hrvatskoga jezika, pa je glagol najvjerojatnije lokalne provenijencije. Ako ga nemaju ti „službeni“ rječnici, ima ga, što sam i očekivala, Martin Jakšić u svojem dragocjenom Rječniku govorā slavonskih, baranjskih i srijemskih (2015). Taj glagol znači nestati, izaći, pobjeći, izletjeti, izjuriti, dati petama vjetra, šmugnuti, izmaknuti se, izbjeći neprilike, pa se lijepo vidi da izvijate uvijek oni snalažljivi i spretni, brzi i oštroumni, oni koji „brzo kopčaju“ (danas bi se reklo koji kuže stvar). Žao mi je što je službena leksikografija taj glagol izostavila.

Za luftmadrace i luftbalone treba imati dobra pluća da ih napušete, no trud se isplati

Ni etimolog Petar Skok nema glagola izvijatiti, ali sve takve izvedenice upućuje na vijati, viti, puhati, i dalje na vjetar. A vjetar je stara riječ, pa nije čudo što joj pipci sežu do stind. vāti, on puše, vātō, vjetar, lat. ventus, ie. baza *uetro- od *ue, puhati, bit će i u stsl. vĕtrъ, a onda i u drugim ie. jezicima, prus. wetro, lit. vĕtra, oluja, jak vjetar, do njem. Wind, engl. wind, a preko stvnjem. wetar dolazimo i do njem. i engl. riječi za vrijeme, Wetter, weather.

Vjetar je strujanje zraka u atmosferi (sjeverni, južni, topli itd.), ali i struja djelovanja u društvu (pušu novi vjetrovi u politici, makar samo kao pusta želja), može biti raznih smjerova i jačina: od vjetrića, povjetarca, bave (na moru) i lahora do vihora, orkana, razornih uragana, tornada i sl. Vjetar vije, puše, a u poljskim radovima provjetrava žito, to se radi vijačom, no vijaču kojom se zamahuje, a igrači uskaču i preskaču je, poznaju i djeca kao rekvizit dječjih igara, a gimnastičari kao svoj. Provjetravamo i zagušljive prostore, često ventilatorima, koji već u svojem imenu imaju vjetar (lat. ventus). Naravno, vijačama ne vitlamo po mećavi, vijavici ili vjetrusini, jer bi na tako jakim vjetrovima taj štrik jednostavno odletio. Možete, međutim, skakati u vjetrovkama, vindjaknama ili vintericama, no bolje u zavjetrini, mjestu zaštićenu od vjetra, nego na vjetrometini, mjestu gdje vjetar brije i mete. Vjetrometina može biti i područje stalnih sukoba suprotstavljenih sila, brisani prostor gdje rat tinja kao žarište. Vjetrušina je pak demon zlog vjetra, a svetica Vjetrna Petka tako je nazvana zato što se mislilo da bi vjetar odnio sijeno ako bi se toga dana kosilo. U pomorstvu se palubni dio sustava provjetravanja brodskih prostorija zove vjetrolovka i obično je u obliku lule, gljive ili kape. Ona hvata vjetromet, struju vjetra.

Zagušljive prostore i ustajali zrak u njima valja često provjetravati, luftati (njem. lüften), ali stvarno, a ne onako kako se luftaju / luftiraju besposličari, neradnici, dangube i niškoristi (tko se još sjeća germanizma luftikusa, koji je kod nas postao luftiguz?), razni vjetropiri, vjetrogonje i luftinšpektori. Sva ta nestalna bratija izvedena je iz sekundarnoga značenja, lakomislen, koji je poput vjetra, lako se okrene, pa još i bremza po zraku (luftbremzer).

Za luftmadrace i luftbalone treba imati dobra pluća da ih napušete, no trud se isplati. Na jednom ugodno ležite, a drugi je izvrstan i za loptanje s djecom u stanu.

S vjetrom je povezano i vedro vrijeme, što znači jasan i sunčan dan, kada bura, kao vjetar koji čisti, otpuše sve tmaste oblake, pa nam se popravi i raspoloženje, rasprše se crne misli i bezvoljnost, a mi se ispunimo vedrinom. I ona je iz iste ie. baze, *ue-, puhati, kao što je i vjetar.

Snaga vjetra iskorištava se u energetici (vjetrenjače), no upravo su one postale i simbol uzaludne borbe od početka osuđene na neuspjeh (donkihoterija). Smjer i jačinu vjetra pokazuju vjetrulje, a procjenu njegove snage vjetrokazi. Bila jednom jedna vjetrulja u obliku čovječuljka na prozoru gospona Husa u Tkalčićevoj ulici, no ona je još samo u sjećanju nas sve malobrojnijih stanovnika te zagrebačke ulice, koju i nismo zvali Tkalča nego Kalča.

Današnje goleme vjetrenjače kojima su načičkani grebeni planina po kojima deru jaki vjetrovi nisu mi najljepši krajolik, no shvaćam da takav izvor obnovljive energije, ako ga već imamo, treba i iskoristiti.

I tako, sve uz vjetar, netko će se više prikloniti onomu s Dinare, netko će ga zamoliti da dune malo sa Neretve, netko će se prisjetiti dječjih ijekaviziranih stihova J. Jovanovića Zmaja (Ja sam vjetar, dižem prah, zar vas nije, djeco, strah), a netko bogate frazeologije koju donosi vjetar. Svi znamo što znači dati petama vjetra, pobjeći, dojuriti ili odjuriti kao vjetar, govoriti u vjetar, dakle uzalud, okretati se kako vjetar puše, biti prevrtljivac, kao list na vjetru; znati odakle vjetar puše, dobro se snalaziti u životnim i političkim situacijama, a netko će na sve to samo pustiti vjetar ili goluba, prdnuti. Pa premda je i sutra novi dan (kako je sebi i još mnogim generacijama govorila Scarlett O’Hara, legendarna junakinja Margaret Mitchell), te literarne i filmske junake moje mladosti već je odavno zameo vjetar ili su prohujali s vihorom.